smetali smo se od smijeha: s film ne da je lame, nego je ono, nazovi horor napravljen za seljaka, mislim, seljaka kao čovjeka sa sela iz nekog perioda 50 tih il 60 tih, koji nije imao previše kontakta s vanjskim svijetom i događajima, i kojemu su bile strašne priče koje su se s koljena na koljeno prenosile od doba njegoša i turaka i te stvari: rofl: a dramatični kadrovi su zakon: rofl: jedan te isti dramatični zvuk, ali baš isti-ni za nijansu različit, nekakve oči s spojenim obrvama, ruka koja prosipa brašno među prstima... ma ima toga more, al nekako mi žao loše pričat o tom filmu, zbog nekadašnje legende, imam onaj neugodan osjećaj ko da molestiram slabijeg od sebe: D zapravo, totalno nam je svima bilo žao što smo pogledali film i sjebali si sjećanja na The Leptiricu, nekadašnju:)