Zažare joj se lišca - a kako li to plavuši dolikuje - kano da je i sama osjetila, umače s prozora; samo smo čuli u germanskom jeziku tri tankovite riječi: »gosti, gosti, majko«

Ali čini se da to nije sijeno prve košnje, jer grožđe se već obojalo zlatom i jedna velika jabuka pokazuje između tamnog lišca svoje plodove, koji upravo poprimaju žuti i crveni sjaj.

Svježi sok lišca zaustavlja krvarenje iz nosa.

- I sjeti se Jaša lišca Mirjame, sjeti se kako se ona okrenula k njemu na polasku i šapnula umiljato: " Čuvaj se, dobro se čuvaj "

Stupovi trifora imaju glavice izrazitog kovrastog lišca, koje nose kružišta s trodjelinim lukovima; nad njima su u polulukovima četverolisni i mrežasto prepleteni otvori.

Prije, za vrijeme Navještenja, bijaše djevojčica lišca vedra i nevina: lice nevinog djeteta.

Čuo se plač i naricanje, no sunce je tako veselo sjalo i nevjeste s djevojkama, zelenim granjem uz mlada lišca, prolazile spokojno preko tihih grobova.

Koža joj sva medna, ima je lipi, dobar komad (pupasti bokovi-taman kako triba), bikini i dva živa oka, kosa crna ka ugalj, bili zubi osmjeh ne skida s lišca.

Taj gard, taj okoloželučani patriotizam, ta kamena lišca, to znamenje na srcu, nema svemirske pripizdine u kojoj nisu napravili nered (keptn Kirk još i koje dijete pride; Doktor ih porodio).

Veseo dječji osmjeh raduje nas u srcu, velike oči i dražesna lišca tako su slatka...

»Njemu - njemu -« - stala zanosno i podajno šaptati - ali dakako svaki joj put stao pred oči njegov očajnički lik, kako je od nje pobjegao - i suze poteku još jače, još bujnije niz bolno napregnute crte lišca.

Na vinovoj lozi nalazimo je najčešce u pazušcima lišca, na peteljkovini, pupovima i na samom groždu.

Zato curka nije mogla skinuti osmjeh sa lišca jedno podulje vrijeme.

Film Pas Britanke Suzie Templeton za protagoniste također uzima lutke sa smrću supruge i majke suočene oca i sina dječačića narančaste kose, tužna lišca i velikih suznih očiju te sitna glasića; i staroga bolesna psa.

Bajni sjaj mjeseca mirno se prelijevao po modru svilenu pokrivalu, obasjao je dvije grude snijega, jedno rame i donju polovicu uznojenog i prekrasnog lišca.

Djevojka sada istom stade bojažljivo i dršćući svoje ruke pritezati k sebi, a lišca joj plamtijahu svetim ognjem iznenadne sreće i uzbuđenosti.

Ja razumijem taj silni kucaj tvog srdašca, taj plamen lišca tvoga

Pokažite bebi odraz njezina lišca u ogledalu, a potom joj glavicu tj. lice prekrijte dekicom ili gazom.

- I djevojčina lišca još žarče planuše, i njezino čisto srdašce još jače, još silnije zatreperi poput jasikova lista i zakuca, kano da obuhvaća nekoga... da ga privine, da ga zagrli, da ga priveže uza se zavazda

Ona odvinu moje ruke, okrene lišca prema lijevom ramenu i opazivši me ciknu smeteno i nerazumljivo...

Šećemo jučer Ozana i ja Švarcovom, idemo s pesekima do livadice... naznake proljeća po svuda, ptice pjevaju, svjetlost i magični prah prhuta sa grana, jaglaci, visibabe i šafrani otkivaju nam svoja lišca a trava je mlada, mirisna i mekana; srca nam kucaju u istom ritmu, i sve bi bilo savršeno da nema jedne tiny - winy stvarčice koja nas i muči ali s kojom smo i blagoslovljene, s obzirom na našu prirodu i pojmove zabave - a to je blato, raj na zemlji za naša goveda (čitaj: pese) i pakao za sve one koji prođu ili to nastoje učiniti pored nas... plus još itekako zamjetni nedostatak topline u večernjim satima...

Reci: ovo je raj na cijem je lišcu vino izricaja utisnulo svjedocanstvo: Onaj koji je bio skriven od ociju ljudi objavljen je, opasan vlašcu i snagom Ovo je raj ciji šum lišca proglašava: O vi koji nastanjujete nebo i zemlju

Pekmezlić, brica, taman je brijao svog prijaška Cicvarića, seoskog fiškala i ćatipa, kad al opazi kroz prah žute prašine taj kijamet, malo te mu ne odsiječe rumeni ukras lišca njegova.

A lijepe oči i mila lišca krasotica naših gotovo obajala i začarala nas sve skupa, te se nije ni onaj otimao čašici, koji je počeo osjećati da bi dobro bilo " malko odahnuti ".

Sinuše mu pred uhom djevice, lišca bijela i rosna kao đurđi, a nevinost se u minjonskijem očima plavi kao majčina dušica...

Covjek je rekao samo da je bilo lišca u kanalima, ali to su valjda ispuhali van.

Poklončić dovoljno velik da se dječje oči rašire u veselju kad ugledaju lišca Seke i Brace na omotu čokolade.

Udomaćeni kipar Bonino Milanac, nastanjen u Dalmaciji, u koju je unio lombardijsku gotiku, uokvirio je taj romaničko-gotički portal izrazitim okvirom stupova i šiljasta luka na kojemu pužu sjevernjačke rakovice cvrsto svinuta lišca i stoji Kristov kip koji su nekad okruživala druga dva, kasnije nestala.

Konačno je tek vidio modre, velike oči, zažarena iznenađena lišca...

On je ta lišca, te oči pritisnuo na svoje grudi.