Muški počinitelj je morao platiti 50 libara, od toga je 2 libre išlo knezu, a sve ostalo ženi kojoj je povrijeđena čast.

Na koncu su, bez obzira na praznu gradsku blagajnu, odbili Vodarićima prodati plemićku titulu pa su ostali bez 300 libara.

Tako je npr. kazna za kradljivca vrijednosti od 5 - 10 malih libara gubitak oka, a za ženu kradljivicu - gubitak nosa.

Moguće i ja pokušam znanje učiti iz tih libara.

Nikodem je donio veliku količinu mirisne pomasti, »otprilike sto libara«, Josip je kupio platno te su skinuli Isusovo tijelo, zavili ga u platno i položili u grob koji je bio izduben u stijeni.

Vinodolski zakonik doduše obračunava kazne u novcu, no sve mi se čini da se obično plaćalo u naturi, kao u čl. 52.: Ošće ako se ki naide fals svedok ostani knezu ednoga vola ili 8 libara

Inače im prijeti globa od stotinu libara

Oni nisu iz našeg Ogorja, ma isto znaju brez kojeg libara se nemere.

Kazna je u slučaju nepravilnog vršenja dužnosti (npr. krivotvorenje poziva i lažni izvještaji) relativno visoka: globa od od 10 libara i gubitak službe.

I 1383. umro je svećenik Volko iz Popraćana, a izvršitelji njegove oporuke prodaju Butchoni archipresbiteri de Luca unum breviarium sclavonice za 200 libara.

1455. Ivan Radeljević naručuje za crkvu sv. Ivana u Tinju glagoljski brevijar za 100 libara i 20 malih novčića.

Izabrani furešti rado su dolazili na splitsku službu iako plaća za godinu od hiljadu libara, venecijanskih piccola, nije bila ništa posebno veliko u to doba.

Za Isusov ukop Nikodem je donio 100 libara smjese smirne i aloja tj. oko 33 kg što je količina za kraljevski pogreb.

Prvi zapis iz 1448. god. spominje da je biskup Juraj predao popu Damjanu gospinu kuću vrijednu 100 libara za njegov vinograd od 5 gonjaja.

Ukoliko je ukradena vrijednost od 30 - 60 malih libara tada se kradljivca kažnjavalo gubitkom oba oka i jedne ruke, a kradljivicu gubitkom nosa, usana i jezika te bičevanjem i žigosanjem.

Protivan se prijedlog smatrao nevažecim ex iure, a ako bi ga iznio sam nacelnik ili bi takvo što dopustio nekom od svojih ljudi, imao se osuditi na globu u iznosu od pet stotina libara, 91 što je - kako cemo se niže osvjedociti - polovica njegovih sveukupnih primanja.

Godišnja placa splitskog nacelnika iznosila je tisucu libara, no spomenuta je statutarna odredba imala dispozitivni znacaj, buduci da je Vijece po vlastitoj rasudbi taj navedeni iznos moglo uvecati ili smanjiti.

Treci, posljednji obrok, isplacivao mu se umanjen za iznos od stotinu libara koje su komunalni riznicari imali pravo zadržati sve dotle dok ne bi otpale sumnje u postojanje kakvog odštetnog zahtjeva bilo komune bilo njenih gradana prema nacelniku, odnosno njegovim suradnicima.

Roč je, poput drugih mjesta, imao obavezu ugostiti i dolazak rašporskog kapetana i njegove pratnje što je iznosilo po posjeti oko šesdesetak libara (evidencijom ovih troškova Roč je 1604. platio za ovakav posjet 64 libre, a otprilike isto i 1594., račun iz 1594. precizno je specificiran pa i danas znamo koliko je Roč platio za hranu za konje, koliko je iznosio trošak hrane koju je pojeo rašporski kapetan s pratnjom....).

Knez je morao osloboditi putove gradskim trgovcima, a morao je platiti i ratnu odštetu Šibenčanima u visini 13.000 libara u gotovom ili u marvi.

Za psovanje Boga i Majke Božje kazna je bila 5 libara i mjesec dana zatvora.

Čak 10 libara plaćala se kazna ukoliko se nešto mjerilo pogrešno, nepropisnim mjerama ili varanjem na vazi.

ma otkle je ovi tanais? neka procita par libara sto su napisana o Mljetu.

Arhiđakon Toma spominje da je hrvatski knez Trpimir samostanu, što ga je gradio u okolici Splita, darovao srebrno crkveno posuđe, no kako nije imao dovoljno srebra, posuđuje 852. godine 11 libara srebra od splitskog biskupa Petra.

Spjev se sastoji od 2126 četverostruko rimovanih dvanaesteraca s cezurom nakon 6. sloga, komponiranih u šest libara (knjiga ili pjevanja).

Spjev se sastoji od 2126 četverostrukorimovanih dvanaesteraca s cezurom nakon 6. sloga, komponiranih u šest libara (knjiga ili pjevanja - Prvo libro, Drugo libro, Treto libro, Četvrto libro, Peto libro, Šesto libro).

Rabljani tako moraju godišnje plaćati 10 libara sirijske svile, Krk 30 lisičjih koža, a davanja za Osor i Beli na Cresu su u tradicionalnim kuninim kožicama, za Osor 40, a za Beli 15. Oton pokušava čvršće za Mletke vezati i južnije gradove u Dalmaciji ali mu to ne uspjeva, a nema ni carsko dopuštenje, no od te 1018. godine počinje mletačko razlikovanje između sjevernog Jadrana kojeg otvoreno svojataju i ostatka dalmatinske teme.

kad je čistio šufit pronašao je masu starijeh libara i naravno ćio sve to bacit. ma što ćio, bio je već izbacio je na vrh buže, prid kuću. netko se zaineresirao za ta stara libra i tako među dosta nevrjednoga, pronađena je jedna za koju su mu rekli da bi se moglo za nju primit i koji solad. svakako, tomo je knjigu donio u znanstvenu i tamo su mu (nakon nekoliko dana) rekli da bi je kupili (nisam sigurna je li to bilo za vrijeme upravljanja s. kastropila ili je to procijenio m. bete, zaboravila sam). uglavnom, tomo je bubnuo veliku cijenu 1000 dinara, samo za viđet hoće li što dobit pogađanjem. to je tad bilo prilično novaca. i bome platili su mu toliko. ma kad je došo u grad i kad je reko da je ono libro bila vrijedna inkunabula (nije on zno tako rijet) i da je za nju fasovo 1000 dinara, pomamili su ga berekini. njesu mu dali mira sve govoreći da su ga tamo privarili, jer da je za nju trebo dobit najmanje triput toliko. poslije je tomo dohodio iskat još solada, ali nije dobio ništa, perke je potpisao priznanicu i još neke papire iz kojijeh se viđelo da je on prvotisak nudio za te solde.

Ako muž iz svoje kuće istjera ženu bez ikakva razloga, on nije obvezan da joj izruči miraz, nego samo da joj za uzdržavanje daje 20 solida godišnje, a ako miraz ili ženin nasljedni dio u imovini njezina oca iznosi više od 1000 libara, onda će njegov doprinos za njezino uzdržavanje iznositi 50 libara.

ko posal išće - i nać će ga ima nas koji posal tražimo a molimo boga da ga ne nađemo.. što se pak škole tiče, nikada nijedna škola od budale nije učinila pametnoga (prije če bit da je koji pametan ciknija glavon od pustih libara), a škole ne završavaju nužno inteligentni, već oni uporni i bezobrazno uporni. daklem, kontra, kontra i uvik kontra.