Bit će, međutim, prilike da se tim poznavateljima europskog društva objasni što je danas ljevica, što je socijaldemokracija, što je libertarijanizam i kako se mi u to uklapamo.

Suprotnost kolektivizmu je libertarijanizam, a kapitalizam uopće nije sustav usporediv s njima.

hm, iako se uglavnom slažem sa komentarima ovog portala, ovde moram malo da repliciram - rekao bih da je ocuppy pre middle class pokret nego što je to libertarijanizam, dakle tek sada srednja klasa počinje da shvata kuda vodi sistem koji je podržavala decenijama.

Libertarijanizam je puka egzotika - tvrdi konzervativci plasiraju ideje za naivne, pre bih rekao da je to pokret ne kapitalizmom protiv kapitalizma, već jedna uvrnuta utopija o povratku na prapočetak kapitalizma, XVII ili XVIII vek, kada zaista nije bilo jake države ni moćnih korporacija koje diktiraju uslove svima.

Prema A-T stavu, naše pozitivne obveze prema drugima nisu posve ugovorne, nego djelomice prirodne; a one ne-ugovorne su najjasnije i najjače na razini obitelji, i sve su slabije kako se udaljavamo od obitelji. (Kao što sam napomenuo u spomenutom članku o pravima vlasništva, zbog toga je A-T stav bliži libertarijanizmu nego što je socijalizmu ili egalitarnom liberalizmu, ali svejedno nije doktrinarni libertarijanizam Nozicka, Rand, Rothbarda i sličnih.)

Libertarijanizam kao pojam nastao je zbog dvoznačnosti pojma liberalizma.

E Europi liberalizam označava zagovaranje tržišne ekonomije i minimalne uloge države pa je jednak pojmu libertarijanizam.

Odličan opis Libertarijanskih principa nalazi se na Wikipediji, na hrvatskom jeziku (http://hr.wikipedia.org/wiki/Libertarijanizam).

Sun Hei: Svakom neukom rednecku je libertarijanizam odlična ideologija.

Ne zamjeram... jer je " libertarijanizam " dosta širok i nehomogen pojam.

velcrotop@ Cijenim tvoju odluku, međutim možeš li mi pojasniti iz koje riječi ili rečenice si shvatio da mi podržavamo nekakav libertarijanizam

Mislim Ljubo da ti takvi argumenti ne trebaju, tim više što ćeš, ako se potrudiš, vrlo brzo naći istraživanja koja će ti reći da su vjernici pametniji od ateista, ateisti pametniji od vjernika, kao i to da je libertarijanizam dokaz višeg kvocijenta inteligencije (ozbiljno, pronašao ja)... itd.

Nijedan od ovih stavova ne daje vam Meyerov doktrinarni libertarijanizam, ali pokazuju kako inzistiranje na vrlini nikako ne znači prihvatiti autoritarizam.

Neka oporezivanja su stvarno krađa zapravo, veliki broj postojećih poreza vjerojatno spada u tu skupinu, ili su barem nemoralna kada se sve uzme u obzir ali oporezivanje kao takvo nije krađa. (Vidi gore spomenuti članak o vlasničkim pravima.) Slično tome, iako postoji puno istine u tvrdnji kako istinske vrline moraju biti slobodo izabrane, ta tvrdnja sama o sebi ne utemeljuje strogi, Nozickoliki libertarijanizam.

Domaćeg čitatelja čekaju iznenađenja kad Rawls liberalizmu (koji kod njega zvuči pomalo ljevičarski) suprotstavi libertarijanizam (u praksi pro-kapitalističko učenje o nemiješanju države u poduzetništvo), koji se kod nas najčešće izjednačuje s liberalizmom.

Anarhistička misao se prostire kroz kontinuum; od ekstremnih individualističkih verzija, koje potječu iz filozofije potpunog suvereniteta pojedinca i njegovog/njezinoga vlasništva nasuprot države, grupe ili zajednice, te time podsjeća na libertarijanizam, do društvenih varijanti anarhizma. (Individualistički anarhizam uglavnom je teorijski, u smislu da je rijetko bio dio anarhističkih društvenih pokreta).

Chofi: Libertarijanizam je politička filozofija koja podržava osobne slobode, osobito slobodu izražaja i akcije.

Libertarijanizam uključuje raznolika uvjerenja i organizacije, ali većina zagovara stajalište da je najmanja moguća država najbolja i dijele cilj maksimiziranja osobnih sloboda.

@Sun Hei I dalje smatram da je libertarijanizam najbolji pravac kojeg možemo odabrati.

Nazivati libertarijanizam nemoralnim pokazatelj je moralne i političke kratkovidnosti.

Libertarijanizam polazi od toga da ljudi sami dobrovoljno međusobno uređuju svoje odnose, te smatra da je pravo na privatno vlasništvo jedno od osnovnih ljudskih prava.

Nadalje, problem slobodne volje (PS) pita ima li slobodne volje i imamo također dva odgovora: fatalizam kaže ne, a libertarijanizam kaže da.

Konačno nadaje se i problem determinizma i slobode (PDS) koji pita je li uz pretpostavku slobode i determinizma to dvoje spojivo ili ne na što dobivamo tri odgovora: determinizam kaže da je nespojivo zbog sveopće determiniranosti, libertarijanizam kaže da je isto tako nespojivo baš zbog uzrokovanja iz same slobodne volje, dok kompatibilizam kaže da je spojivo.

Determinizam i libertarijanizam pozitivne su strane tzv. inkompatibilizma, jer dok inkopatibilizam tvrdi samo to da su determiniranost i sloboda nespojivi (logički problem inkonzistentnosti), dotle dotična stajališta određuju zašto je tome tako.

Primjerice, libertarijanci u Europi mogu biti svrstani u lijevu kategoriju jer se zalažu za građanske slobode i imovinska prava, dok se u SAD libertarijanizam često smtara desničarskim pokretom i ima više zajedničkog s tradicionalnim republikancima nego s demokratskim liberalima.

Plavi su u licu od neprestanog i uzaludnog ponavljanja što jest a što nije libertarijanizam...

Ispod njih stoje još stotine, ako ne i tisuće, manjih ekonomskih kritičara koji su prigrlili američki libertarijanizam kao najbolji odgovor na aktualno stanje.

Argument za determinizam. [ 1 ] (1) Svaki je ljudski čin događaj. (2) Svaki događaj ima objašnjenje. (načelo dostatnog razloga) (3) Stoga, svaki ljudski čin ima objašnjenje. (4) Svako objašnjenje uključuje uzrok. (D-N, tj. načelo deduktivno-nomološkoga modela objašnjenja) (5) Ako svaki događaj ima objašnjenje i ako svako objašnjenje uključuje uzrok, onda svaki događaj ima uzrok. (6) (2), (4) (7) Stoga, svaki događaj ima uzrok. (Teza determinizma, poriče ju indeterminizam.) (8) Ako je svaki ljudski čin događaj i ako svaki događaj ima uzrok, onda svaki ljudski čin ima uzrok. (9) (1), (5) (10) Stoga, svaki ljudski čin ima uzrok. (11) Ako svaki ljudski čin ima uzrok, onda nijedan ljudski čin nije slobodan. (Teza inkompatibilizma, poriče ju kompatibilizam.) (12) (10) (13) Stoga, nijedan ljudski čin nije slobodan. (Teza jakoga determinizma, poriče ju libertarijanizam.).

Stoga, ako je kompatibilizam zaista točan, a determinizam i libertarijanizam pogrešni, te ako je kompatibilizam jedino racionalno prihvatljivo rješenje, onda se ipak postavlja važno pitanje: " Što je to u vezi s našim iskustvom, a što za nas čini nemogućim napustiti vjerovanje u slobodnu volju?

Ako je pak taj voljni čin neki novi čin, recimo čin č, onda se postavlja pitanje čime je određen taj čin (tako padamo u beskonačni regres). (30) Stoga, kako se čini, ne postoji lanac uzrokovanja slobodnih čina, ni autonomna slobodna volja, te je libertarijanizam pogrešan.