Honorarno je radio na Nižem djevojačkom liceju.

Monasi su 1808. primili određenu mirovinu iz državnog dobra, a samostanska dobra dijelom pripadoše općini, a dijelom novoustanovljenom liceju u Dubrovniku (pijaristima).

Kakav se odnos može uspostaviti između toga prvog rođenja i toga drugog rođenja, vašeg dolaska u Francusku, studija u liceju Louis-le-Grand, pripremnih razreda za École Normale Superieure (ÉNS), upisivanja u jedan posve drukčiji svijet?

Kao profesor predavao je u Liceju Pasteur, na Konzervatoriju (1937. - 52.), na Sorbonni (1952. - 79.), u Liceju la Fontaine, bio je ravnatelj Muzikološkog instituta (1952. - 73.) i Schole Cantorum (1962. - 81.), sve u Parizu.

Školskoj delegaciji je organiziran posjet dvjema školama u Parizu koje u programu imaju klesarstvo: državnome liceju i jednoj od škola kojoj je osnivač velika udruga Les Compagnons du Devoir du Tour de France, utemeljiteljica više obrtničkih škola diljem Francuske.

Prve škole završio u Veneciji, a zatim studirao na Liceju u Zadru.

Prva četiri razreda gimnazije polazi u Karlovcu, V. i VI. razred na zagrebačkoj Gornjogradskoj gimnaziji, a VII. i VIII. završava u nadbiskupskom liceju u Zagrebu.

Bio je imenovan za duhovnog pomoćnika u Nuštru, ali je ubrzo postao profesorom na biskupskom liceju u Đakovu.

Djelovao kao učitelj u Smiljanu, Trnovcu, Ogulinu i drugdje, bio srednjoškolski profesor u Sarajevu i Petrinji, te na ženskom liceju u Zagrebu.

Napomenuo je kako se Ada školovala upravo na mjestu gdje se danas nalazi Sveučilište u Zadru, u nekadašnjem liceju Sv. Dimitrija.

U Gospiću se ističe svojim radom te je imenovana učiteljicom u zagrebačkome Ženskom liceju.

Zaređen za svećenika 1877., bio je kapelan u Varaždinu, zatim profesor matematike i fizike u nadbiskupijskom liceju u Zagrebu, gdje je bio i rav - natelj nadbiskupijskog orfanotrofija.

Pet godina sam bio profesor u liceju, i prolazio životni put mračnim stazama razvrata, zabavljajući se metežnom filosofijom, po raspućima svijeta, a ne po Hristu.

Od 1861 - 66. predaje staroslavenski u đakovačkom liceju i francuski na zagrebačkoj realci.

Školuje se u zagrebačkome Ženskome liceju na Gornjem gradu i pohađa tečaj glasovira u Glazbenoj školi Hrvatskoga zemljaskoga glazbenog zavoda na kojem osim interesa za glazbu pokazuje i veliko zanimanje za glumu.

Dok je još 1870. godine bio samo suplent i prefekt, dotle je u 1872. godini već profesor 7. i 8. razreda gimnazije na kojoj predaje religiju i filozofiju (logiku i psihologiju) i ujedno je profesor teologije na Nadbiskupskom liceju na kojem predaje pedagogiju, didaktiku i katehetiku.

Gimnaziju je polazio u Požegi, a sedmi i osmi razred je završio u Nadbiskupijskom liceju u Zagrebu.

U Zagrebu polazi od 4. do 6. razreda klasičnu gimnaziju na Gornjem gradu, a 7. i 8. razred završava u nadbiskupskom liceju.

Trenutno podučava informatiku na Armenskom liceju Anania Shirakatsy.

Miletića postaje 1894. dramaturg Hrvatskoga zemaljskog kazališta u Zagrebu i na toj dužnosti ostaje do 1899. S Miletićem je 1898. osnovao Glumačku školu u Zagrebu na kojoj uz prekide predaje do 1926. Godine 1899. postaje predavač hrvatskog i latinskog jezika te svjetske književnosti na ženskom liceju u Zagrebu.

U rodnom Đakovu obavljao razne duhovne službe i djelovao je kao profesor na liceju u Đakovu.

Gimnaziju je završio u Osijeku i biskupskom liceju u Ðakovu.

U sedmom liceju pala je u jak bronhitis i otputovala s majkom na Taorminu.

George Steiner je s pet, šest godina u francuskom liceju počeo tjedno učiti napamet 10 redaka iz La Fontainove basne, da bi se to popelo na 150 redaka kada je imao sedamnaest godina.

Službovao je u Srijemskoj Mitrovici, Trnjanima kraj Slavonskog Broda, bio duhovnik Bogoslovnoga sjemeništa i predavač na Liceju i Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu od 1951. do 1959. te upravitelj Vjesnika Biskupije đakovačke.

Nakon završene srednje škole na Liceju Ludovico Ariosto u Reggio Emilii, studirao je na Milanskom katoličkom sveučilištu, gdje je 1961. diplomirao pravo sa temom Šteta protekcionizma u razvoju talijanske industrije.

Njezin rad u Lici bio je iznimno uspješan, te je ubrzo imenovana učiteljicom u zagrebačkom Ženskom liceju.

Prvo je radio kao liječnik po ruralnoj Srbiji, da bi usput skupljao bilje, te je 1855. postao profesor na beogradskom Liceju, samo na osnovi svoga poznavanja srpske flore (imao je jedan jedini objavljeni znanstveni rad).

Sumnje koje je izazvao svojim radom dovele su do gubitka radnoga mjesta u koparskom liceju, nakon čega se, u promijenjenim uvjetima nakon 1861., uključio u djelovanje Središnjega venetskoga političkog odbora (Comitato politico centrale veneto).

Zadnja 4 viša razreda pohađa u zagrebačkom Ženskom liceju latinski odio.