sanjao sam da sam Tarzan a moja se Jane obgrlila oko mene i onda smo tako skupa letjeli, skakutali sa lijane na lijanu... i bilo je dobro, i onda smo, onak polugoli utoploj prirodi poželjeli voditi ljubav ali ne neki čudan način, iako je bila đungla malo pitomija doduše, ko šuma, su sva dobra mjesta već bila zauzeta parovima koji su bili u raznim fazama vođenja ljubavi tako smo tražili i tražili da bi se nšli u jednoj povećoj prostoriji sa stolovima i stolicama kako je draga već bila umorna (bila je to neka mlađa djevojka, ne moja prava draga) sjeli smo svatko na svoju stolicu a ona je naslonila glavu na moje rame i zaspala.. onda su došli neki tipovi i počeli su bacati neke komentare, poznavali su me ti tipusi, no komentari mi se nikako nisu sviđali, neki su je je htjeli i kao dirati rekoa sam im; Mičite svoje šape s nje, poslušali su me i posjedali uokolo nježno sam je probudio i otpravio nekamo, ostao sam s njima a jedan je pokazao hrpu kovanica služenih jednu na drugu na dlanu bile su svijetle, srebrne, rekao je; Vidiš da sam je mogao kupiti.. na to sam posprdno odgorio; Nisam ni sanjao da si tako ekonomski moćan. na što su svi prasnuli u smijeh, i taj smijeh, tih gadnih tipusa, mojih prijatelja zapravo me probudio