Njegova uloga je marginalizirana i pretvorena iz aktivne uloge kritičara u kunsthistoričarska posrtanja u pokušaju praćenja brojnih mijena u umjetničkoj modi, svedena manje-više na pasivnu ulogu promatrača koji uglavnom tek bilježi trenutak, arhivirajući ga za neko možda jasnije vrijeme, iako intimno mislim da je ovo vrijeme jasno da jasnije ne može biti jer u vremenu u kojem je tržišna vrijednost jednog Damiena Hirsta gotovo izjednačena s vrijednošću Leonarda da Vincija (da se razumijemo, nipošto ne podcjenjujem važnost Damiena Hirsta); u ovom trivijalnom vremenu opsesije galerijama prepunih drkadžija (excuse my language, ali ne zaslužuju ni jedan primjereniji izraz) koji glorificiraju i mistificiraju ispodprosječne umjetničke domete; u vremenu u kojem milijunska stada pohode Tate Modern i Beaubourg i malo ili nimalo razumiju ono što vide; u vremenu u kojem nam koža uglavnom više ne bridi od pogleda na umjetničko djelo pa nam ni emocija ne može biti kriterij likovna kritika je važnija nego ikada, ali nigdje čovjeka nazbilj, kako bi to rekao Držić.

Naime, neka velika imena naše suvremene umjetnosti najčešće su u takvim zadacima skliznula u tako neviđen kič da je likovna kritika i kunsthistorija nerijetko znala interno komentirati kako su neki umjetnici nekim sakralnim djelima u pitanje doveli cjelokupne dotadašnje opuse.

U petak 19. travnja s početkom u 19 sati MMC LUKA, Istaraska 30. Iva Körbler: SUVREMENA LIKOVNA KRITIKA: STANJE I DIJAGNOZA

Likovna kritika je smatra najznačajnijom grafičkom serijom 20. stoljeća, a nastala je između 1930. i 1937. godine i nazvana je po Ambroiseu Vollardu, znamenitom francuskom trgovcu umjetninama i galeristi koji je pomagao Picassu.

To ne znači da nisu potrebni doktori iz humanističkih područja, već da naš kruh ovisi o tome da li će se prodati tramvaj ili brod, a ne da li je likovna kritika dobro ocijenila nečiji rad.

Stručna hrvatska likovna kritika prepoznala ju je i istakla 1999. godine, a posebno ističu njenu uspješnost u prikazu pokreta u skulpturi.

Kasnije će pak portrete, primjerice brata Hinka, Meštrovića i nekih drugih osoba psihološki obilježiti, što je tadašnja likovna kritika različito ocijenila.

Kako nastaju i nestaju spomenici, u kojoj mjeri javni prostor kreiraju ljudi koji ga koriste, koliko je trajnost spomenika samo trenutna slika stanja i da li može suvremena likovna kritika privremenu urbanu intervenciju postaviti na pijedestal javne slike grada...

Manifestne smjernice Nacrt dekreta o demokratizaciji umjetnosti u svom uvodnom dijelu ironijski je obrazložio trima točkama: (1.) Ukida se: slikarstvo, kiparstvo, grafi č arstvo, primijenjene umjetnosti, industrijsko oblikovanje, arhitektura i urbanizam. (2.) Zabranjuje se nadalje: svaka djelatnost na podru č ju povijesti umjetnosti, a posebno takozvana likovna kritika. (3.) Prekidaju se: sve izložbe u svim galerijama, muzejima, izložbenim i umjetni č kim paviljonima.

Nagrada se dodjeljuje također i iz znatiželje: što je likovna kritika kad ne djeluje u službi nečega, bilo da se radi o institucionalnim kanonima ili tržišnim faktorima?

Među mnogim i raznorodnim likovnim zbivanjima u Zagrebu tijekom lipnja i početkom srpnja, izdvojila bih izložbe četvero renomiranih umjetnika koje likovna kritika godinama sustavno i sa zanimanjem prati, osim djela Nikole Koydla, koje zbog poetološko-morfološke specifičnosti ima tu nesreću da ne nailazi na odgovarajuću recepciju...

Artuković ima gotovo misteriozni status umjetnika čija djela željno iščekuju i publika i likovna kritika i teorija, koja u njima nalazi povod za iznimno poticajna tumačenja, poput zapaženih studija Leonide Kovač, Krešimira Purgara (knjiga " Neobarokni subjekt ") i Feđe Vukića.

Svojim radom dao je doprinos materijskom, fizičkom i procesualnom shvaćanju umjetnosti, odnosno pravilnoj percepciji sagledavanja značenjskog pojma slikarstva i kulture, ocijenila je likovna kritika.

Najvredniji dio izložbe je više radova u akrilu na platnu iz zadnje Murtićeve faze koju likovna kritika smatra kvalitetom ravnopravnoj njegovim najvažnijim fazama, primjerice onoj iz sedamdesetih godina.

Likovna kritika vrlo je bitan dio umjetničkog života jednog grada i argumentirana negativna kritika itekako je dobrodošla.

Likovna kritika iščezla je iz javnog prostora, a i sami povjesničari umjetnosti nisu adekvatno odgovorili potrebi uvođenja novih metodologija u analizi i vrednovanju suvremene produkcije, kao što ni sami umjetnici ne osjećaju potrebu za komunikacijom s publikom.

Likovna kritika isticala je Kuduza kao umjetnika visokih likovnih kriterija i klasičnog grafičkog obrazovanja, za kojega je grafika bila puno više način razmišljanja i pitanje svjetonazora nego tehnike.

Onovremana likovna kritika Jozu Ćetkovića označavla je kao stavaraoca koji u hrvatskoj fotografiji zauzima posebno mjesto, autora čija djela ulaze u antologiju naše fotografske umjetnosti.

Jasna Galjer, docentica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pak ističe da su ekspresionisti imali specifičan odnos prema likovnoj kritici, a vrhunski pisci poput Šimića i Krleže smatrali su da je likovna kritika autonomna umjetnička djelatnost te su djelovali formativno na određene likovne autore, promovirajući ih i afirmirajući.

Prva velika monografija velikog likovnog majstora Izvora Oreba (7. 11. 1946., Vela Luka, otok Korčula), umjetnika kojega muze vole, a publika obožava, ali ga zato ne mazi likovna kritika.

U situaciji kad likovna kritika nedovoljno prati izložbe i općenito oblikovne rukopise umjetnika primijenjenih umjetnika, knjiga Guida Quiena po mnogolikosti sadržaja i pristupu temama, cjelovitosti pojedinog teksta, kao i koncepciji cjeline knjige, svojstven je prilog smanjenju tog neujednačenog omjera, te punijem osvjetljavanju različitih oblika primijenjenih umjetnosti.

Nažalost vidim da se likovna kritika kod nas uglavnom svela na novinsku kritiku koja je uglavnom afirmativna i služi za informiranje publike; iz nepoznatih razloga služi samo kao opisivač umjetnika i njihovih djela izbjegavajući negativnu kritiku.

Likovna kritika i poznati svjetski galeristi brzo ga otkrivaju, pa mu poznata Gallery Agora iz New Yorka 1997. kao svom specijalnom gostu, priređuje samostalnu izložbu odabranih radova.

I na kraju likovna kritika; u velikom broju slučajeva površna je, nedovoljno argumentirana i posve neutjecajna.

Likovna kritika ističe da Pulitika u nekoliko kolorističkih krajolika iz 1953. sažima vlastiti likovni jezik.

Likovna kritika stručno bi kazala da su " tretirali materijale raznorodnih senzacija - haptičkih i optičkih, točnije fizičnost metala i iluzornost neona i svjetlosnih odraza ".

(1) O dekonstrukciji soc-realističke umjetnosti pisala je Ljiljana Kolešnik u knjizi Između Istoka i Zapada, hrvatska umjetnost i likovna kritika 50 - ih godina, Zagreb, IPU, 2006.

U klasičnim tiskanim medijima, ali i u elektronskim medijima rade se takvi prilozi koji ne sadrže ono što bi likovna kritika trebala sadržavati; komponentu kritike, analitičnosti, procjene i nadgradnju estetičke vrijednosti.

A upravo je o njima slovenska likovna kritika i govorila prepoznajući u Červekovu stvaralaštvu te visoke intelektualne i duhovne vrijednosti koje su determinirale njegov izraz.

Žao mi je što likovna kritika do sada nije prepoznala Pikin doprinos u ilustriranju mitološke građe.