Za one druge pak najbolja je demonstracija svega ovdje iznesenog bio nedavni zagrebački nastup, u kojem su dominirali ponajprije najoptimalnije izbalansiran prog ram, sastavljen od originala Intre i Cerrija; Rondo, Limbo, To Freud, te FAD, zgodna reminiscencija na nekad poznatu swing-temu tridesetih godina Fine and Dandy, te od nekih vrlo poznatih standarda jazza, poput My Funny Valentine, On The Green Dolphin Street, Ellingtonova Take the A Train, izvedena u neuobičajeno polaganom tempu i bossanove Antonija Carlosa Jobima Corcovado.