Prihvatam različitosti, ali ne mogu ignorirati da postoje neke ljudske osobine koje, ni uz najbolju volju, ne mogu prihvatiti intuitivno i ne osuditi, a kamoli ne uplitati se (npr. znaš da neko nekoga zlostavlja, ali to je pravo na slobodan izbor i nećeš se uplitati). u praksi ne jer tek kada bezuvjetno prihvatimo sebe u nama raste svjesnost bez nekog vanjskog uzroka, razvija se ljubav lisena ovisnosti (o drugoj osobi, objektu fiksacije etc) Kako, ako ne želiš da se mijenjaš? tako sve vise u sebi osjecas budjenje koje se manifestira i kao samodjelovanje da pomazes drugima, dajes bez ocekivanja jer vise nisi emocionalno ovisna o ishodima tog davanja.Pa ja i ovako pomažem drugima i dajem bez očekivanja da mi uzvrate.