Lisztove dramatične opreke monumentalnog i gotovo banalnog po mjeri su senzibiliteta Lovre Pogorelića koji bez razmetanja virtuoznošću, zauzdanom gestom prolazi kroz prenapregnute raspone ranog Lisztova Malédiction, a u Prviom koncerta za klavir i orkestarr raznolikim nijansama i logičnom dramaturgijom izaziva burno odobravanje... pročitajte cijeli tekst...

Opera se svidjela što je, ipak, u mnogome bila i Lisztova zasluga.

Lisztova pak Sonata u h-molu S. 178 donosi sukus svih skladateljevih postignuća.

Program su uokvirile dvije kapitalne sonate Chopinova u b-molu i Lisztova u h-molu.

Prvi je na programu glasoviti Lisztov 1. koncert za glasovir i orkestar u Es-duru, a potom slijedi Fantazija na mađarske narodne melodije, poznata i pod kraćim nazivom Mađarska fantazija, koja je zapravo Lisztova prerada za klavir i orkestar njegove Mađarske rapsodije No. 14., originalno pisane za klavir.

Lisztova Ave Maria na Arcadeltov predložak bila je umirujući intermezzo do veličanstvenoga Vivaldijeva Koncerta u h-molu koji je orguljama prilagodio J.

Ne, nije to bila niti Lisztova Mađarska, niti ona Gershwinova u plavom, a bogme, niti Njikoševa Slavonska rapsodija.....

Izniman trud Gorana Filipeca uložen u obilježavanje obljetnice Lisztova rođenja okrunjen je uspjesima i ovjekovječen trajnim tonskim zapisom na CD-u Odjeci Lisztove obljetnice.

Nakon estetski isturene Konzolacije br. 3 u Des-duru, S. 172/3, uslijedila je Lisztova Mađarska rapsodija br. 13 u a-molu, S. 244/13, prirodno se nametnuvši kao grande finale Jurinićeva nastupa čiji je posljednji akord razgalio potaknutu i uključenu, uglavnom mlađu publiku.

Na to se lijepo nadovezala Lisztova Obermannova dolina, pijanistički vrlo zahtjevna i duboka skladba izrazito romantičnog karaktera, a na kraju smo čuli i Reminiscenscije na Normu, bravuroznu parafrazu istoimene Bellinijeve opere.

No, Balázs Kocsár energičan je i znalački dirigent vrlo određenih zahtjeva koji je znao predstaviti tri Lisztova lica njegovo prihvaćanje brahmsovskih utjecaja izravnih i pritajenih citata u simfonijskoj pjesmi Preludiji i ozbiljnu konstrukciju Faust simfonije.

- Ej, da je taj piano velik kao lađa kakve drevne katedrale, a da je na brijegu iza kakve izumrle varoši iz koje se diže prama meni dim žrtve posljednjeg stanovnika, pretposljednjeg čovjeka - reče Kamenski kao za sebe, i umah zabruji strasna Lisztova rapsodija i mahnit Schumannov Carneval.

Pozornost publike koja je na njegov ovoljetni koncert na Igrama pristigla sa svih strana privukla je i umjetnikova izvedba Lisztova Mefistova valcera, kao prikladan izbor u godini obilježavanja 200. obljetnice rođenja tog velikog mađarskog skladatelja.

Iako Pavica Gvozdić ima velik repertoar, ne preza posegnuti za djelima koja još nije svirala, a to su ovaj put bila Lisztova Tri Petrarcina soneta i Schumannova Fantazija u C-duru.

Virtuozno zahtjevna Lisztova Rapsodija bila je prvorazredno izvedena, kao i dodatak Chopinove etide na burno odobravanje publike.

Uslijedila je još jedna Lisztova skladba Igra vode u vili d ' Este (Les Jeux d eaux a la Villa d Este), koja je u umjetnikovom sviranju dobila raskošnu zvučnu sliku.

Slijedila je Lisztova Mađarska rapsodija br. 2, Ples sa sabljama Arama Hačaturjana, Can, Can iz Offebachova Orfeja u podzemlju te neizostavne polke i valceri Johanna Straussa mlađeg i starijeg.

Lisztova Mađarska simfonija br. 2, navela ga je da se distancira od očeve želje da postane inženjer i napusti Sorbonu, zaputivši se u glazbene vode.

Prigoda koncerta bila je i 200. obljetnica rođenja Franza Liszta pa su tako na programu bila ponajbolja Lisztova djela.

Ernö Dohnany bio je iznimno darovit glazbenik, jedan od najvećih pijanista-koncertanata epohe (kao đak Istvana Thomana, Lisztova učenika, izravni je nastavljač Lisztove pijanističke škole) te podjednako darovit skladatelj.

Lisztova je glazba eruptivne naravi, sukladna njegovom statusu europske zvijezde.

Ipak, nekoherentnost Lisztova jezika s jedne strane te njegova slobodna refleksija i velika paleta izričaja i elspresije s druge strane, pijanistici su izmicali u uvjerljivosti iskaza.

U Mađarskoj je pohađala majstorke tečajeve Laszla Baranyaya, pobjednika Lisztova natjecanja.

U Mađarskoj je pohađala majstorke tečajeve Laszla Baranyaya, pobjednika Lisztova natjecanja.

Biografija Rođen 1970. u Beogradu 1987. počeo samostalno nastupati 1992. diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi profesorice Zvjezdane Bašić 1993. boravi u Parizu kao štićenik francuske fondacije Crédit National 1995. snimio CD za diskografsku kuću Lyrinx 1998. snimio DVD s Beethovenovim V. koncertom s Odense Symphony Orchestra pod ravnanjem Edwarda Serova, produkcija kuće Denon; počinje podučavati klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1999. osniva festival Paško ljeto 2001. podučava klavir u Ljetnoj pijanističkoj školi Lovro Pogorelić u Kopru 2006. snima CD s djelima za klavir Franza Liszta Lisztova Sonata u h-molu, Dolina Obermann, Balada u h-molu i balada Sv. Franjo Paolski hoda po valovima za Intradu u Parizu > email to: Mario Duspara

Na programu koncerta su Lisztova djela Fantazija i fuga na temu B-A-C-H, Evocation a la Chapelle Sixtine (Sjećanje na Sikstinsku kapelu), Trauerode, Ave Maria na Arcadeltovu temu te Varijacije na temu: Weinen, Klagen, Sorgen, Zagen.

Tom impozantnom izboru iz Lisztova glasovirskog opusa dodane su tri klavirske minijature naslovljene Eugen d ' Albert, Emil Sauer i Sergej Rahmanjinov iz Glazbenih portreta, serije od dvanaest etida u nas malo poznatog Karolyja Krombholza (1905 - 1991).

Prije nje i Lisztova obrada Schubertove Ave Marie koja je se s lijepom ocjenom od četiri i pol zvijezdice može naći i na YouTubeu.

A na koncertu kojim se Zagrebačka filharmonija priključuje obilježavanju velike 200. obljetnice od Lisztova rođenja, izvest će čak dva kultna Lisztova ostvarenja: vratolomno virtuozni Prvi klavirski koncert i dramatično Prokletstvo (Malédiction) za klavir i gudački orkestar.

U Kammertondichtung Melusine, prema istoimenom igrokazu Yvana Golla za devet instrumenata i dirigenta koji pjeva (1966/67), visoko sofisticirano i zahtjevno avangardno zvukovlje (ikona) u hipu će se pretvoriti u podilazivački ugođaj šlagera (ikona), a taj pak zaključiti pobjedonosnim zvucima Straussova Dun Juana (ikona); u kantati Liebestraum za tenora i jedanaest instrumenata (1969/71) tekst Rozewiczevih Starih žena (»Volim stare žene... ružne žene... zločeste žene...«) autor će povesti ruku pod ruku s iskrivljenim zvucima Lisztova Ljubavnoga sna do samoga ruba ljepljiva kabareta; u Valse macabre za glas i salonski orkestar na autorov (njemački) tekst (1978) kabaretski će se song u brehtovsko-vajlovskoj maniri pretvoriti u pravu protesnu pjesmu od čijeg će zvuka na kraju doista »pasti sve maske«; a u koncertantnom komornom mjuziklu Fabularium animale za pet-šest pjevača i komorni orkestar (1971/72 - 1984) Foretić će jednu za drugom bajati Lessingove životinjske fabule začinjajući ih glazbenim citatima, persiflažama i izražajnim glazbenim ikonama (Stockhausen, Schönberg, Wagner...) sa sasvim određenim i ciljanim asocijacijama što ih ti citati i ikone u kontaktu s poučcima basana moraju angažirati u svijesti čitatelja, odnosno slušatelja.