Lisztove dramatične opreke monumentalnog i gotovo banalnog po mjeri su senzibiliteta Lovre Pogorelića koji bez razmetanja virtuoznošću, zauzdanom gestom prolazi kroz prenapregnute raspone ranog Lisztova Malédiction, a u Prviom koncerta za klavir i orkestarr raznolikim nijansama i logičnom dramaturgijom izaziva burno odobravanje... pročitajte cijeli tekst...

Zanimljiv je tu, s pijanističkog i programskog stanovišta, izbor iz, također Lisztove, Pjesmarice za klavir solo, kao i malo poznati Krombholzovi Glazbeni portreti.

Još je manje poznato da je ono bilo poticaj za nastanak jedne od najljepših skladbi, Lisztove Četvrte Mađarske rapsodije.

Perfektna izvedba Mozartove Sonate za klavir u B-duru, KV 333, razvidjela je, u prvoj snimci i na vrlo rezolutan način, jedan od razloga svjetskog uzleta Martine Filjak koja se (pod) jednako vješto i spretno snašla u, tehnički promatrano, posve drugačijim izvedbama Lisztove Balade br. 2 u h-molu, S181/R16, i peterostavačnog Schumannovog Bečkog karnevala, op. 26. Ljubitelje random opcija možda će najprije snaći uživanje u izvedbama Beethovenove Sonate za klavir i violončelo u A-duru, op. 69, i Papandopulove trostavačne Rapsodije concertante u kojima se iskazala izvanserijska umjetnička suradnja Monike Leskovar i Ivane Švarc Grende, ugođena još 1994. godine te otad obilježena nizom zapaženih nastupa diljem Europe i nekolicinom odličnih studijskih snimaka.

"... predstavlja fascinantan muzički pristup, koncentriran i intenzivan ponekad do granica introvercije.... posvećen je inventivnom i radikalnom prečitavanju Lisztove glazbe... " (J.

Lisztov Mefisto valcer, br. 1, S. 514 pokazuje najvažnije Lisztove kvalitete, njegovu briljantnu pijanističku invenciju, ali i snagu i maštovitost njegove misli.

Uvodna špica Bipsića kolaž je nekoliko glazbenih komada, od kojih najviše iskače tema iz Lisztove Mađarske rapsodije br. 2. Tvorci Bipsića su u stvaranju svog crtića bili inspirirani Robinom Hoodom, kao i Štrumpfovima.

Izniman trud Gorana Filipeca uložen u obilježavanje obljetnice Lisztova rođenja okrunjen je uspjesima i ovjekovječen trajnim tonskim zapisom na CD-u Odjeci Lisztove obljetnice.

Govoreći o Lisztu, kao najvećem pijanističkom virtuozu svojega vremena, koji je u sklopu brojnih turneja svirao i u Zagrebu, podsjetila je na temelje Lisztove škole koja je preko njegovih učenika utjecala i na ostale europske škole, čiji su pak sljedbenici bili profesori i mladom Filipecu (Marina Ambokadze, Arbo Valdma, Eugen Indjić, Evgeny Zarafiants, Oxana Yablonskaya).

Recital Gorana Filipeca, kojim je predstavio svoj dvostruki CD Odjeci Lisztove obljetnice imao je na programu dvije različite Lisztove skladbe, ali je za početak odabrao Fantasiestücke, op. 12 (što bismo mogli prevesti kao Maštanja, no nikako kao Fantastični komadi) Roberta Schumanna, Lisztovog suvremenika i istomišljenika u pogledu poimanja klavirske umjetnosti kao ekspresivnog umjetničkog iskaza, a ne tek pukog virtuoziteta.

Naročito su poznate Lisztove parafraze ulomaka iz Wagnerovih opera koje bi se po funkciji dalo usporediti s funkcijom spotova u medijskoj propagandi današnje popularne glazbe.

Snimio je za DGG više od 15 albuma, s djelima kao što su Mozartove sonate za klavir, Bachove suite, Lisztove i Skrjabinove sonate za klavir, te Prvi koncert za klavir P.

Uz Lisztove etide i rapsodije (npr. mađarsku ili španjolsku), Cassandra Wyss najčešće izvodi upravo Baladu br. 2, skladbu nekoliko godina udaljenu od završetka Lisztove najintenzivnije pijanističke karijere, kojom on već svjedoči punu skladateljsku zrelost, a vjerojatno i brojne od razloga zbog kojih ga je i Stenhammar smatrao vrijednim bezrezervnog pijanističkog i kompozitorskog divljenja.

Među usješnim nastupima u posljednjih nekoliko godina, izdvajaju se izvedba Rekvijema Franza Liszta u Bazilici Svetog Petra u Rimu, svjetska premijera Lisztove kantate Četiri elementa utemeljene na skladateljevu rukopisu pronađenom u Weimaru, te program s Bartókovim skladbama s kojima su uz golemi uspjeh obišli niz zemalja.

Rijeka, 28. ožujka 2012. \ nGoran Filipec, jedan od najistaknutijih hrvatskih pijanista mlađe generacije, u utorak, 3. travnja 2012. održat će koncertni recital Odjeci Lisztove obljetnice u HNK Ivana pl. Zajca s početkom u 20 sati.

A ne treba opet čistunski sumnjičavo gledati na odnos između Lisztove i Dorine glazbe.

Kao pijanist nastavlja tradiciju Lisztove škole.

Bogat tematski i oblikovni materijal Lisztove skladbe Ivančić je stjesnila u tehnički korektnu izvedbu, suha, točna i beživotna ritma, izazvavši pritom neočekivan dojam plošnosti i pretjerana ravnomjerja.

Rastakanje do čista zvučanja priuštio je Pogorelić u zaključku recitala na kraju Lisztove Sonate akordima koji traju do zamiranja i njezina završnog, odnosno početnog tona.

Ono što je za mene najimpresivnije i gdje mydac briljira su 88.2 x 24 zapisi Lisztove Sonate i Etide tj.

Piano sonata u B molu u interpretaciji George Emanuel Lazardisa gdje Lisztove egzibionističke kaspade (ovo prenosim riječi velikog pianista Serkina koji nije želio u svojim duboko promišljenim izvedbama svirati Liszta proglasivši ga egzibicionistom bez sadržajne dubine u svojim djelima) gdje Liszt ne štedi tipke ni jedne klavirske oktave i fff na najdubljoj vjerojatno je zastupljen kao i ppp na najvišima.

Rad na operi Trojanci, nastale po motivima Vergilijeve Eneide, epa koji je znao gotovo napamet na dva jezika, latinskom i francuskom, Berlioz je počeo još u Weimaru 1855. godine gdje je boravio na nagovor Lisztove nevjenčane supruge Carolyne zu Sayn-Wittgenstein.

I te večeri predvođen osnivačem i dirigentom Mirkom Cudermanom, Slovenski komorni zbor i u šesnaestu je sezonu profesionalnoga djelovanja ušao s notom repertoarno zanimljiva i rjeđe izvođena štiva, poput u nas posve nepoznatih obrada Nijemca Clytusa Gottwalda djela, dakle, izvorno pisanih za neki drugi sastav (primjerice, Berliozova pjesma Kroz lagune iz ciklusa Ljetnih noći za glas i orkestar, Debussyjevi Koraci u snijegu iz 1. knjige Preludija za klavir solo, ili Lisztove i Wolfove solo pjesme uz dva odjeljka iz Wagnerova Tristana i Izolde).

Ernö Dohnany bio je iznimno darovit glazbenik, jedan od najvećih pijanista-koncertanata epohe (kao đak Istvana Thomana, Lisztova učenika, izravni je nastavljač Lisztove pijanističke škole) te podjednako darovit skladatelj.

Jedan od svakako zahtjevnijih zadataka u tom smislu predstavljala je izvedba Lisztove suite Godine hodočašća, II. knjiga nazvane Italija, nadahnute trima Petrarcinim sonetima, koja svojim sjajnim melodijskim tkanjem, intimnom atmosferom i ukratko visoko nabijenom koktelu osjećaja pred izvođača koji nije vrhunski pripremljen i ne čita između redaka, ne može očekivati ni minimum u zvukovnom rezultatu.

A to je čudesan osjećaj Lisztove spiritualne prisutnosti, s punom sviješću o tome da su svi ti instrumenti ili u njegovu posjedu i da je on na njima svirao i komponirao.

Uokvirilie su ga i presijecale Lisztove Mađaske rapsodije na početku Osma u fis-molu, na kraju zavodljivo virtuozna Šesta u Des-duru i u sredini Deseta u E-duru.

Mendelssohnova prva Sonata u f-molu iz ciklusa od šest sonata op. 65 kao predstavnik ranoromantičke orguljaške literature, Lisztove Varijacije na temu Weinen, Klagen, Sorgen, Zagen iz weimarskog razdoblja te Regerova Koralna fantazija na temu Wachet auf, ruft uns die Stimme, op. 52, br. 2 skladbe su koje (osobito posljednje dvije) ne iziskuju samo znatnu tehničku spremu/virtuoznost i muzikalnost, nego i kuraže koju većini izvođača daju zrele godine u sprezi s napornim i upornim radom.

U klavirskom slogu prepoznaju se tekovine estradnih pijanista 1 9. stoljeća, napose Liszta, no dočaravanje odbljesaka u vodi ni u jednom taktu ne služi očitovanju puke bravuroznosti, kao u nekim virtuoznim djelima Chopinove i Lisztove generacije.

Njegov dvostruki CD sadrži najljepše i najsloženije Lisztove skladbe.