Moram se zaustaviti.Bojim se da sam pretjerao.A da svoju četvrtu beogradsku priču ne završim sa gorkim okusom u ustima, pobrinulo se jedno mlado stvorenje sa javne televizije.Poplave rasturaju Hrvatsku.To je loše.No, kao što se kaže, dok se jednom ne smrkne drugom ne svane.A svanulo je mladoj novinarki HRT-a, Kristini Pešić Biondić, koja se prošlog tjedna u javljanjima uživo javila nekoliko desetaka puta i to na svim kanalima HRT-a.I bila je sjana.Kako je prije nisam viđao na ekranu moja je pretpostavka da je riječ o novinarki koja nema dugi televizijski staž.To joj ipak nije smetalo da u live-u djeluje sigurno, samouvjereno, kredibilno, bez zamuckivanja sa hrpom podataka koje je uspjevala izbaciti u tih nekoliko minuta. Vrlo je često pored sebe imala sugovornike.Za razliku od starijih kolega pomno ih je slušala, potpitanjima vračala na srž problema i pred ekranom držala taman onoliko koliko jetrebalo.Učinilo mi se da je i javna televizija napokon dobila nekog koji bi u nekoj bližoj budućnosti mogaokonkurirati Andriji Jarku.