Nisam vas zaboravila.... iako bi vi možda htjeli da jesam.... evo u ove kasne sate razmišljam.... razmišljam o svemu što je bilo i što tek dolazi..... opet me uhvatila neka tužna sjećanja.... samo se pitam, zašto ne možemo zaboravit???? zašto i nakon 4 - 5 mjeseci od prekida zaplačem svaki put kad na njega pomislim.... nadam se da niste zaboravili moje postove i da znate o komu pričam, a ako ipak ne znate, pričam o bivšem (ne o Ljepom, nego o onom kojeg uzalud pokušavam zaboravit).... zašto jednostavno ne bacim prošlost u zaborav i sretno hodam kroz puteve sadašnjosti? što je na njemu tako posebno da ga još volim? dal je toliko posebna ona nježnost kojom me obasipao? ili možda njegova nestrpljivost, nagla narav, tvrdoglavost.... kašnjenje?? zašto su mi sad odjednom te neke sitnice toliko drage (a nekad su mi kidale živce)???? nije mi jasno zašto me svaka pjesma na njega podsjeti? zašto, zašto, zašto.... tisuću pitanja zašto a ni jedan odgovor.... pitam se dal i on pati.... dalč je i njemu ponekad ovako kao meni teško.... poželi li ikad da sam pored njega, samo da me još jednom zagrli i poljubi? voli li me kao prije? hm.... toliko pitanja.... nažalost, na neka nikad neću saznat odgovor.... kao što vidite kod mene ništa novo, kako ste mi vi? znam da sam vas malo zapostavljala, ali više neću.... javljat ću vam se kad god budem mogla....