Prema mišljenjima nekih hrvatskih povijesničara Ljetopisu popa Dukljanina je u 15. st. nepoznati autor dodao legendu o smrti hrvtskog kralja Zvonimira.

Prema Ljetopisu popa Dukljanina Petar je bio brat kralja Krešimira.

U Ljetopisu Popa Dukljanina navodi se kako je hrvatski kralj Krešimir opustošio bosanske župe Uskoplje, Luku i Plevu, te zauzima cijelu Bosnu.

Ime je uzeto prema Ljetopisu popa Dukljanina u kojem se južna Dalmacija naziva Crvenom Hrvatskom.

Zašto se u ljetopisu popa dukljanina navodi da je u bosnu došao veliki broj slavena čije ime nisu znali jer nisu imali drugo sem imena slaven.Ako su se hrvati doselili u 7 st. zašto se spominju slaveni koji se doseljavaju na balkan ili u BIH prije 7 st tačnije u 6. st i poslije tog perioda u 8 a i 9 stoljeću. zar se ne bi hrvati izgubili u tom slavenskom mnoštvu

Ova teza unatoč tome ima svoje pobornike poput Martina Eggersa koji ju je u svojoj knjizi Das Grossmährische Reich: Realität oder Fiktion? pokušao dodatno osnažiti oslonivši se u tomu u značajnoj mjeri i na podatke koji se mogu naći u Ljetopisu popa Dukljanina.

Njegova Pavlimira (1632.), zasnovanoga na Ljetopisu popa Dukljanina i dubrovačkoj legendi, krasi patriotizam i vjernost službenom nauku Crkve.

eggersov je problem što čitavu svoju knjigu temelji prvenstveno na ljetopisu popa dukljanina i dubioznim podatcima iz ranonovovjekovnih kronika.

Dandolov je navod blizak Ljetopisu Popa Dukljanina, ali nije izravno prepisan iz nama poznate redakcije toga Ljetopisa.

Šišić je dobro primijetio, da ni u Ljetopisu Popa Dukljanina naziv Surbia, kao ni Zagorje, nema političko ni etničko značenje nego samo zemljopisno, mjesno, ipak da ne bi tko navod Surbia krivo shvatio, Dandolo ga ispušta i veli, da se u njegovo vrijeme Zagora, tj.

[ QUOTE = bosančeros; 18235622 ] [ QUOTE = boogyman; 18235312 ] U ' Ljetopisu popa Dukljanina ' (Grgura barskog rodom iz Zadra), imamo zapisano za situaciju u osmom stoljeću: " U svakoj od ovih oblasti postavi bana, ili vojvodu, od svoje braće po krvi, i župane, tj. knezove, i satnike " ((' P. D.: ' Ljetopis, 9).

Ali ja mislim, da bi ipak trebalo u prvom redu jače podvući i istaknuti krupnu činjenicu, da je dukljanski Ljetopis prvo naše nacionalno literalno djelo, odnosno da je pop Dukljanin najstariji naš narodni književnik. i još naglašava da su od početka XVII vijeka o Ljetopisu popa Dukljanina pisali mnogi zvani i nezvani pisci.

Croatia Rubea), naziv koji se u Ljetopisu popa Dukljanina rabi za područje od Kotora do Valone u današnjoj Albaniji te do porječja Pive, Morače, Zete i Tare u unutrašnjosti.

Epitet crvena (južna) zemljopisna je opozicija bijeloj (sjevernoj) Hrvatskoj te se u tom slučaju u Ljetopisu popa Dukljanina odražava stara tradicija označivanja strana svijeta bojama.

Kako svjedoči usmena predaja, zapisana u Ljetopisu popa Dukljanina, kralj Zvonimir je ad quinquae Ecclesias in Campo prije nasilne smrti v peth crikvah na Kosovi izrekao prokletstvo da ne virni Hrvati ne bi imali svoga vladara i da vazda tuju jeziku podložni bili.

Prema Naumovu žitju i Ljetopisu Popa Dukljanina, Ć. i M. djelovali su u hrv. krajevima.

To ime se spominje i u Ljetopisu popa Dukljanina, djelu koje je nastalo u drugoj polovici 12. st.

Po Ljetopisu popa Dukljanina, Tomislav je naslijedio svog brata.

Duvno kao svojevrsna granica figurira i u Ljetopisu Popa Dukljanina.

Od 1089. tadašnja biskupija iz Bara je, odlukom pape, uzdignuta na stupanj nadbiskupije koja se u Ljetopisu popa Dukljanina pominje kao Dukljanska crkva [ 7 ].

Čak se i Velebit na kartama 16. i 17. stoljeća označavao kao Morlačka planina (Monti Morlacca), što podsjeća na crne Vlahe, koji se već pod imenom Nigri Latini spominju u Ljetopisu popa Dukljanina.

Cak stovise, evo citam tvoje odgovore na pitanja " moje kante " pa ti njemu odgovoras na njegovo pitanje o Ljetopisu popa Dukljanina sa popisom stanovnistva iz 1879 godine.....

Najviše je prostora u vremenu do turskih osvajanja Kačić Miošić posvetio Duklji i njezinim vladarima, budući da je razvedenu građu mogao naći u Ljetopisu popa Dukljanina, dok je hrvatsku srednjovjekovnu povijest prikazao najviše u proznome Kratkome govorenju od poglavica hrvatskih ili kranjskih, popisu narodnih vladara do kralja Zvonimira.

Opcepriznati naucnik Vladimir Dvornikovic citira poznatog istoricara krstaskih ratova i njihovog savremenika Viljema Tirskog koji svjedoci: " Kad su prvi krstasi prolazili dalmatinskom Hrvatskom, mnogi su stradali od strahovito divljeg, na pljacku i ubistvo naviklog naroda varvarskog izgleda. " I u Ljetopisu popa Dukljanina na vise mjesta se govori o " nevjernim " Hrvatima, prikazuju se kao narod u negativnom svjetlu, pa se cak navodi da su imali i jednog dobrog kralja, Zvonimira, ali da ga nisu bili dostojni.

Radi se o Ljetopisu Popa Dukljanina a ne o DAI

Kukuljević je išao za sljedećim tragom: U Ljetopisu popa Dukljanina se spominje krunidba nekog Svetopeleka za prvog kršćanskog kralja imaginarnog Kraljevstva Slavena koja se održala " in planities Dalmae ".

SVA BIJELA PODRUČJA NA KARTI SU SLAVENSKA PLEMENA koja se naseliše po Balkanu na gore opisani način i u spomenutom periodu tako čineći prikazano stanje na datoj karti 700 te godine (dakle, već su ucrtana i postoje plemena neretvians, trebuninas koja su stotine kilometara daleko od croats/serbs, I VEZE S NJIMA NEMAJU, a tu su i timoćani (timochanies), bodrići (abodrites), branići (braniches), slovenes, tj. ona slavenska plemena koja je istorija zapamtila, ali i desetine drugih po čitavom balkanu koje nije niko zabilježio za istoriju, a naseljavaju proctor kojeg istorija jednosatvno označava SCKLAVINIA (za bizantince), ili ZAGORJE (po ljetopisu popa Dukljanina)

Jadranu smjenjuju se vlasti Samuila (2. bugar. carstvo), Bizanta pod Bazilijem II, pa dukljansko kraljevstvo tj Primorsko kraljevstvo (čija dinastija prema Ljetopisu Popa Duklj. potiče od trebinsjkog kneza Beloja, pa bi bila srp. porijekla najvjerojatnije).

Kad sam reko da su mađari došli u moravsku u 6 st. oni su je zauzeli zajedno sa francima u 9 st. Stanovništvo te zemlje je da nebi palo u ropstvo bježalo južno i naseljavali su se ispod save, zato postoje razni dokaz od lingvističkih do toponističkih.Sve je to napisano u ljetopisu popa dukljaniina a i u drugim istorijskim dokumnetima.Tako da tvoja teorija o naseljavanju hrvata u bosnu ne leži.Uostalom nisu se svi slaveni ni u hrvatskoj zvali hrvatima nego samo mali broj njih tek su poslije primili to ime.Sem ove moravske seobe u bosnu postoji još i normansko slavenska seoba nešto ranije prije njih samo slavenska u 6 st

Nadi mi unutra u tom Ljetopisu popa Dukljanina gdje se tocno kaze da je Tomislav iz Raske....