A pravdam Tomićevu pogriješku, što bi sad, cipa dlaku napola. rećemo, ja. čitam sad jednu knjigu debelu 4 prsta koja je prevedena na srpskohrvatski. ne samo da je dobro prevedena s francuskoga, nego nema u njoj tipfelera u odnosu na suvremenu hrvatsku masprodukciju ni 5 %. a nova masprodukcija nije taj naslov još stigla ni prevesti. dakako, radi se o francuskoj ljevičarskoj literaturi, o ženi onoga sartrea. i ponese me taj jezik, moraš se uživit da bi razumio što piše.