Razlike desnice i ljevice se mogu povlačiti po različitim osnovama, a kod nas je uobičajenim postalo određenje prema nacionalnim osjećajima, pa su tako desničari nacionalno osviješteni domoljubi (a za ljevičare šovinisti), dok su ljevičari više multi-kulti orijentiarni sa značajnim natruhama apatridizma (za desničare i antihrvatstva).

S desnice i s ljevice nas napadaju da uzimamo tuđe glasove kada vam poručujemo da glasujete za sebe.

Govorite zapravo o neviđe noj ofenzivi hrvatske ljevice koja radikalizira stvari do ruba sukoba.

Mentalna paraliza povezana je s bijegom od pojma " ljevica " u političkom opredjeljivanju i javnom političkom diskursu (jedna varijanta jest da se razlika " ljevice " i " desnice " proglašava zastarjelom), te s općim užasom koji izaziva riječ " socijalizam ".

a evo slična ideja mojoj ne dolazi samo s ljevice, već je i milton friedman nešto slično predlagao. i puno onoga što sam ja napisao u dnevniku kojeg vjerojatno nisi pažljivo pročitao je slično friedmanovim idejama o kojima također vjerojatno nisi čitao. da sam priču drugačije upakirao, malo više u neoliberalnom štihu možda bi ti se ideja i svidjela. jer to je naše vrijeme, ne treba učiti, čitati uspoređvati, važno je zati pravilno razmišljati i imati stav pa ako ti si nešto smrdi na socijalizam odmah to odbaciš čemu naprezati mozak.

I koje su to dodatne vrijednosti " jake ljevice " (ili " tvrđe ", kako ju je nazvao @doza) koje posebno doprinose borbi protiv fašizma?

Ako se misli na jačanje priča iz prošlosti (komunistička internacionala, svođenje svih društvenih sukoba na jedan, onaj kapitala i rada, s naglaskom na univerzalnoj emancipatorskoj ulozi radničke klase njezine avangarde kompartije, ukidanje privatnog vlasništva, uzdizanje socijalnog, a potiskivanje političkog itd.), onda se bojim takve ljevice...

Prosječan birač ljevice jednostavno teško da može naći razlog za opredjeljenje za Jurčića.

U uvjetima lažne demokracije, lažne ljevice i lažne desnice, Hrast više nije samo pokret formaliziran u političku stranku, on je spasonosno sredstvo za preživljavanje i posljednja prilika Hrvatima kako ne bi do kraja obljutavili jer bude li sol obljutavila, čime će se ona osoliti?

Sve te kategorije - ljevice i desnice, socijalnog i nacionalnog, odnosno partizana i ustaša u političkom su smislu deskriptivne kategorije, tj. ne treba ih shvaćati esencijalno.

Slojevita je i jednako proturječna bila i referendumska tipologija pobornika domovinske ljevice, te baštinika panslavenske političke ideje.

Nije čudo da je Michael Moore već napisao pismo javnosti u kojemu je ocrnio plan spašavanja kao pljačku stoljeća, a upravo to vrlo neočekivano preklapanje ljevice s konzervativnim desničarima mora nam dati misliti.

Nasuprot jednima i drugima, stoje neagresivne, marginalne lijeve grupe (vidi moj tekst T ri nade za budučnost ljevice), uglavnom mladih jer stariji " salonski ljevičari " i " udrugaši " ovako ili onako su u sustav inkorporirani (često i sami to priznaju), koji su u ovim prosvjedima učinili vidljvom i popularnom parolu " direktna demokracija ".

Britanija i Francuska provode dekolonijalizaciju, pa postaju normalne demokratske države s predstavničkim domom u kojem dominiraju umjerenjačke centrističke opcije ljevice i desnice.

Lijevo usmjerena koalicija, sastavljena od demokratske ljevice (SLD) i od seljaeke stranke (PSL), koji su tada imali veainu u poljskom parlamentu (Sejm), nisu ratificirali taj ugovor, što znači da je do danas nevažeai.

Četvrtog prosinca 2011. Hrvatska ima povijesnu priliku da to razbojište preobrazi u svoju nultu godinu i stvori preduvjete da na izborima 2015. po prvi puta u povijesti bira između prave desnice i prave ljevice.

Milanović je istaknuo kako su tri stranke otvorene za razgovor sa " svima koji žele raditi i boriti se za hrvatsku alternativu ", ali da SDP, HNS i IDS " trenutno čine stožer koalicije ljevice i lijevog centra ".

Nimalo se nije trudio zadobiti simpatije centra i ljevice (liberala, socijalista, zelenih, libertera).

Nakon što su birači, koji su se odazvali na parlamentarne izbore, rekli svoje, na hrvatskoj političkoj sceni u tijeku su konzultacije za stvaranje nove koalicijske vlasti, a u medijima se javljaju pojedinci - od političara, kako dobitnika izbora tako i gubitnika, do kvalificiranih analitičara, komentatora i kolumnista sa svojim analizama, prosudbama - a nisu izostala ni komentiranja našega komentara iz prošloga broja, kako s ljevice tako i s desnice, pri čemu ti komentatori nisu ni pokušali nešto argumentirati već su pribjegli konstruiranju i etiketiranju progovarajući zapravo na taj način još jednom o sebi samima.

Važna je ideja koja nas svih veže, ideja ljevice, toliko potrebna i Hrvatskoj i Europi.

SRP je jedina hrvatska stranka ljevice jer se jedina bori za socijalizam 21. Stoljeća, ustvrdio je Vlado Bušić, dodajući kako jedini nisu napustili radnike i one koji danas imaju malo i nimalo.

Razlika između hrvatske vladajuće političke desnice i vladajuće ljevice ipak postoji.

Francuski socijalistički predsjednik, koji je utjelovljavao ideje ljevice dok se komunizam na Istoku rušio, dočaran je kao osoba izrazito visokog mišljenja o sebi, pametna ali i duhovita, ponekad i na vlastiti račun.

Stanovnici su pokazivali zabrinutost, dnevnik Unit (novine ljevice u opoziciji vladajućoj demokršćanskoj stranci) je 2 godine prije tragedije anticipirao ono što bi se moglo dogoditi u dolini.

Među političarima ljevice ima velikih seljačina i za popiz... smiješnih likova (za koje bi mi čak i bilo žao da ih nema).

Kulišiæ podsjeæa da je u istoj emisiji nedavno gostovao i Ivica Raèan, te navodi kako urednik emisije Dubravko Cota ciljanim odabirom sugovornika preferira i podilazi svojim istomišljenicima iz stranaka ' ljevice '.

On je, inače, jedan prilično sirov demagog i moralist koji bez ikakvih uvjerljivih argumenata, u nepolitičkom i antiintelektualnom diskursu, izjednačava stranke ljevice i desnice, a napada i biskupe, pa mu, kao ni u politici, zapravo nije mjesto ni u Crkvi, [ ]«

Nakon izbora 2004. i odlaska u oporbu počinje novo doba ljevice u Sloveniji.

Prethodna Vlada koju su sastavljale stranke ljevice i centra, na čelu s premijerom Ivicom Račanom, bila je iznimno nestabilna, partneri koji su je činili neprestano su se sukobljavali.

Impuls autentične ljevice svjedoče prosvjednici u Parizu, skvoteri iz Atacka (Zagreb), komunitarističke zajednice iz brazilskih favela, i svi oni koji konstitutivno nisu predstavljivi unutar postojećeg političkog predstavništva, jer je njihovo isključenje i nevidljivost nužan uvjet konzistentnosti vladajućeg poretka..