Heeejj Ljudeki, evo mene opet.I nisam u depri.Haha.Evo i smijem se.Pomirila sam se sa svime.Tako je najbolje.Evo opet se bacam na dobre vijesti.Mr.Perfect i ja savršeno napredujemo, ali opet nekako počinjem sumnjati.Zašto bih ja bila baš ta? Ne znam, možda sam zaljubljena pa mi se svaka sitnica čini kao očiti znak da mu se sviđam.Danas sam se vozila u tramvaju na povratku iz škole (kiša me dobro oprala) i pogledala se u vrata.Nije baš savršeno ogledalo, ali ne sviđa mi se ono što vidim.Da se vidim na ulici, ne bih reagirala.Pomislila bih, koja ružna cura.A ta cura sam i ja.I ima ih mnogo.Nametnuti su nam standardi ljepote i svi ih se slijepo pridržavamo i možda nesvjesno jer oni su nam jednostavno nametnuti, zapisani u mozgu.Mogu oni osnovat kampanja i organizacija koliko hoće, ali ono što nam je um shvaćao kao ružno, uvijek će tako shvaćati.Npr na ulici vidite neku debeljuškastu curu s lošim tenom iako se mrzite zbog toga, vaš um će ju odmahsvrstati u ružne.I gotovo, možete se truditi koliko hoćete, ali um nam je zatvoren i ne prihvaća da nekoga takvoga smatramo lijepim.Nažalost.To je vellik problem, i jako ga je teško riješiti.Lako je pokazati da ne mislite da je netko ružan, ali ono što se odvija u vašoj glavi nešto je drugo.To se ne mijenja.Ne sviđa mi se moj izgled.Jedino što mi se donekle sviđa je kosa, ali voljela bih da bude plavija i zelene oči za koje bih pak voljela da nisu natečene.Iako mi svi govore da imam lijepe oči, ali meni se čine nekak natečene.Sve ostalo ne volim.Eto, to nije baš zdravo.Zaključujem da sam iskompleksirana.I to jako.I ne znam kako se boriti protiv toga i nisam sigurna ni da li je to moguće.Eto to je sve od mene.Pozz