' U povijesnome hodu hrvatskoga naroda, koji uključuje i njegov hod s ostalim europskim zemljama, i zajedno s njihovim kulturnim i civilizacijskim tijekovima u višestrukom spektru ostvarenja, ali i problema, zajedno s uvijek novim i modernim nastojanjima, značajno mjesto pripada također književniku i preporoditelju Ljudevitu Gaju, koji je rođen upravo u ovomu našem gradu - gradu Krapini 8. srpnja 1809., te umro u Zagrebu 20. travnja 1872. Budući da je Ljudevit Gaj rođen u gradu Krapini, za naglasiti je da je rođen u građanskoj obitelji od oca Ivana Gaja, ljekarnika i majke Julijane rođene Schmidt, i to kao najmlađe, sedmo dijete svojih roditelja, koji su u cijelome gradu bili poznati kao čestiti i marljivi građani, i kao takovi njegovali su primjeren obiteljski život, što će kasnije usvojiti i nastaviti i sam Gaj.

Ovo proštenje je proizašlo iz desetljetnog nastojanja za izgradnjom crkve, koja je okrutno srušena tijekom II svjetskog rata, a najviše zahvaljujući župniku msgr. Ljudevitu Petraku, koji je od 1972 - 1992. godine bio i dekan požeškog dekanata sa sjedištem u Pleternici.

Brinula je o Ljudevitu do njegove smrti i, čini se, bila posljednji živi vlasnik obiteljske dokumentacije. dopisivala se s bratom Dinkom u Americi.

Spomenimo: Početak pismenstva i napomena nauka krstjanskog na službu p učkih učionicah u Bosni (Zagreb, 1848); Zemljopis i povietsnica Bosne (Zagreb, 1851; potpisano Slavoljub Bošnjak, a posvećeno Ljudevitu Gaju).

Aleksandru, Ljudevitu i Gabrijelu dodijeljena je grofovska titula i grb.

Gosti su nam čestitali na trudu koji smo uložili u uređenje jahališta, posebice našem članu Ljudevitu Rupčiću na čijem se imanju jahalište nalazi i koji je svojim entuzijazmom i upornim radom omogućio da Udruga uredi svoje jahalište.

Glavni dio izložbe bit će posvećen riječkom trgovcu, poduzetniku, projektantu i graditelju Andriji Ljudevitu Adamiću te gospodarskom razvitku Rijeke u razdoblju od 1780. do 1830. godine.

Dobar dnevnik, poučan i pomalo duhovit (kad staviš bilješku u tekst o Ljudevitu Gaju).

(za više podataka o LJudevitu Jonkeu, Karlovac, 1907. - Zagreb, 1979., hrvatskom jezikoslovcu, pogledajte OVDJE)

Uz dr. Zirduma za taj grandiozni i iznimno složen izdavački pothvat zasluge pripadaju i prevoditelju prof. dr. Ljudevitu Plačku te mr. Franji Gruiću za jezičnu lekturu. (j04521sa)

Jer kako objasniti nazočnost (pre) mnogih prekodrinskih književnih beznačajaca poput: Dragana Aleksića, Stojana Novakovića, Stanka Koraća, Svetozara Ćorovića, Dušana Berića, Dragana Božića, Milana Čurčina, Velibora Gligorića, Save Mrkalja, Jovana Subotića, Gojka Tešića..., zar doista i u HKE Oskaru Daviču dati 67 redaka, a Jovanu Skerliću 37; posvetiti njima dvojici više prostora nego Ljudevitu Jonkeu (26 redaka).

Hrvatsko-ugarski kraljevi imahu u staro doba u našoj domovini veliki i prostrani posjed, pa je i Cetin bio duže vremena kraljevsko vlastničtvo, dok li ga neprikaza ujedno sa Slunjem, Klokočem i s okolovinom kralj Sigismund godine 1387 posebnom poveljom knezu Ivanu Senjskomu i Modruškomu, nagradivši ga tako za vjerne službe i usluge u više prigodah izkazane kralju Ljudevitu, kraljicam Jelisavi i Mariji i samomu darovatelju.

Ovih je dana bilo dosta govora o dr. Ljudevitu Juraku, jednoj od rijetkih komunističkih žrtava kojoj znamo ime.

Spomenik dr. Ljudevitu Gaju postavljen je u središtu Krapine 1891. godine, na trgu koji nosi njegovo ime.

Vrata su dolasku Habsburga na hrvatsko prijestolje bila već širom otvorena kada je 25. siječnja 1526. sazvan slavonski i hrvatski sabor u Križevcima, na kojemu je pod vodstvom Krste Frankopana zaključeno da se odbije posluh kralju Ljudevitu, te da se potraži novi gospodar.

Poseban naglasak te izložbene cjeline je na najznačajnijim ličnostima iz područja mineralogije i petrografije Ljudevitu Vukotinoviću, Gjuri Pilaru, Miji Kišpatiću, Franu Tućanu i Ljudevitu Bariću kao najznačajnijim nosiocima razvoja mineralogije i petrografije u Hrvatskoj.

Sam potpis frater Ludovicus upozorio me je da tražim podatke o fra Ljudevitu.

Čestitamo priređivačima ove lijepe monografije: fra Ljudevitu Maračiću i dr. Milanu Pelcu, kao i autorima tekstova i fotografija

Neki jadni grješnik, opterećen mnogim grijesima, ispovije dao se sv. Ljudevitu Bertrandu.

Svečanost je počela sviranjem himni i odavanjem počasti svim vatrogascima, a posebno dvojici svojih dugogodišnjih članova; Ljudevitu Buzini i Janku Sitaru koji su umrli u prošloj godini.

Konkretno, posveta Mariji, prema sv. Ljudevitu Mariji Grignionu Montfortskom i poticaji Kraljice Mira u Međugorju kao razmišljanje o životu Isusa u molitvi svete krunice i Svetom pismu naše su smjernice za potpunu predaju Isusu preko Marije, te to želimo živjeti u svojem svakodnevnom životu.

Zahvaljujući sv. Ljudevitu Grignionu de Monfortu, shvatio sam da je istinska pobožnost Majci Božjoj upravo kristocentrična, dapače da je najdublje ukorijenjena u otajstvo Trojedinoga Boga, kao i u otajstva utjelovljenja i otkupljenja.« Govoreći o doprinosu pape Ivana Pavla II. mariologiji i marijanskoj pobožnosti nakon Drugoga vatikanskog sabora, izlagač je naglasio kako je upravo taj papa ustanovio blagdan Marije Majke Crkve (duhovski ponedjeljak) te u Litanije Blažene Djevice Marije uvrstio zaziv »Marijo, Majko Crkve«.

Tako govori o dolasku Hrvata, banu Ljudevitu (Posavskom), kraljevima Tomislavu Miovilu, Domagoju, Tomislavu, kralju rvatskomu, Krešimiru i Zvonimiru, nestanku vladara hrvatske krvi i dolazak pod vlast Arpadovića, opisuje bitku na Grobničkom polju, hrvatske velikaške obitelji Šubiće i Nelipiće, naveo je širi popis knezova i vlastele naroda slovinskoga, a iznad svega donosi podatke o uspješnim borbama hrvatskih junaka protiv Turaka...

Od Slovenaca osobiti je utjecaj ilirski pokret imao u graničnim pokrajinama, Štajerskoj i Koruškoj, a veliki zagovornik ilirizma bio je Stanko Vraz, koji se međutim 1837. odvojio od slovenskih iliraca i pridružio hrvatskima, to jest Ljudevitu Gaju.

Ljudevitu Rossi (1850. - 1932.), te članak o godišnjoj skupštini društva. (mk)

Mikuliću, Juliju Čikošu Sesiji, Josipu Crnoboriju, Petru Javoru, Ivanu Heilu, Ljudevitu Šestiću, Vladimiru Filakovcu, Antunu Mostarčiću, Petru Pappu, bračnom paru Petrić (Mariu i Štefki Košir) i mnogim drugima (monografija predstavlja 36 umjetničkih osobnosti) shvatit ćete da ni mjesto rođenja ni izbor motiva nisu bili poveznica.

Ljudevitu za njegov dolazak i poticaje koje nam je davao kroz trodnevnicu koju je vodio kao i na sam blagdan u jačanju i rastu naše vjere. (a. t.)

Temelji se na posveti Mariji prema sv. Ljudevitu Mariji Grignionu Montfortskom i iskrenom štovanju Majke Božje kao Kraljice mira i pomirenja, te u zazivu Duha Svetoga i otvorenosti za Njegove darove.

U suradnji s Nenadom Jandrićem priredila je likovnu izložbu uz obljetnicu Branka Gavelle, te izložbe o Ivani Brlić Mažuranić i Ljudevitu Gaju.

Najveće usluge u afirmaciji hrvatskog jezika pripadaju Ljudevitu Gaju i Kratkoj osnovi horvatsko-slavenskog pravopisanja.