' U povijesnome hodu hrvatskoga naroda, koji uključuje i njegov hod s ostalim europskim zemljama, i zajedno s njihovim kulturnim i civilizacijskim tijekovima u višestrukom spektru ostvarenja, ali i problema, zajedno s uvijek novim i modernim nastojanjima, značajno mjesto pripada također književniku i preporoditelju Ljudevitu Gaju, koji je rođen upravo u ovomu našem gradu - gradu Krapini 8. srpnja 1809., te umro u Zagrebu 20. travnja 1872. Budući da je Ljudevit Gaj rođen u gradu Krapini, za naglasiti je da je rođen u građanskoj obitelji od oca Ivana Gaja, ljekarnika i majke Julijane rođene Schmidt, i to kao najmlađe, sedmo dijete svojih roditelja, koji su u cijelome gradu bili poznati kao čestiti i marljivi građani, i kao takovi njegovali su primjeren obiteljski život, što će kasnije usvojiti i nastaviti i sam Gaj.

Spomenimo: Početak pismenstva i napomena nauka krstjanskog na službu p učkih učionicah u Bosni (Zagreb, 1848); Zemljopis i povietsnica Bosne (Zagreb, 1851; potpisano Slavoljub Bošnjak, a posvećeno Ljudevitu Gaju).

Dobar dnevnik, poučan i pomalo duhovit (kad staviš bilješku u tekst o Ljudevitu Gaju).

Spomenik dr. Ljudevitu Gaju postavljen je u središtu Krapine 1891. godine, na trgu koji nosi njegovo ime.

Od Slovenaca osobiti je utjecaj ilirski pokret imao u graničnim pokrajinama, Štajerskoj i Koruškoj, a veliki zagovornik ilirizma bio je Stanko Vraz, koji se međutim 1837. odvojio od slovenskih iliraca i pridružio hrvatskima, to jest Ljudevitu Gaju.

U suradnji s Nenadom Jandrićem priredila je likovnu izložbu uz obljetnicu Branka Gavelle, te izložbe o Ivani Brlić Mažuranić i Ljudevitu Gaju.

Najveće usluge u afirmaciji hrvatskog jezika pripadaju Ljudevitu Gaju i Kratkoj osnovi horvatsko-slavenskog pravopisanja.

Najpoznatija mu je pjesma Molitva ilirom koju je 1840. poslao Ljudevitu Gaju u Zagreb.

To su uz roman Vuci (objavljen 1928) i nezavršene monografije o Eugenu Kvaterniku (Rakovica) i brojni politički eseji o Starčeviću, Ljudevitu Gaju, Ivanu Mažuraniću i Stjepanu Radiću, pa njegove političke spoznaje danas u renesansi novog nacionalnog buđenja mogu biti instruktivne i u neku ruku oslonac i putokaz. 9

Osobita zasluga u ovim nastojanjima pripada Ljudevitu Gaju koji je svojom Kratkom osnovom horvatsko-slavonskog pravopisanja iz 1830. stvorio prvo jezikoslovno djelo u doba hrvatskoga narodnog preporoda.

Odan Ljudevitu Gaju, grof Albert Nugent u Hrvatsku je krijumčario povremeni časopis " Branislav ", koji je u Beogradu počeo izlaziti 1844., a kojeg je financirala karlovačka grupa narodnjaka nezadovoljna vodstvom Narodne stranke i magnatskom politikom koju je sve vidljivije zastupao Kulmer.

Program je započeo u 09 h na središnjem krapinskom trgu posvećenom Dr. Ljudevitu Gaju gdje su bila parkirana vatrogasna vozila koja su naročito plijenila pozornost najmlađih.

Hrvatska abeceda nazvana još i hrvatska latinica (posebno prilagođeno latinično pismo namjenjeno za pisanje hrvatskog jezika) te gajica po njezinome reformatoru Ljudevitu Gaju.

Divna Jakšić o tome kaže: " Mogu reći da su na obje enciklopedije članci poput onog o Ljudevitu Gaju, Vuku Stefanoviću Karadžiću, hrvatskom i srpskom jeziku potpuno usuglašeni.

Taj teški pothvat sjajno je uspio Ljudevitu Gaju i ilircima.

Uči nas o Ljudevitu Gaju, pjeva Preradovića, ušuškava nas u san pričama Ivane Brlić Mažuranić, putuje Jadranskim morem, skriva se u vinogradima Dalmacije, utrkuje se s vjetrom slavonskim poljima punim pozlaćenog klasja žita...

Zahvaljujući Ljudevitu Gaju i ilircima, poglavito Janku Draškoviću, ilirski zanos rezultirao je i osnivanjem prvih javnih čitaonica i narodnih knjižnica, te Matice ilirske 1842. godine.

U najboljem slučaju po Ljudevitu Gaju koji je rođen u krapinskoj građanskoj obitelji.

Gajeva ulica, koju je opjevao i legendarni Dragutin Tadijanović, svoje ime duguje ideologu i vođi ilirskog pokreta, Ljudevitu Gaju, koji je rođen na današnji dan davne 1809. godine.

Na poticaj svog prijatelja Alberta Štrige Lisinski je još 1841. skladao pozdravnu pjesmu Ljudevitu Gaju.

Takve klupe postoje neposredno sjeverno i južno od spomenika Ljudevitu Gaju u istoj ulici te bi na isti način valjalo postaviti i klupe oko Bakićeve Razlistane forme.

Odatle šalje Ljudevitu Gaju četiri svoje pjesme: Bosna neće više da tuguje, Jednakosti želja, Misli vil e bosankinje i Nejednakosti ilirskih banova.

Znanstveni skup je bio podijeljen u 3 sekcije, o Ljudevitu Gaju te o Slavenima i Mediteranu (jezična i književna).

Svečanost ovoga božićnoga susreta uveličana je i izvedbom dvaju moteta Ivana Lukačića, čitanjem pisma fra Ivana Frane Jukića i fra Blaža Josića upućenoga Ljudevitu Gaju te fragmenta pripovijetke " U musafirhani " Ive Andrića, a posjetitelji su mogli vidjeti sve važnije publikacije koje Provincija izdaje.

Budući da se u ovih starešinskih sědnicah već višeputih povela rěč o punovlastju onom, koje je podpisano po pervih dostojanstvenikah i častnikah, kao i drugih uglednih muževah domovine naše, starešinstvo družtva ovoga dalo prie pet godinah velevrědnom svomu sučlanu gospodinu doktoru Ljudevitu Gaju, iz domorodnoga nagona i čiste iskrene ljubavi k domovini ponudivšemu se, da će providjeni istim punovlastjem, putovati po světu našem i sabirati dobrovoljne prineske, za da bi se jednom u Zagrebu za muzeum i druge domorodne inštitucie Narodni dom nabaviti mogao: danas gosp. doktor Ljudevit Gaj sam ustmeno izvěsti starešinstvo o rečenom datom mu punovlastju: da je t. j. u čistoj i neporočnoj naměri (o čemu kao što se nada nitko posumnjati neće), punovlastje ono iz rukuh starešinstva primio, i da bi sigurno nadatoj svojoj rěči podpuno i zadovoljio bio, da nije baš onda reštauracia varmedska nastala i da se nisu (kao što će svakomu poznato biti), po nesreći malo za tim porodili politički oni razdori, gde je osobnoj sigurnosti svakoga, koi je kao domorodac poznat bio, od strane protivnikah pogibelj prětila, i gděbi po zlobnih ljudih i sumnja političkoga agitiranja na njega pala bila.

Poglavlje Prethodnici bavi se analizom kulturnih događanja u Hrvatskoj neposredno pred ilirski pokret, a potom slijede poglavlja Matica ilirska i Matica hrvatska u kojima se posebno govori o Ljudevitu Gaju, a tako đ er i o osnutku drugih Matica na južnoslavenskom prostoru.

Dr. Ljudevitu Gaju u središtu Krapine, 27.9.1891. podignut je spomenik, a rodna kuća mu je 1966. uređena u memorijalni muzej Grada Krapine.

Najveće usluge u afirmaciji hrvatskog jezika pripadaju Ljudevitu Gaju i njegovim nastojanjima da riješi slovopisne probleme hrvatskoga jezika - svoje ideje iznosi u Kratkoj osnovi horvatsko-slavenskog pravopisanja (1830.) i članku Pravopisz (1835.).

To je stijena u šumi Gaj s uklesanim spomen tekstom u slavu Ljudevitu Gaju.

Nakon što je 2000. godine konačno objavljeno integralno izdanje " Dnevnika " Dragojle Jarnević svima je bilo jasno da se slika do tada izrazito muškog ilirizma naprosto mora presložiti, konačno još je Barac smatrao da je Jarnevićeva najbolja pripovjedačica svoga doba, ali se nije dogodilo ništa - generacije će učenika i studenata i dalje ponavljati napamet naučenu priču o Ljudevitu Gaju kao središnjoj osobi hrvatskoga narodnog preporoda, a za Dragojlu Jarnević vjerojatno neće nikada ni čuti.