neznam dali su u pravu kad veliju da bezim od alkohola i cigareta.zapravo, upravu su.prestala sam s tim, mah zapavo ni nezam dali sam i pocela.neverjem ljudima.ides f subotu kao VAN i onda dideju v meci kupiju si pijacu.pa se gubij u po gradu i riceju aute i tereju prozore.to nije zabavno.biti grupa od dvadeset ljudii pratiti jeni druge.kai nej bilo bolje da smo troje i pijemo Janu z jagodom ili ajskafe i jedemo stapice i lizaljke. i si se spominamo o istoj temi i cvece beremo... gubimo se po gradu i davamo dojem dobre djecice i sakome coveku se osmehnemo i zbog toga se osjecamo sretno.znate, zal mi je kai jos uvjek nisam ono malo nevino detesce koje se rola po ulici z prkacima.oni koji nisu probali tugu, laz, neiskrenost, alkohol, dim, sramotu, propast, mrznju i POVREDJENOST. koji beziju od jenog covekado drugog i grliju ih i ljubijujer f sakom vide dobro. u subotu navecer sedim f sobi, slusam muziku i citam taschenove knjige o ljudima koji su nekai postigli f svojem zivotu jer su imali svoj stil.pa se pitam kak budu to uspeli ljudi koji ve, v ovo vreme lutaju po gradu z gajbom piva, dimom, bez svojeg ja i kao tudja kopja... i unistavaju seve im je kl ali ali nemare za posljecice.nika necu noci odgovoriti na pitanja s ovom temom jer ljudi koji znaju odgovore nezele slusati.drago mi je kai ljudi koji su mi jako dragi nemaju problema s tim, jer takve stvari previse mjenjaju covjeka na lose. pistim od srece jer znam da sam mogla proci i gore