Dok je Krleža bio nezaobilazni inicijator i pokretač književnoga, kulturnog, a često i političkog života ne samo kao stvaralac koji teži harmoniji između visoke umjetničke kvalitete i izgrađene ljudske angažiranosti nego i kao lijevi, komunistički orijentirani mislilac napadan s lijeva i s desna, diplomirana psihologinja i gimnazijska profesorica Dora Pfanova (1897. ⠀ 1989.) stvarala je u potpunoj osami; u svojim pjesmama i prozi susretala se jedino s vlastitom samoćom i olujama vlastite duše koja nastoji razumjeti smisao ljudskoga postojanja.

Moderni filozofi kazu: " Nikada nismo vidjeli duh u covjeku i usprkos našim istrazivanjima tajni ljudskoga tijela, ne opazamo duhovnu moc.

Smrt ljudskoga bića je gubitak za sve nas koji smo ostali.

Odatle je Adam i postao uzrok smrti ljudskoga roda.

Gregor Samsa, preobražen jednog jutra u to u kukca, stvora izvan kruga prihvatljivosti, s onu stranu ljudskoga ali i još uvijek u stanju vidjeti se očima gnušanja koje izaziva u drugima, duboko se stidi vlastitog postojanja.

Ta ideologija kaže da nitko nije dovoljno zdrav a da ne bi mogao biti još zdraviji ili ljepši, da nitko ne živi dovoljno dugo a da ne bi mogao živjeti još duže, i to u odnosu na tehnički definirano idealno stanje ljudskoga organizma.

Kristova žrtva na križu predstavlja više nego obilnu zadovoljštinu za grijehe ljudskoga roda, osobito jer je Isus trpio iz ljubavi i poslušnosti.

" Krist je trpeći iz ljubavi i poslušnosti prinio Bogu nešto od veće vrijednosti što i ne bi tražila nadoknada za sve uvrede od ljudskoga roda Bogu nanesene. "

On je prikazao ljepotu i fizicku asimetrije ljudskoga tijela kao sukladnu proporcijama broja 5 i simbola pentagrama http://members.shaw.ca/bbogdan/blog_images/wicca/davinci.jpg

I na području društvenih komunikacija u igri su konstitutivne dimenzije čovjeka i njegove istine, i to na način koji se ne razlikuje od onoga što se događa na fronti ljudskoga života, braka i obitelji, te na području velikih suvremenih pitanja što se tiču mira, pravde i zaštite stvorenoga.

Njemu se je duboko u dušu upilio razvitak blagostanja ljudskoga društva, on je i sam tražio uzroke, koji ga zaustavljaju, a koji ga dižu.

Patnja je temeljno iskustvo ljudskoga života pa je kao takva i osnovna tema svih religija.

Nedvojbeno je da su hrana i sloboda dva osnovna elementa ljudskoga života.

Proučavamo li pripovijest o " usponu čovjeka " onako kako je zabilježena na stranicama povijesti, postaje očigledno da je vodeći činilac ljudskoga napretka povremena pojava ljudi koji nadilaze prihvaćene ideje svojega doba i postaju otkrivatelji i objavitelji istina dotada nepoznatih ljudskome rodu.

Zapravo nisu bili svjesni da su nadahnuti od samih sebe, onog ljudskoga, animalnog, pa opet koji nadilazi animalno, jer to animalno je sposobno činiti nezamislivo zlo.

Uz to biskupi pozivaju na prekid sukoba i nasilja koji onemogućuju normalan život naroda, te da se istodobnu poduzmu koraci za pomirbu i mir koji će svima jamčiti slobodu i zaštitu ljudskoga dostojanstva.

To bi svakako objasnilo poplavu komedija koje se bave traumatičnim godinama ljudskoga života.

Dječak se nakon toga vratio u svijet ljudi, a sa sobom je donio neprocjenjivo blago: znanje o smrti, najvećoj tajni ljudskoga života.

1. " Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe, jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika, te nema ničega ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu. " Početne su to riječi pastoralne konstitucije Radost i nada Drugoga vatikanskog koncila, u svjetlu kojih su biskupi prije četrdeset i pet godina raspravljali o nekim gorućim problemima, posebice o dostojanstvu braka i obitelji, promicanju kulturnog napretka, ekonomsko-socijalnim pitanjima, životu političke zajednice te promicanju mira.

Ako je uopće potrebno iščitavati crvenu nit poruka sućuti i solidarnosti koje su uputili predstavnici Katoličke i drugih Crkava, a prije svega Sveti Otac, onda uzroci toga, a i svakoga drugog terorističkog čina ne leže toliko u problemima svijeta nego ipak u tminama ljudskoga srca.

S jedne strane, on je žrtva, kušnja, pa i patnja, dok je, s druge strane, vodeći nas postupno punini kršćanskog sazrijevanja, korizma naš hod prema konačnome smislu ljudskoga života - Uskrsu.

U takvoj situaciji kršćansko svjedočenje se pojavljuje kao znak nade i poziv na sanaciju ljudskoga društva, zagađenoga pritocima ideoloških otpada

Poznata, konvencionalna povijest ljudskoga roda uči nas da smo oduvijek radili ama baš sve osim razvoja svojih ljudskih, prirodnih moći u skladu s ljudima i majkom zemljom, osim razvitka duše, učenja o unutarnjem JA, globalnom poboljšavanju uvjeta života na Zemlji i slično.

U periodiku »Antologia« (1831, br. 127) pišući o Trecentu Tommaseo ističe da je iz propitivanja talijanske književnosti važno izvući razvoj talijanske uljudbe i ljudskoga duha, a ne tek stil i jezik.

Država pak kao prvu zadaću ima upravo zaštitu i promicanje ljudskoga života.

Taj se izazov nadasve usredotočio na sam početak ljudskoga života, kada je čovjek najslabiji i kada ga se mora zaštititi.

Zato na tome području, na području ljudskoga života ne postoji ništa etički dopustivo što bi smjelo kršiti njegov integritet i dostojanstvo.

Što bi nakon svih tih godina sužanjstva značilo za tzv. Međunarodnu ' ' Pravdu ' ' i vrli Svietski ' ' Poredak ' ' i za napačeni i diskriminirani Hrvatski Narod oslobađajuća presuda, ako ne samo (bar) moralnu satisfakciju lažno okrivljenima za ' ' zločin ' ' UDRUŽIVANJA U SVRHU OBRANE DOMOVINE, ZAŠTITE NEVINIH LJUDSKIH ŽIVOTA I IMOVINE VLASTITOGA NARODA od bestijalne agresije i bjesomučnoga razaranja i ubijanja svim međunarodnim konvencijama uzprkos, koje se sve redom ponosno pozivaju na ideale MIROLJUBIVOSTI i HUMANOSTI, kao i na sveukupne pozitivne civilizacijske tekovine ljudskoga roda na području kulture, znanosti, čovječnosti?

»Tragično osjećanje života« vidjelo se i u samim chiaroscurima, u pukim odnosima crnoga i bijeloga, u žestokom naponu mrlja i linija, u snazi poteza i nanosu impasta, ali cjelinu i sintezu zadobijalo je u tretiranju ljudskoga tijela kao kadavera i čovječje grupe kao kalvarije.

Rana kineska medicina priznavala je postojanje takve sile nazvane chi, a tradicionalna metoda akupunkture zasniva se na postojanju takvih energetskih principa unutar ljudskoga tijela.