U garaži leži Majbah a na valima se ljuljuška neman u očekivanju Zapadne da se nakiti na novi vez ispred Hiltona i gledati dok mu pijani gazda izlazi iz kasina sa izgubljenin kontom koji bi moga Varošanima poslužit ko spas.

... tamo gdje more ljubi obale svoje...... gdje se žamor ljetni čuje u daljini...... pronaći ćeš me na žalu starom..... pogledom nestajući...... u beskraju pučine...... nit što odvaja more od neba nečujna je...... vjetar što zapliće mi se u kosu...... miris soli oživljava neke davne slike...... obzor što utapa se u moru i suncu...... opet sve je kao nekada...... djevojčica trči plažom i smije se nebu i suncu..... uranja u morske dubine i sretna je...... privid poput plavičaste magle što obavija nedogled...... djevojka sada stoji na žalu...... uronjena je u sliku bez kraja i početka, bez granica...... poput ljubavi što ju osjeća u sebi...... tu kraj mora...... stojeći na hridi pogledom punim ljubavi ljuljuška morske talase...... i ta potpunost koju osjeća u sebi...... tu kraj mora..... i utapa se u njegovoj moći tako predano, ispunjeno...... smiješi se...... tu kraj mora...... i dragi je ovdje...... želja je ispunjena, san je ostvaren i ona ga živi...... u more zapletena, u moru ljubavi se gubi dok je dragi grli, dok je ljubi...... tu kraj mora...

Tvoja je želja bila okusiti mekoću mojih usana i osmjeh koji se na njima lijeno ljuljuška skinuti.

Puše jugo, vapor se još privezan ljuljuška.

More plavo, lijeno se ljuljuška, tek ovlaš oplahne stijene i rasije pijesak, više iz navike nego želje.

Istvan i k k carstva blješti na proljetnom suncu. pogled s Citadele, Pešta na dlanu. mostovi kao klamerice spajaju dvije obale. slika parlamenta lagano se ljuljuška u Dunavu što lijeno protiće. ulica Vaci. s obje strane trgovine, kao klanac kroz koji teće nabujala rijeka ljudi. kao mravi, ruka punih papirnatih vrečica, nose teret sto puta veći od onog koji mogu platiti. trg heroja. vjekovi spremni protutnjati nizinom, osvojiti, pokoriti, obraniti. brončani se velikani šepure u očima turista. ne vidjeh Belu IV kako bježi pred Hunima, kako padaju velikaši na mohačkom polju pod sjajnom sabljom sultana Sulejmana Veličanstvenog, kako Mikloš Horti veselo dočekuje trupe III rajha, kako Imre Nagy spušta glavu pred ruskim tenkovima, ne vidjeh uplakane sinove i kćeri velikog Đingis kana. svi ponekad krijemo svoju prošlost. a onda Ikea. potrošačko carstvo na kraju grada. tek nekoliko kupljenih sitnica kao prilog sjećanju. u ovom se gradu uvijek dobro jelo. orkestar cigana. prva violina, kočoperni starčić s poštucanim brcima nepogrešivo u pogledima gostiju pronalazi melodiju. konobar cigansko pečenje, da budem u tonu i tokajac, ne zbog hrane nego sjećanja. mjesec se vratio iz Kine. dobra veće, nešto za prijaviti. umorni pogled Moga Svjetla U Tmini i široki osmjeh. - hvala, bilo je lijepo... - i meni lutko

Upoznala sam jednog tipa Upoznala ga i moja prija Koji se grohotom smije Kad za smijat ' se nije Dok pripovijeda tužnu priču O keruši, kučićima i svojoj bivšoj dragoj Koja ga je varala Dok ' je navigao Al ' ne priča na smiješan način Ustvari kladim se da nema Nimalo za humor duha Kad ' je stig ' o do dijela Kada ga je ostavila Skoro se zacenio od smijeha Ja ga gledam Bož ' sačuvaj neurotika Naše društvo puno je luđaka Darling, zbogom Nek ' te prati sreća svaka Kata i ja pričamo o ovom tipu... istu stvar ona je uočila smijanje, jako glasno smijanje... smijanje kao poštapalica... a tip uopće nije veseo... to je jedan sumoran tip... a smijeh njegov je maska... kojom on sam sebe vara, draga po glavi, ljuljuška... umiruje... bož ' sačuvaj nesretnika... kako li je njegov život njemu nepodnošljiv kad se mora maskirati od sebe... ne podnosim luzere

Odmaram i gledam stabla tamarisa, more se ljuljuška a galebovi kao i uvijek slijede svoj životni put malo na vodu, pa malo u zrak, pa malo dernjave....

Ljuljuška se i ne zna šta dalje.

Pronađite čamac koji se prazan ljuljuška u uvali, zaobiđite ga (s njom) tako da vas čamac skriva od pogleda ljudi s plaže.

U utrobi se mojoj ljuljuška more tamno.

s olakšanjem sam dočekao da bog konačno promjeni raspoloženje i one nesnosne vručine, nakratko, preseli u neke druge krajeve. valjda su bili više griješni. ako ništa onda u ovo idi-mi-dođi-mi vrijeme barem sex nalikuje na sex, a ne na penjanje na mokri luftmadrac u valovitom moru. kud se treba uspentrati na kliski luftić tu se još moraš i zadržati na njemu dok se onako bjesomučno ljuljuška na valovima. a nakon svega kao da sam svršio u kadi. a i oni bezveznjaci od naučnika, što su naslagali ispred imena titulu od štoka do štoka, samo varaju neuki narod. prije pet godina urlali su kako ćemo uletjeti u novo ledeno doba. ja povjerovah i ne kupih klimu. mislim, kud da se bacam u trošak kad ćemo i onako za koju godinicu vodati u šetnju pingvine ko da su domaće životinje. briga njih, oni se ne sexaju pa im svejedno.

kažeš da najviše pišem o kavi. zar ne znaš da cijelo vrijeme pišem o tebi? između redaka provlače se anđeli bez krila, umorni. s pogledom punim sažaljenja pitaju me jesam li dobro. ne treba mi vaše sažaljenje, pogotovo ne između redaka. dobro sam, pa pijem kavu, zar ne, jutro je, sunce, divna muzika, povjetarac ljuljuška grane pune cvijeća. ne žalimo te, sam biraš svoj put, govore anđeli, samo smo zabrinuti. proviruju između redaka, vidim samo oči, pogled pun brige, dok na televiziji ukapaju papu. odrekao se trostruke krune, ali ne i trostrukog lijesa. sjećam se pogreba jednog nedonoščeta u malom bijelom lijesu. babe u selu su govorile kako ga je trebalo krstiti, ovako će završiti u limbu zbog grijeha otaca. nedorasli anđeo bez krila, možda me baš on gleda između redaka. trebao se zvati po djedu, ali otišao je nekršten, bezimen, bez natpisa na grobu, bez televizijskog prijenosa. biram li zaista sam svoj put?

Meki ovjes uglavnom je partner, ali ponekad i smetnja u doživljaju vožnje Visiospaceom, jer dok pri velikim brzinama i na dobroj cesti plemenito ljuljuška vozača i putnike, na lošim asfaltom prekrivenim gradskim prometnicama podmuklo ih časti grubljim udarcima popraćenim ružnim zvukovima lupanja.

U dubini se ljuljuška mali čamac u kojem su mali ljudi.

Prvi s lijeva, estradni menadžer Duško Srijemac ovih dana ljuljuška svog sinčića Filipa i duboko razmišlja o tome da li ovoga ljeta prirediti koji veliki koncert u pulskoj Areni.

dan se spremao da postane još samo jedan crveni broj na zidnom kalendaru. vrijeme nekako li la, ljuljuška se kao kolač od želatine, a zrak zlokobno ponedjeljkast. - hajde da pogledamo neki film, reče mi Moje Svjetlo U Tmini - može, odaberi jedan prošarala je okom po polici na kojoj su tisuće filmova skupljale fine čestice kućne prašine. - može ovaj? - daj neki drugi, ovo je horor. rekao sam ti da ne gledam horore - šta je, strah te je? strah? ma ne. samo ne gledam filmove u kojima je nasilje samo sebi svrha, u kojima izopačeni psihopati ili fantomska nadnaravna bića pokazuju svoju snagu nad nemoćnim ženama i djecom. ili me je doista strah? ma ne bojim se ja prizora u kojima maskirani bjegunac iz ludare motorkom pretvara pitomo mjestašce u golemu klaonicu ili nedefinirani vanzemaljac, čovjekomrzac po difoltu, oružijem za masovno uništavanje, rasčišćava teren za veliku invaziju, nego me pomalo strah da će mi se, nakon nekoliko odgledanih prizora, takvi filmovi možda i sviditi. da će se u mani probuditi oni razarajući gen, koji skriveni nosimo još iz doba kad smo pogureni šetali stepama u društvu mamuta i sabljastih tigrova, a koji se tako lako razgoropadi. potreban je samo jedan bolestan um i kritična masa da se u nama pokrene zvijer. zašto bi se, u ostalom, bojao nekoliko sličica s tv ekrana kad svakodnevno, iz straha, činim neke, naizgled, sasvim obične stvari. koliko sam puta ušao u poslugu zbog nekoliko sitnica, a izašao s punim kolicima hrane. hrane koja mi tog trenutka nije neophodna, koja će služiti samo tome da na sebe skuplja zelenu patinu plemenitih pljesni. a zašto sam ih onda kupio? iz pohlepe. prije bi rekao iz nekog podsvjesnog straha da bi mogao ostati gladan. koliko sam puta uvjeravao sebe da je bolje nemati nego imati pa izgubiti. ma da. bi li se tako zdušno uvjeravao da u meni nije bilo straha. da se nisam bojao gubitka. koliko samo figurativnih rijeka nisam pregazio plašeći se da su preduboke ili preširoke, s koliko litica nisam skočio plašeći se nepoznatog koje me dolje čeka, koliko prijateljstava nisam sklopio bojeći se moguće izdaje. koliko sam imaginarnih mostova iza sebe porušio u strahu da će me, na tom putu, možda slijediti. i bilo je, nekako lakše, sve to pripisati opreznosti, prije nego strahu. koliko sam divnih trenutaka, u društvu lijepih dama, propustio samo zato što nisam imao dovoljno hrabrosti priči i reći ono jednostavno ' ' bog ' '. koliko sam odlazaka mogao spriječiti da odlučnosti nisam suprostavio strah. koliko bi su utjeha uštedio, koliko izmišljenih razloga, koliko samouvjeravanja, da sam u sebi zatomio strah. koliko krivih poteza svakodnevno učinjenih iz straha da se ne učini krivi potez. kad samo pomislim s koliko se strahova svakodnevno budim i odlazim na spavanje jedan film s masakrom manje je strašan od vica s Mujom i Hasom. - ma uturi to govno od filma. što je strah za tipa kao ja

U Vukovaru se održava 2. Filmski festival igranog filma na šlepu koji se lagano ljuljuška na ljetnom dunavskom vjetriću.

Gotovo svaku večer šetam obalom, gdje se more okupano mjesečinom lagano ljuljuška pod kristalno jasnim zvjezdanim nebom.

Nije ona abnormalna, niti ružna, samo je malo debela i stalno se ljuljuška napred nazad, i jedna ruka joj je zgrčena zbog čega izgleda kao da sve vreme sebi radi nešto seksualno.

To smo zaključili već na prvi pogled, kad smo na plaži pokraj lučice Strožanac vidjeli simpatično dizajniranu i pomalo bucmastu modru barku kako se blago ljuljuška na valovima iščekujući prvu testnu vožnju.

Ali i brod tvoga života ljuljuška se i nemirno plovi.

Nema uznemirujuće dramatike, niti povišenih emocija, već se sve ljuljuška u ozračju intimizma i smirene kontemplacije.

Elastična marama majci omogućava obavljanje kućanskih poslova dok se beba ljuljuška uz majčino srce.

Dođem u luku, a on se ljuljuška na valovima i blista, ne možeš oči uprijet u njega.

U morskim vodama oko južne Australije, mreškaju se alge i cijele šume kelpa (divovskih algi), a zajedno s njima ljuljuška se i listasti morski zmaj.

Neki drugi redatelj možda bi se i našao na neopisivim mukama u pokušaju da oživi heroja koji se cijelo vrijeme poput novovjekog Tarzana ljuljuška urbanom džunglom metropolisa ovješen o tanke niti paukove mreže, no ne i Raimi.

Gledajte njegovu prekrasnu vodu kako se ljuljuška prema vama i dopustite valovima da prijeđu preko vas.

U Županijskoj palači Varaždinske županije postavljen je ' Anđelarnik ', prigodna drvena instalacija s koje se veselo ljuljuška 140 anđela u najrazličitijim oblicima čekajući da ih u ovo blagdansko vrijeme dobri ljudi odvedu u svoje domove.

Volim te i kad pričaš i kad šutiš simpatična su mi tvoja šutljiva jutra u kojima te puštam u tvom vlastitom svijetu, dok se ne oporaviš duplom šalicom kapućina i pokreneš svoje od prespavane noći još umorne i zasanjane misli s tobom je čak i tišina lijepa, jer iako ne govorimo, osjećamo jedna drugu; zračimo ljubav koja nas poput brodića na mirnom moru, ljuljuška u toplu sigurnost koja ispunjava dušu.