A istina jest da je ovogodišnji laureat Mario Vargas Llosa, iako dolazi iz manje književnosti, zapravo dio velike tradicije književnosti španjolskoga jezika, što, jasno je, nije sprije č ilo velike proslave u Peruu nakon objave da je njihov književnik dobio nagradu.

Sam Llosa malo je manje poop ć io č itavu stvar, nazna č ivši svoj opus u okviru književnosti Latinske Amerike: Mislim kako je zanimljivo da je latinoameri č ku književnost, kad sam ja bio mlad i po č injao pisati, prakti č ki ignorirao ostatak svijeta.

Sad znamo da Latinska Amerika može proizvesti tako đ er umjetnike, glazbenike, slikare, mislioce i romanopisce. Takvo Llosino promatranje vlastitog opusa u sklopu latinoameri č ke književnosti posve je razumljivo; uostalom, latinoameri č ki književni procvat, kojega je Llosa jedan od najpoznatijih predstavnika, bio je upravo nadnacionalna č injenica jer su njegovi najpoznatiji eksponenti dolazili iz gotovo svih latinoameri č kih država od Argentinca Julija Cortázara, Meksikanca Carlosa Fuentesa, Paragvajca Roa Bastosa pa sve do Kolumbijca Gabriela Garcíje Márqueza, č iji je odnos s Vargasom Llosom sam po sebi tema za posebnu knjigu.

" Riječ je o složenoj ličnosti sa različitim biografijama koje se ne uklapaju baš dobro ", objasnio je nedavno Vargas Llosa u svojoj kući u Madridu gdje se pokazao tako dosjetljivim, preciznim i velikodušnim kako se i može pretpostaviti iz čitanja njegovih knjiga.

" Priče iz grada udovica i kronike iz zemlje muškaraca " vrhunski je magični realizam à la García Márquez, Cortazar i Vargas Llosa, osuvremenjen pop-kulturnim začinima

Llosa je u ovom romanu prikazao svoju moć uvjeravanja, te na svojstven način opisao sve žene koje Ricardo sreće kao samouvjerene, dosljedne sebi, željne novca, uzbuđenja i strasti.

Problem koji imam je osjećaj da svaki čovjek iznad metar pedeset gleda svijet kao Llosa.

Mario Vargas Llosa i ovdje nam se pokazuje u svoj punoći zreloga ro manopisca, trenutno najozbiljnijeg hispanoameričkog kandidata za Nobelovu nagradu

U historiji naše knjige, ime i pojava Ive Andri ć a prema tome predstavljaju nesumnjivo datum. I reakcija Maria Vargasa Llose nije se umnogome razlikovala od navedenih primjera, jer je saznavši da je dobio Nobela za književnost Llosa izjavio kako nagrada nije samo priznanje njegovu radu ve ć i latinoameri č koj književnosti u cjelini.

Posve su razumljive rije č i ovogodišnjega dobitnika Nobelove nagrade, peruanskoga književnika Marija Vargasa Llose, koji je nedugo prije no što je dobio nagradu u intervjuu listu El Pais na pitanje razmišlja li o mogu ć nosti da nagradu dobije rekao kako iš č ekivanje nagrade može samo naškoditi piscu. Misliti na to loše je za stil, pozni ili ne, rekao je Llosa otprilike mjesec dana prije nego što je saznao veliku vijest iz Stockholma.

" Jorge Mario Pedro Vargas Llosa (Arequipa, 28. ožujka 1936.), peruanski je pisac, jedan od vodećih romanopisaca i esejista u Latinskoj Americi.

Paljenje knjiga od strane vojske doživio je i Mario Vargas Llosa početkom 60 - ih kad su tisuću primjeraka njegove knjige Grad i gojenci (La ciudad y los perros) oficiri spalili na vojnoj akademiji.

Nakon što je ove godine Peruanac Mario Vargas Llosa dobio Nobela za književnost, o č ekuje se ve ć a zainteresiranost svjetskih ljubitelja beletristike i za ostale južnoameri č ke literature.

Doduše, netko će reći kako su ideologija i politika uvijek u pozadini svih diskusija o Nobelu, a kao primjer se može uzeti dobitnik iz 2010. godine, Mario Vargas Llosa, oko koga se nije previše polemiziralo u kontekstu nečega toliko arbitrarnog kao što je mutni princip ' zasluženosti '.

Prodana najskuplja knjiga na svijetu; Llosa održao tradicionalno predavanje laureata Nobelove nagrade; u Rimu predstavljeni Perišić i Roman Simić Bodrožić.

Peruanska redateljica Claudia Llosa čiji je film " La Teta Asustada " osvojio Zlatnog medvjeda Pobjednik ovogodišnjeg festivaa u Berlinu je peruanski film« La Teta Asustada »(Mlijeko tuge) koji je režirala 32 - godišnja Claudia Llosa.Naslov filma je naziv navodne bolesti koja se prenosi dojenjem djece koja su začeta silovanjem tijekom terorističkog rata u Peruu te majka priča kćeri priču o sedamdesetima i osamdesetima godinama prošlog stoljeća u Peruu kada su se zbivala silovanja.

U utrci za jednu od najcjenjenijih književnih nagrada našoj spisateljici konkuriraju Vargas Llosa, Doctorow, Naipaul...

U ovome se romanu veliki peruanski pisac Mario Vargas Llosa poduhvatio priče o slikaru Paulu Gauguinu, pripovijedajući usporedo o životu njegove hrabre, lijepe i nadasve beskompromisne bake Flore Tristán, koja je bila među prvim ženama što su se davnih pedesetih godina 19. stoljeća borile za prava radnika i žena.

Vargas Llosa je isprepleo poglavlja o njezinim političkim aktivnostima i patnjama s onima u kojima opisuje Gauguinov gotovo jednako buran i nepredvidljiv život.

Inače, Fujimori je Llosu, čak pomalo iznenađujuće, porazio u drugom krugu izbora nakon što je Llosa predlagao neke financijske mjere koje je Fujimori razornim populističkim spinom okrenuo protiv samog predlagača te tako pokopao Llosinu kampanju.

Fujimori se okrenuo osiromašenom dijelu populacije, dok je Llosa bio biran od strane građana, što je i bio uzrok njegove političke propasti, budući da ga se, ne i bez razloga, poistovjećivalo s političkim establišmentom koji je potpuno osiromašio zemlju.

Nakon što je dobio Nobelovu nagradu pojavili su se brojni komentari, među ostalim i nekih hrvatskih ' kritičara ' s izrazito naivnim pa i blesavim zaključcima, poput onog " da je Llosa pobijedio na izborima 90. Peru bi bila uspješna i moderna južnoamerička demokracija ".

No, treba reći kako je Llosa držao izuzetno ugodnu poziciju unutar političkog establišmenta - kao jedan od najvećih južnoameričkih romanopisaca bio je u mogućnosti da govori protiv real-politike.

Politika se sastoji gotovo isključivo od manevriranja, spletki, paktova, paranoje, izdaje, dosta proračunatosti, nemalo cinizma i svakojakih sljeparija ", govorio je Llosa početkom 90 - ih, nakon izbornog poraza.

Samo mjesec dana nakon gubitka izbora od Fujimorija Llosa je prihvatio poziv meksičkog književnika Octavija Paza za gostovanje na konferenciji intelektualaca u Meksiku pod nazivom ' 20. stoljeće: iskustvo slobode ', a koja je bila posvećena slomu komunističkih režima u Istočnoj Europi.

U svom govoru na konferenciji Llosa je posramio svoje domaćine rekavši kako je " Meksiko savršena diktatura savršena diktatura nije niti komunistička, niti ona u SSSR-u, niti ona Fidela Castra, već ona koja je kamuflirana, a to je upravo meksička, koja je više od svih drugih južnoameričkih diktatura uspjela u podmićivanju i potkupljivanju intelektualnih slojeva društva. "

Vargas Llosa postaje poznat romanom " Grad i psi " iz 1962. godine u kojem opisuje odrastanje, a zatim slijedi roman " Zelena kuća " u kojem se osjeća utjecaj Williama Faulknera.

Za one koji kod nas tvrde da se nacija prepoznaje po jeziku i da svaka nacija ima svoj jezik, Llosa napominje da čak ni jezik, možda najautentičnije obilježje društvenog identiteta, ne predstavlja danas svojstvo po kojem se prepoznaje neka nacija.

Kao i veliki broj drugih latino-američkih autora, Vargas Llosa je bio politički aktivan tijekom svoje karijere, a postepeno je s ljevice prešao u desnicu.

Varga Llosa je 1990. godine bio kandidat za predsjednika Perua, koalicije desnog centra Frente Democratico, a danas uglavnom podržava umjereno konzervativne kandidate.