Lojzek je znao par stranih riječi, ali ova mu je bila tako otmjena i zvučala je moderno i poslovno.

Svim srcem želim da bl. Lojzek bude sto prije proglasen svetim, ali za sada je on za nas jos uvijek " nas " blaženik.

I mi smo se pridružili Lojzekovom razredu, a naš je mali Lojzek bio Nikola.

E moj Lojzek ti ga baš bubnu i osta živ

Otvorenje su uveličali svojim nastupom župna klapa " Blaženi Alojzije Stepinac " i folklorna skupina " Lojzek ".

Nas Lojzek je ponos Zagreba i treba ga cuvat navek u srdcima.. a vi tumpleki kaj ste se dotepli v Zagreb citajte Senou i Lojzeka Majera i nam bute osetili toplinu v srcu i Zagreb bu vam se podvlekel pod kozu i nigdar ga nebute napustili jer bute bili dio tog najlepseg purgarskog raja...

Lojzek je gotovo svake večeri bio kod njih.

U Maloj Buni je u noći 10. na 11. siječnja provaljeno u Caffe bar Lojzek.

Vjekoslav Majer Lojzek, taj naš posljednji pjesnik i feljtonist Gornjega grada i starinskog života zagrebačkih purgera, svojim građanskim životom najbolje ilustrira i svjedoči punoću i domet tog najzagrebačkijeg pogleda.

Šarl ga tješi: - Muč, muč, Lojzek, muč, muč, moj lepi cujzek

Znam gdje je živio i umro Lojzek Majer, tamo u novom Zagrebu, ali ne znam ima li tamo neka spomen ploča osvijetljena, recimo, blijedom svjetlošću one njegove starinske plinske laterne.

Lojzek nemoj vjerovati baš svemu što pročitaš na internetu, jer puno toga pišu, kak bi Božac rekel " kvazi stručnjaci ".

Njemu? e Bauer, kada je tek došao za pomo? nika, vidjevši kako puno moli, rekao:« Jezuš, Marija, Lojzek je preve? pobožni? lovek ».

Ipak nas je poknul vražji roto virus.. tj. nisu još sicher čekamo nalaze.Počelo je sinoć oko sedam navečer red bljuvanja red sračke trčimo na zaraznu tamo koma od gužve došli smo na red u jedan sat iza ponoći.. Jeza taj boravak tamo je priča za sebe labos ne radi posle osam čekaonica za klince se isto zatvara u osam posle ste na miliost i nemilost u čekaonici sa odraslima što je bilo zabavno jedno četrdesetak odraslih i devetnaest klinaca u pratnji roditelja... užas skinula sam ministru zdrastva sve svece zbog ovakvih uvjeta i poželjela da ga posjeti žestoki roto virus da se nemre satima dić sa školjke.UH baš sam bjesna.Nika su šteli ostaviti u bolnici al nisu imalai mjesta pa su nam rekli da ga doma stavimo u karantenu.. HALOOOOO kako da to izvedem su normalni... Joj što bi im radila... Danas smo samo bljuvali ali fala bogu pije i hoće piti tak da nemoramo na infuziju kao sve bu ok za pet do sedam dana... bume vidli... ja sam koma neću uopće razmišljat dal i Lojzek more to dobiti... nemam toliko fuga u stanu

lojzek@ Da ja ne bi c/p, ajde se lipo spusti doli na svoje komentar, di desni centar skoro pa prizivaš jedinon opcijom.

Ne znam jeli nam danas nas Lojzek, ali znam da smo ga slavili ovih dana onih besmrtnih osamdesetih.

Alojzije, Lojzek moj, pomozi mi s ispitima, da s ljubavju učim.

Muči me Ljepotica Lojzek, iliti moj divni, dragi, preslatki zamorac... naime.. trea mu rezat nokte, a to je meni tako grozno za gleat, a on se tako otima kad treba rezat (naravno) a ima onak te čudne nokte koje nemoš normalno rezat... i tak da se ježim od same pomisli na to

Tako je i bilo, dođe Lojzek ubrzo s bikom, puste krave u ograđeni dio dvorišta iza staje i bika k njima.

Prođe petnaest minuta, kad se vrata crkve uz tresak otvoriše, na ulazu se pojavi Lojzek, zapuhan i s vrata uzvikne: - Gospon velečasni, gospon velečasni.. bik jebe bijelu kravu....

- Lojzek se zacrveni, bilo mu neugodno, skine šešir s glave nervozno ga gužvajući, upita: - A kak sam trebal reći, gospon velečasni?

- Dobro, gospon velečasni... idem - ode Lojzek, a pop promrmlja nekoliko riječi isprike i nastavi sa služenjem mise...

Prođe opet petnaest minuta, kad se vrata na crkvi otvore, uđe Lojzek, ovaj put tiho, skine šešir i započne, nervozno se premještajući s noge na nogu: - Gospon velečasni,... bik... bik je... - vidio je pop da se ovaj opet zbunio, pa mu pokuša pomoći: - Što je bilo, Alojz?

Dal je Lojzek, em je on najbogatejši f selu.

Javljam se Lojzek da ti se zahvalim na podršcii.. tako je zdravlje je najbitnije,,, znaš kak sam ga ovime narušil,, ne mogu više,,, povlačim se,,, jer sam sebi najbitniji,,,, oni koji su za to krivi,,, budu plaćali, makar meni ništa od te plaće,,,,,

LOJZEK: draga marija (ipak je popustio), stavljam na srce i molim te ovo: ak je moguće, ne propusti ni jednog dana a da ne posjetiš crkvu srca isusova i da moliš srce isusovo za blagoslov našoj ženidbi

Nadamo se da je Lojzek uspio barem poneku učenicu potaknuti da ne zapali cigaretu, a mi ćemo sigurno i druge godine sudjelovati u Zelenoj čistki uz, nadajmo se, nešto manje prikupljenih opušaka.

MARIJA: dragi moj in spe zaručniče; veselilo bi me kad bi se zauvijek posvadio s njim (vinom), ali znam da je to previše. zato te molim, čuvaj se. tu ti, dragi moj, pokaži tko si i vježbaj se u samozataji. ne shvati me krivo. želim ti samo dobro. Ja: naime, oboje su imali pun podrum krašićkog/karlovačkog vina. lojzek si je volio spiti jednu čašu iza ručka. marija nije podnosila alkohol. i lojzek je prestao. njoj za ljubav i želju. sveo je na minimum.

Inicijatori nogometne igre i osnivači nogometnog kluba bili su uz braću Avirović (Mladena, Jovu, Rastka, Paju, Gigu, Miškeca i Čedu) i Đuro Plemnčić, Rudolf Kralj, Josip Vinković, Lojzek Fantoni, Mijo Budaj, Mijo Štajdl, Pero Hegedušić, Stjepan Brodarić, Antun Grahovec i Zlatko Totar.

Lojzek ju je jedva smirio i odvukao u kuhinju.