Gorodecki i Nj.Kljujev, vođe pokreta novih seoskih pjesnika, ali u umjetnicke krugove, kao što je sam govorio u svojim izjavama uvodi ga Rjurik Ivenjev.Dolazak mladog Jesenjina u Petrograd da traži objavljivanje stihova, slavu i brončani spomenik znacio je datum u povijesti kluba novih seoskih pjesnika.Kljuc za razumijevanje ovog uspjeha predstavlja pjesnikov stav prema životu kao i psihologija seljaka koji prvi put dolazi u prijestolnicu i kome je potpuno tuđ velikovaroški život.Jesenjin skreće na sebe pažnju i Maksima Grokog, koji je već osjetio novu poeziju sa Majakovskim na čelu, izvodeći na put mnoge mlade i talentirane pisce.Ovog puta on tiska Jesenjinu u svom ljetopisu 1916. usjeve je sparušila suša.Maksim Gorki u svojim sječanjima bilježi Jesenjinov dolazak u Petrograd i kaže da je po prvoj njegovoj pjesmi osjetio snagu tvorca.Zato je još tada zavolio i iskreno pomagao pjesnika-seljaka cije su divne oči i bujna plava kosa odmah osvojili Petrograd.I Majakovski skicira Jesenjina iz ranih Petrogradskih dana.Oni se susreću prvi put u jednoj od boljih prijestolničkih kuća.Jesenjin je tada po Majakovskom, u opancima, u ruskoj košulji sa " nekakvim vezovima na križiće ". i njemu izgleda teatralan, tim prije što je vec pisao stihove koji su mu se sviđali, pa bi se i za cipele našla koja rublja.Upitan našto mu i ta reklama odgovorio je otprilike: " Mi smo seljaci, mi vaše ne razumijemo... i vec nekako... po našinski.... u iskonskoj... u prtenoj ". Čim je Jesenjin ušao u književen krugove i svojom seoskom poezijom nagovijestio snagu talenta, uzima maha rat i nastaje opća poremećenost u svijetu.On je ovih dana u Petrogradu i selu, piše i objavljuje pjesme u periodičnim listovima među kojima i uspjeli ciklus Rusija u kome slika seoski život u početku i za vrijeme prvog svjetskog rata.Ovi divni stihovi su istovremeno i jedine patriotske pjesme Jesenjina.Godine 1916. pozvan je u vojsku.Preko njegovog znanca, D. Lomana, caričinog ađutanta, koji je cijenio pjesnikov talent, odobrene su mu izvjesne olakašice i umjesto da ide na front ostao je u Carskom selu.Tu je u to vrijeme živio i poznati sociolog, književni kritičar i socijalist Ivanov-Razumnjik, koji je prvi popularizirao Jesenjina kao pjesnika.Od 1914. do zaključno sa 1916. godinom Jesenjin priprema dvije zbirke, Radunjicu i Plavetnil, u koje unosi svoje rane pjesme.One predstavljaju gotovo njegovo cjelokupno stvaranje do revolucije i prvu fazu razvoja.sve su vezane za prirodu, najcešce za okoliš sela, pored svijeta bajki, mita i religije.Bukti spektar boja u Jesenjinovim prvim pjesmama u kojima se ocrtavaju likovi svetaca, narodnih junaka i predstavnika biljnog i životinjskog svjeta.Ali plava boja preovladava, žari sve, pa prožima i samog pjesnika.Duša mu je plava, oči imaju plavo dno, i sve što živi plavo je.Iza svih ovih stilizovanih sličica, u dalekoj pozadini, nazirala se kao silueta, velika domovina - " crveno polje ". To je bila Jesenjinova Rusija, tiha smirena i sanjiva.Kao što se vidi u prvoj fazi stvaranja pored okoliša i ideje o zavičaju i domovini, Jesenjin kultivira u pjesmama i religioznost.U svezi sa tim, osjećanja dobijaju mistični karakter ili se izlijevaju u pantetistički doživljene motive.Jesenjinove pjesme prvog razdoblja imaju simbolisticko obilježje i to u duhu vremena.Simbolizam kao književni pravac i veliki pokret, trajao je u Rusiji sve do Listopadske revolucije (oktobarske revolucije) i svojom završnom fazom dotakao se našeg pjesnika.Od simbolista na Jesenjina najviše utječu A. Beli i A.. Blok.Kada se pjesnik pojavio u Petrogradu u proljeće 1917., oduševljen revolucijom, njegov glas se nekako odmah izdvojio iz kruga seoskih pjesnika i snažno odjeknuo.Februarsku revoluciju je pozdravio na svoj religiozni i seoski način.Poslije prve revolucije Jesenjin sa seoskim pjesnicima odmah prilazi revolucionarima.Jesenjinov pjesnički period stvaranja u revoluciji ima dvije faze, kao odziva na događaje od 1917. do 1920. a ovdje pored biblijskih motiva i uopće stihova religioznog karaktera, kao što su Isus Mladenac, Seoski časlovac i triptih, najznacajnije zbirke su Preobraženje i Trerjadnjica.Jesenjin u revoluciji vjeruje u sreću, svoju i opću, obožava sve oko sebe, dovikuje revolucionarnom vjetru da vitla, i da bude blažen onaj ko je " radost zemlje označio kao pastirsku tugu ". U vrijeme obje revolucije Jesenjinova ideologija je seljačka, ali sa socijalistickim težnjama u pravcu narodnjaka, ipa Cerniševskog i religioznim tendencijama u duhu seoskih pjesnika i ljevičara simbolista.On je zaista ushićen novim događanjima i kao pastir i hodocasnik zanesen pjeva probuđenom narodu.Sada ne postavlja pitanje da li treba primiti sve što revolucija pruža, niti zahtjeva autonomiju umjetnosti, kao petrgradski slikari koji su poslije listopada htjeli da se obrate narodu protiv režimskog prisvajanja umjetnosti.Slično Majakovskom i Bloku on bez rezerve prihvaća sve i zajedno sa vladom prelazi 1918. u Moskvu.A ovdje početkom druge polovice 1918. godine Jesenjin se slučajno upoznaje sa mladim pjesnikom Anatolijem Mariengofom, sa kojim ce ostati nerazdvojan prijatelj po patnji i pjesmi u toku mnogih dana i mjeseci.U Jesenjinovoj poeziji ne samo u Moskovskom periodu već i ranije osjećala se potreba da sve bude u slikama.U ovoj fazi postiže vrhunac slikovitosti, neočekivanih usporedbo i izvanrednih metafora.