Sama proba ceremonije vjenčanja na ulice Londone privukla je gomilu ljudi.

Splitski prajd doživljavam kao dalmatinski prajd; Split meni tu znači moj dražesni rodni Zadar - i Dubrovnik, i Trogir, i Šibenik i sve te gradiće u kojima se pederi i lezbe skrivaju i strahuju, i iz kojih bježe u Zagrebe, Londone, Amsterdame i Amerike.

Fabula je jednostava.Jedne noć dok se Dylan vraćao doma sa rođendana Grouchovog djeda ispred auta izleti lijepa cura imenom Vicky koja mu odmah počme prodavati priču da je upravo tada na brdu đe se nalazi stonehedge; poznato i misteriozno mjesto; vidjela neke ljude u plahtama kako žrtvuju čovjeka.Dok je bježala skinula je masku jednom koji je bio lutak.Prilično neobjašnjiva priča je zagolicala Dylanovu znatiželju te on pomalo siromašnu Vicky odvede sebi u Londone te je smjesti u sebe doma te je tako istodobno štiti i riješava slučaj.

S rastućom krizom otpala su i putovanja u Londone, New Yorke ili Parize, u kojima Rasprodaju s punim pravom možemo pisati velikim slovom.

Ali općenito, već pjevam u glavi " Vratit ću se, Londone, k tebi... " jer još želim uživati u njihovim specifičnostima.

Kad san već kod tog bocvanskog franje oca botvanske domovine spomenik mu je na glavnom trgu metropole a unuci mu imaju kuće u eksluzivnom djelu londone u ulici omak pored onog našeg demokracki izabranog hrvata.

A čuj, meni je u glavi sve vrijeme bilo kao da čitam dobar graphic novel, s nestvarnim likovima koji su smješteni u centru ničega, kako to već biva u stripovima, u neke svoje nestvarne Njujorke i Londone, i premda su čiste karikature, pate ozbiljno kao junaci lijepe književnosti.