Izniman razvoj istraživanja i put ka afirmaciji seksologije dogodio se početkom 21. stoljeća zbog diverzifikacije istraživačkih preokupacija (zdravstveni rizici, seksualno nasilje, alternativne orijentacije, upotreba pornografije, cybersex, religioznost, masturbacija, obrasci upotrebe kondoma, seksualna edukacija), metodološko-analitičke sofisticiranosti i inovativnosti (primjena multivarijatnih tehnika, konstrukcija složenih mjernih instrumenata, provođenje više online istraživanja, uspostava prvih longitudinalnih studija, uvođenje kvalitativnih istraživanja), strukovnog profiliranje (dominacija sociologa, značajni doprinosi psihologa, epidemiologa i drugih), razvoja sustava edukacije, treninga i licenciranja iz seksualne terapije (HDST), osnivanje Hrvatskog seksološkog društva.