Neke se penjačice, kao Lapageria i Passiflora, uzgajaju prije svega zbog izvanredne ljepote cvjetova, dok se druge, primjerice šumska kozja krv (Lonicera periclymenum), podjednako cijeni zbog mirisa cvjetova.

Za sadnju u posude predlažem sljedeće vrste: Abelia sp., Berberis sp., patuljaste forme Chamaecyparis sp., Cotoneaster sp.Euonymus sp., Lavandula sp., Lonicera sp., Potentilla sp., Salvia sp., Santolina sp., Vinca sp., Hedera sp. i sl.

Bozsija gora, grm; cvit, grana i list - Lonicera implexa Ait..

Forzicija (Forsythia suspensa), gencijana (Gentiana officinalis) i japanska kozja krv (Lonicera japonica).

Kozja krv (Lonicera implexa), zimzelena biljka penjačica grmolikog oblika.

U Istri raste nekoliko vrsta od kojih je najrasprostranjenija Lonicera caprifolium.

Lonicera je biljka penjačica koja raste 3 do 4 metra u visinu i vrlo je pogodna za uzgajanje u velikim posudama na balkonima, ne samo zbog svojih lijepo formiranih, uvijek zelenih listova, nego i zbog gustog rasta.

Kako lonicera raste vrlo brzo i prilično gusto, pogodna je da se zasadi kao pregrada za zaštitu od pogleda i vjetra.

Preporučljivo je pokraj lonicere zasaditi niže cvijeće ili bršljan, jer lonicera voli " vlažne noge ".

Obišli smo školski park i saznali da u njemu ima više od 20 vrsta drveća, npr. lonicera, katalpa, lovor višnja, tuje, američki jasen i dr., te mnogo ukrasnog bilja: žutika, vatreni trn, forzicija itd.

Na navedenoj lokaciji zasađeno je 80 grmova berberisa i tekurijuma, 200 grmova Lonicera nitida-e te 260 trajnica, što lavande i ružmarina, što sive santoline.

Indikatori ove zajednice su borovnica (Vaccinium myrtillus), brusnica (Vaccinium vitis idaea), Veronica officinalis, Luzula sylvatica, Listera cordata i dr. U sloju grmlja nailazimo uglavnom Sorbus aucuparia, Rosa pendulina, Lonicera nigra i dr.

Što se tiče grmlja i zeljastog bilja, nabrojit ćemo samo one najvažnije vrste: Pistacia, Phillyraea, Coronilla, Cistus, Genista, Lonicera, Rhamnus alaternus...

Pinus dalmatica, Acer macropterum, Lonicera glutinosa i više vrsta roda Cytisus.

Biljke koje se orezuju u svibnju nakon cvatnje su: Chaenomeles japonica japanska dunja - kod ove vrste moguće je biljku jako orezati, ali uvijek treba ostaviti do 10 cm živog lišća. Forzicija (Forsythia sp.) Kalina (Ligustrum sp.) - najčešće se koristi za živice, a potrebno ju je šišati svaki mjesec od svibnja do kolovoza. Grmolika kozokrvina (Lonicera nitida) - kao i kalin, potrebno ju je orezivati svaki mjesec do rujna, idealna visina kreće se od 0,6 - 1,2 m. Petoprsta (Potentilla fruticosa) Udikovina (Viburnum tinus)

Lonicera također ima izraženo i brzo dezodorirajuće djelovanje, koje se može uporediti sa djelovanjem mente.

Glavne vazdazelene vrste ove zajednice jesu crnika (Quercus ilex), lemprika (Viburnum tinus), planika (Arbutus unedo), zelenika (Phillyrea media i P. latifolia), mirta (Myrtus communis), lovor (Laurus nobilis), veliki vrijes (Erica arborea), broćika (Rubia peregrina), kozokrvina (Lonicera implexa i L. etrusca), dok se od listopadnih vrsta javljaju crni jasen (Fraxinus ornus), hrast medunac (Quercus pubescens), bijeli grab (Carpinus orientalis), šibika (Coronilla emeroides), kupina (Rubus ulmifolius), drača (Paliurus spina-christi).

Atlas listopadne dendroflore Šumarskog fakulteta u Zagrebu zasad nema obrađene Lonicera implexa ni Lonicera periclymenum a inače je dobro napravljen za razlikovanje naoko sličnih biljaka. http://www.sumfak.hr/ dendrolo/atlas/atlas.php Po sjećanju na pupove, razmak pupova i promjer šupljine u grančici, naše Božje drvce najviše sliči, ma koliko se to protivilo znanosti, na Lonicera tatarica (Caprifoliaceae) L. http://www.sumfak.hr/ dendrolo/atlas/082 a. htm

Ljepotica se zove Lonicera Implexa, englezi su je prozvali Minorca Honeysuckle, a Hrvati je zovu Isprepletena kozokrvina.

Sa ću zametnit pekljaniju tvrdeć da je unatoč mnogim varijetetima to naško Božje drvce najčešće - Lonicera periclymenum a ne Lonicera caprifolium i slične biljke.

Ukoliko želimo biljke koje će lijepo, rahlo, svojim granama i cvjetovima ukrasiti drvenu pregradu u vrtu ili dio zida kuće, izabrat ćemo koju vrstu pavitine (Clematis), kozokrvine (Lonicera), Kristovu krunu (Passiflora coerulea), puzavi ljiljan (Gloriosa - ljiljan s duguljastim podankom, posebno lijepo građenog cvijeta, čiji nadzemni dio biljke uvene prije zime, a podanak se mora spremiti na mjesto zaštićeno od smrzavanja), te karpenteriju (Carpenteria californica) koja zapravo ne spada u biljke penjačice, ali je prikladna upravo za uzgoj uz zid kuće.

Pa tak da se vidi omjer ulozenog na pocetku (vjerujem da je vecina kao i ja i lonicera) krenula s nekom rezervom prema tome, strah, ensigurnost ili nesto drugo..

Ima lijepih grmova: planika, japanska dunja, lonicera, brzorastući šimšir, judino drvo, lovor i dr. Park je u lošem stanju

Izgrađen je od niskih sastojina gusto zbijenih grmova tršlje (Pistacia lentiscus) i mirte (Myrtus communis) isprepletenih penjačicama tetivike (Smilax aspera), isprepletene kozokrvine (Lonicera implexa), običnog bljušta (Tamus communis) i oštrolisne šparoge (Asparagus acutifolius).

U šumi i makiji, uz crniku najzastupljenije su vrste; lovor (Laurus nobilis), planika (Arbutus unedo), tršlja (Pistacia letiscus), borovica ili smrič (Juniperus oxycedrus, J. macrocarpa, J. phoenicea), mirta (Mytrus communis), zelenika (Phyllirea latifolia), lemprika (Viburnum tinus), brnistra (Spartium junceum), veprina (Ruscus aculeanus), oskoruša (Sorbus domestica), divlja kruška (Pirus amygdaliformis), trnina (Prunus spinosa) i divlja maslina (Olea oleaster), dok su predstavnici gariga ruzmarin (Rosmarinus officinalis), bušin (Cistus vilosus), vrijes (Erica arborea), oštrikovina, pelin (Artemisia alba) i dr. Makija i garig isprepleteni su povijušama i penjačicama kozokvinom (Lonicera implexa), tetivkom (Smilax aspera), bršljanom (Helix hedera), bljuštem (Tamus communis), pavitinom (Clematis fammula), broćem (Rubia peregrina) i sparožinom (Asparagus acutifolius), divljom lozom (Vitis vinifera), a česte su i kupina (Rubus fructicosis) i drača (Paliurus australis).

Sloj grmlja nije obilan no ističe se raznovrsnošću: Rubus idaeus, Lonicera nigra, Lonicera xylosteum, Daphne mezereum i dr.

Vrlo zanimljiva je i penjačica neobičnog imena kozja krv, koju zovu i orlovi nokti ili kozokrvina, a latinski naziv joj je Lonicera.

Među najljepšim vrstama ove biljke spada Lonicera japonica, koja će svoj maksimum dati ako se svake dvije do tri godine podreže na metar visine.

5. Pavitina Clematis, te kozja krv Lonicera imaju nježnije izboje i grane, pa i potpornji mogu biti od lakšeg materijala drvo ili obične žičane mreže.

Lonicera, meni su kada sam krenula s lecama prvo dali polutvrde lece, ali se nikako na njih nisam mogla naviknuti.. otkada nosim mekane lece niti se bojim ispadanja, niti ih osjetim, nista.. tako da bih ti ja preporucila mekane.. ali ja nisam doktor.. tako da je najbolje da odes na pregled.