Robertova težnja da peruansko iskustvo pretoči u literarno remek-djelo, iritantno baratanje činjenicama i uporno neprihvaćanje da postoji ono što riječima nije i neće biti dohvatljivo, Louisova ironija, Josianina površnost ili Franciscova opterećenost prošlošću i želja za iskupljenjem dovode do toga da turistički pohod u neku ruku ne djeluje mnogo drukčije od konkvistadorskog ovdje svatko ima neki interes koji želi ostvariti u toj zemlji, ali koji se postupno rastače pred nedokučivošću napuštenih gradova, a sve riječi i zahtjevi zaustavljaju se pred nepomičnim licima potomaka drevnih civilizacija (zanimljivo je da Thubron ne daje mnogo informacija o domorodačkim suputnicima Europljana njihov se opis zadržava na vanjštini i crtama lica, potvrđujući da je dublje od toga nemoguće, možda i nepotrebno proniknuti).

Nije da Hitler gleda u križ kao u francuskim komedijama, ali ima tu dosta komedije, a kad smo već kod gledanja u križ moramo citirati Louisova starijeg i iskusnijeg školskog kolegu koji kaže da su najbolje razroke jer " gledaju ravno kad svršavaju ".

Louisova majka je izvan sebe od šoka a otac mu je nestao.

Roman završava krajem rata i početkom Louisova pisanja obiteljske kronike.

Sve tri generacije Garrelovih djed Maurice, sin mu Philippe i unuk Louis nanovo se susreću oko stola u Običnim ljubavnicima tijekom obiteljske večere, nakon što je čađa s Louisova lica isprana.

Tako je započela Louisova i moja suradnja koja traje već dvije godine.

Već sam imala ključ u ruci i da sam ga odvela, sin bi mi sad bio živ ', rekla je Melanie Austin, Louisova majka.