Svaki dan kao sad cu sad cu počet sa ulijevanjem zvijezda u srebrno sito.izlizivanjem drvene podloge mojih knjiga prašnjavih.Počela sam zamišljat si trenutke neke savršene (tipa sjedenja uz more, naslonjena., s cigaretom gedat donju stranu oblaka, ili neke vodopade hladne I mirise gardelanda, ili prošlost I lovljenje guštera ili chaserug na 3 I 600 m dubine, ili.. ljubljenje na snijegu, jutarnja kava u putniku, spavanje po šatorima, ili cjelonočno crtanje.. ili limun izvađen iz pelina žvakati I piškiti ili po jutarnjoj kiši bez kišobrana trčati na bus ili odplivati 2 km u komadu sa puno dionica noga ili krvavi vaskrs ili klizati u tenisicama u 3 ujutro ili brojati unatrag I pustit da kiša pada po Nama.. ili) sve zbog jednog trenutka kad mi je bilo lijepo I u glavi si slagati scene.I baš je, je.. lijepo je odlutati.. probala sam nekidan sjest na balkon (I uspjela) I slušat tori (I uspjela) I pušit cigaretu (I uspjela) I pit kavu (I uspjela) I gedat ptice (I uspjela) I potpuno odlutat da me nema, da ne osjecam ništa (I ne, naravno nisam uspjela..) mozda mi je potrebna kakva literatura ili da jednostavno pustim to da ode k vragu.. htjela bi se gedati kako sam maksimalno opuštena I da trči mi misao prepolovljena na pola, da bježi od mene u 4 spiralna kraka.