Na početku propovijedi, biskup Vukšić podsjetio je na najvažnije biografske podatke o blaženiku istaknuvši kako je Kažotić bio začetnik humanizma u sjevernim dijelovima Hrvatske, obnovitelj Zagrebačke biskupije na mnogim područjima (duhovnom, odgojnom, liturgijskom i pastoralnom) snažan propovjednik, široke kulture, znanstvenik, najugledniji Hrvat 14. stoljeća kojega su za života mnogi smatrali svecem i u Zagrebu i u Luceri.

No Augustin je, i dok je boravio u Zagrebu, i dok je bio u Avignonu a i poslije kad se našao u Luceri, cijelo vrijeme bio borac za prava društva, za prava Crkve i naroda kojemu je pripadao, te su ga birali da posreduje u sporovima, rekao je biskup i podsjetio kako je i sam njegov odlazak u Avignon imao za cilj posredovanje u sporu između ondašnjih pretendenata na državnu vlast.

Po završetku euharistijskog slavlja moći su, zajedno s poveljom o tom događaju, zapečaćene u novu škrinjicu s grbom obitelji Kažotić i glagoljicom ispisanim godinama biskupske službe blaženika u Zagrebu i Luceri te svečano položene u oltar blaženikove kapele.

Tomiću, korijeni viške pale mogu se pronaći u Santa Croceovoj slici Bogorodica s djetetom na prijestolju sa Sv. Ivanom Krstiteljem i Sv. Nikolom u Luceri.

Dobrota, odnosno svetost, našeg pastira Augustina zrcali se i preko Jadranskog mora, te i u Luceri, u kojoj je nastavio i dovršio biskupsku službu, sja njegova briga za sirotinju, njegova sposobnost za organizaciju crkvenog života te njegova pastirska mudrost.

O tome nas uvjeravaju činjenice: 1. Kažotić je bio zagrebački biskup, a Cernik je u njegovo vrijeme (rođen u Trogiru oko 1260, umro u Luceri 1323) i kasnije sve do pada pod Turke (1536) pripadao pečujskoj biskupiji. 2. Kažotić je umro više od 300 godina prije nego se cernička lipa spominje prvi put kao idol, drugi put kao čudotvorno drvo.

Prikazan je dokumentarni film o bl. Augustinu Kažotiću, autora Nene Kužine, koji opisuje put bl. Augustina od rodnog Trogira, stupanja u dominikanski Red, studija u Parizu, vođenja Zagrebačke nadbiskupije i biskupije u Luceri do same smrti.

Nikola Leopold Noso i brojni redovnički i dijecezanski svećenici, među kojima je bio i mons. Ciro Fanelli, generalni vikar biskupije Lucera-Troia i župnik katedrale u Luceri u kojoj počivaju zemni ostaci bl. Augustina Kažotića.

On je činio sebe slugom svima, kako kaže današnje drugo čitanje i apostol u Poslanici Korinćanima - i kao brat redovnik dominikanac, i kao propovjednik i učitelj na učilištima, i kao teolog na papinskom dvoru i kao biskup u Zagrebu i u Luceri.

Bl. Augustin Kažotić dodatno povezuje i Hrvatsku s Italijom, jer je on zagrebački biskup sahranjen u talijanskoj Luceri...

Ovdje u Zagrebu, a kasnije u talijanskoj Luceri postojao je čovjek, rodom iz Trogira, pastir koji je sa svojim vjernicima izgrađivao kršćanski svijet, kojega smo i mi odjek i nastavak.

Patnje u domovini i rad u Luceri pridonijele su da Blaženik oslabi.

Francesco Ricci bio nedavno u Luceri radi dogovaranja pokretanja postupka za proglašenje svetim našega Blaženika.

Nakon posjete papi u Avignonu kamo je pošao braniti prava naroda i Crkve hrvatske, ugarsko-hrvatski kralj Karlo I. zabranio mu je povratak u Zagreb, te tada biva imenovan biskupom u Luceri, gdje je umro 1323. godine.

O brižnom pastirskom pogledu svjedoče i uspjesi i obnove što ih je blaženik uspio ostvariti i u Zagrebu i u Luceri, u Italiji.

Zaključnu riječ radnog dijela iznio je biskup Cornacchia koji je, osim zadovoljstva nasljedovanjem biskupa Kažotića u Luceri, podsjetio na njegovu toleranciju i ekumenizam, važan i u današnjem europskom vremenu.

Augustin je u Luceri biskupovao samo godinu dana jer je umro 3. kolovoza 1323. No i kroz to kratko vrijeme ostavio je ondje glas svetog i revnog pastira koga odmah nakon smrti poceše štovati kao sveca.

Na koncelebriranoj svecanoj misi u Luceri, u nedjelju 19. kolovoza 1973., vjernicima je procitano zajednicko pismo zagrebackog nadbiskupa mons. Franje Kuharica i lucerskog biskupa mons. Angela Criscita Svetom Ocu, da bi se ubrzao postupak za proglašenje Augustina Kažotica svetim.

Da bi razumjeli i drugi hodocasnici i njihovi voditelji ovdje iz raznih narodnosti, isticemo da je bl. Augustin Kažotic bio biskup u Zagrebu, a poslije u Luceri, gdje i pocivaju smrtni ostaci toga blaženika, koji je bio ujedno i slava dominikanskoga reda

Želio je da ta pobožnost resi biskupiju u Luceri pa da se i sam taj grad nazove Marijinim gradom.

O Kažotićevom vjerskom djelovanju i vjerskoj obnovi u Luceri povjesničar T.

Nakon XV. stoljeća ne spominje se više svetkovina biskupa Kažotića sve do njegove službene beatifikacije 1702. godine, iako se njegovo štovanje nastavilo, osobito u Luceri.

Tako je imenovan biskupom u južnotalijanskom gradu Svete Marije, Luceri, gdje je umro godine 1323., na glasu svetosti.

U Luceri, a također u Zagrebu odmah nakon njegove smrti razvila se čak i neka vrsta liturgijskoga kulta.

I naš blaženik, propovjednik i znanstvenik, proučavajući Riječ Božju nastojao ju je prenositi gdje god je bio: bilo u Italiji kao profesor, ili pak kao biskup u Zagrebu i Luceri.

Predavač je spomenuo kako je jedan student u Luceri, naišao na papinski breve u kojem se Augustina Kažotića naziva svetim, ali taj breve nije pronađen i ne može se sa sigurnošću utvrditi je li uopće postojao.

Tako se spominjemo blaženoga Augustina Kažotića, biskupa zagrebačkog s početka 14. stoljeća (umro 1321. u talijanskome gradu Luceri), čiju smo godinu slavili od travnja 2001. do travnja ove, 2002. godine.

Hodočasnici su posjetili i nekadašnji dominikanski samostan i crkvu sv. Dominika u Luceri.

Napuljskog, njegova strica, bio premješten na biskupsku stolicu u apulijskom gradu Luceri.

Premda je Kažotić u Luceri živio nepunu godinu dana (1322 - 1323), ipak mu se pripisuje više ostvarenja: započeo je gradnju novoga biskupskoga dvora, izgradio novu bolnicu koja još i danas djeluje, osnovao azil za žensku siročad, zatražio i dobio od kralja odobrenje za gradnju novih gradskih zidina, u Luceri je obnovio crkvu Majke Božje.