Zasigurno, ludovao bi od sreće što ga ima na listi.

A ja - ja sam kao mahnitac, kao epikurejac na bijelom hljebu, kao tuberkulozan, na skoru smrt odsuđen Don Juan rajevao, ludovao, tonuo u svim uživanjima ženske ljepote koja je samo na Seini našla svoju modernu savršenost.

' Ludovao si oko Oksane čak i kad ste se nagodili oko skrbništva nad Luci.

Dvije godine kasnije, u Nokturnu u Crikvenici (s podnaslovom: ' U noći od četvrtog na petog juna 1940 '), Krleža će se govoreći o sebi u trećem licu još jednom sjetiti D ' Annunzija: »(...) Na Kvarneru aprila 1920. godine pojavio se jedan mladić, između Hreljina i Križišća, između Kraljevice i Crikvenice; od Fužina i Delnica spustio se tu na Kvarner (u ono vrijeme kada je D ' Annunzio ludovao na Rijeci), i tu je ovim ribarima i prosjacima govorio sa stolova pred krčmama o Lenjinovim barjacima nad Kvarnerom.

Bavarski je svoju labavu vezu sa stvarnošću iskoristio za gradnju bajkovitih građevina, dok je u Firenci doslovno ludovao homoseksualni i razvratni Gian Gastone.

Podsjetimo, srpski tabloid Alo je objavio fotografiju Sammira s nepoznatom djevojkom uz naslov " Samir ludovao uz srpske cajke ' ', a Brazilac je nedugo nakon objave te vijesti na Facebooku demantirao takve tvrdnje.

A za zekom, pilićima i šarenim jajima nisam nikad ludovao.

Naime, prilikom onog jutarnjeg uspavljivanja, kako je cijelo vrijeme ludovao po krevetu lupio se glavicom u spuštenu stranicu kreveta.

Ludovao je po krevetu, nosić mu je cijelo vrijeme curi tako da smo mu morali pumpicom izvlačiti sluz iz nosića, ali ništa ga nije spriječavalo da o dalje tulumari.

Recimo, dvije sam godine ludovao za kuhinjskim noževima.

Tako sam ja ludovao dok nisam dobio svoju lijepu kutiju sa prelijepe tri riječi: World Of Warcraft Igra koju danas igra oko 8 i pol milijuna izazvala je par smrtnih slučajeva, mnogo crvenih očiju i puno izgubljenih živaca, no što ćemo kada smo hooked kaj ne?

Gdje je sad: Najprije je Macaulay izvodio budalaštine po Beverly Hillsu, ludovao u vožnji, ogrezao u drogu i tešku cugu, a onda se 2003. počeo vraćati filmu, za početak ulogom u prilično lošem i čudnom The Party Monster.

Bila je miljenica najpoznatijih modnih dizajnera, kraljica modnih pista, za njom je ludovao Michael Hutchence, Heath Ledger i mnogi drugi.

Ja sam tako ludovao za Crvenom te sam drhtao od same pomisli da se sastane s majorom, pa da joj to posve onemogućim, nagovorio sam je da ostavi svoje dosadašnje mjesto u kavani i preseli se u moj stan.

Aš, ako ta nužnost i je negdere, " trebat će vjetar u leđa/i bijela il ' crvena jedra/pod kim šeću ribi/i morske sirene/pol ribi/pol sise oh Bože/le li to moguće/hodam po četirih kako ne bim/sve to promatrao/i ludovao ludovao/bijesnio na goruću želju// Homo home ze zgubit/va Nigdarjevo ".

Miran, staložen, daleko od onog koji je nekad ludovao uz rub bazena i napucavao čunjeve, radio pritisak na suce.

I ludovao sam tako prilično dugo vremena, sram me priznati, ali ne želim biti lažljivac kao što je ona bila lažljivica.

Navodno je 1998. naredio svojim prijateljima s kojima je danonoćno ludovao da pretuku scenarista Rogera Wilsona.

Sat poslije je drugi Turčin koji ima 45 godina ludovao " kod Punta Skale.

Sve osim nje.. On je za njom ludovao... godinama..

A on kako je ludovao, šikao i ninao čedance.

Ovu je informaciju objavio srpski tabloid Alo, uz naslov ' Samir ludovao uz srpske ' cajke ' '.

Kad je volio ludovao je, kada je ostavljao činio je to bez milosti, kada je glumio ništa drugo nije postojalo, kada se zabavljao bio je najvatreniji, isto tako i kada se žestio...

Iako je iz Splita, smatra se građaninom Europe u čijim je metropolama živio i ludovao.

Postoji i jedna anegdota koja je nagovještavala Jimijevu zaljubljenost u sviranje:... Jimi je po svojoj sobi ludovao i zamišljao da svira gitaru kada mu je došao otac s metlom i rekao da pospremi sobu.

a van gog je počeo slikati suncokrete umjesto seljaka koji kopaju krumpire jer se suncokreti ne miču, a seljaci miču. a teško je slikati one koji se miču. inače, narod nije baš nešto ludovao za njegovim slikama dok je taj bio živ. tek nakon smrti su mu počeli prodavati slike po smiješnim ciframa. tak da očito nije baš pogodio ukus naroda s tim prizorima koje je slikao.

Da je imao kakve osobne iskrene osjećaje ne bi ludovao po cesti.Jedne djevojke više nema, ove dvije tko zna dali će se fizički ikada oporaviti, pshičke traume će im vjerojatno ostati za cjeli život

e kak mi život leti, to je strašno... čekam vikend, a onda on proleti u trenu i ispočetka... onda čekam plaću, pa i ona dođe i ode brzo... pa čekam neke toplije dane i dobro je vidjeti da i to pomalo dolazi... jutrima sam tako nekako umoran... mojih prosječnih 6 sati sna je stvarno premalo... ali ima lijeka... vozeći se na posao, nabrijavam se nekim pjesmama od Elementala i to me razbudi i da mi energije i baš budem dobre volje... zatim radim onako 10 - tak sati i to brzo proleti i dok dođem doma, pojedem nešto i stignem barem pol sata " uzeti malo zraka " i već je nekako večer... ma dobro je što dani postaju duži... uvijek možeš nešto planirati, kemijati, sve izgleda bolje... nekako je lakše poslije posla skoknut do grada, naći se s nekim, popiti " kaficu ", nasmijati se... čudno je kako toplo vrijeme probudi i neke hormone, pa se u zločestoj muškoj glavi odmah zavrte neke kombinacije: -)))... moram si konačno kupit novi bicikl, pa onda popodneva provodit na jarunu snimajući rolerice kao nekad: -)))... baš ne razumijem žene... ok, znam da niti one ne razumiju nas muške i svi smo mi malo čudni na neki svoj način... znam da se netko može jako truditi oko mene, ali ako meni nema onog nekog " klika " zbog kojeg će mi se ta cura svidjeti, ma ništa ne pomaže, ništa... može biti i dobra i lijepa i sve, ma nema teorije... s druge strane sam uvijek ludovao za onim " kompliciranim ", nemogućim... i znam da čovjek najviše želi ono što ne može imati i o tome, pogotovo iz aspekta zadnjih 6 - 7 godina mog života bi se dala napisati knjiga... however, nisam iz toga ništa naučio, jer i dalje težim nemogućemu... ma zapravo, ja ni ne priznajem nemoguće i uvijek ono što je teško dostižno je meni baš nekako slatko... nikad neću otići u krevet s najlakšom " dromfuljom ", nije to moj stil iako definitivno nisam svetac i učinio sam neke gluposti u životu, a vjerojatno ću ih učiniti još puno: -)))...... ima ta jedna cura koja me dugo godina stravično privlači, ali zbog nekih naših karakternih razlika ili bolje rečeno, njene kompliciranosti (a nisam ni ja tu cvjetić po tom pitanju), nikad se nisam baš htio ufuravati u neke kombinacije... ma zapravo ja nju kao osobu ni ne poznajem najbolje, ili joj možda nisam ni dao priliku da ju upoznam, ali da, ma oduvijek me privlačila... i ajde, nakon što sam ju otkantavao neko vrijeme, konačno smo se našli i to bezveze u jednu prohladnu večer i otišli se vozati... i otišli smo izvan Zg, šetali, pričali, popili piće... i čudno je bilo, jer... jer kad god bi se ja našao s nekom curom, htio bi se predstaviti u nekom najboljem izdanju... s njom, onako, kao da kontriram logici i spreman sam joj spustiti, reći nešto uvredljivo i samo joj se nasmijati... spreman sam izreći i nešto loše o sebi i zatim se samo nasmijati u stilu, to sam ja i ne sramim se toga... čudan osjećaj... i ima ta neka luda privlačnost kojom zrači i nekako ne vjerujem da bi joj mogao reći ne, kad bi se situacija razvila u nekom seksualnom smjeru... ona s druge strane odaje dojam osobe koja totalno kontrolira situaciju, uvijek je iznad svega i uvijek u pravu, jednostavno osoba koja je uvijek cool i s kojom ti se treba biti čast družiti.... ali nevjerojatno što sam skužio u cijeloj toj priči je da se ispod toga krije određena nesigurnost... i što mi je totalno dalo krila je da sam ja nadrastao tu neku nesigurnost koju sam imao kad sam s njom... i čudna je bila ta večer, ali je ispalo baš nice, jedan totalno čudni i netipični " dejt ": -))))... dva dana nakon toga me pitala gdje ću biti vani tu večer, ali ju je uhvatila temperatura i nismo se vidjeli... where to go from here?... nowhere really: -))... ma nije to za neku vezu, niti tu ima nekih sad baš osjećaja... možda samo neka privlačnost, napaljenost, hormoni... ali nakon 4 godine veze, iskreno govoreći, trebam li ja uopće vezu... trebaju li mi opet one gnjavaže, traženje razumijevanja negdje gdje ga nema, taj neki pritisak nad svime što radiš, iako ne radiš ništa krivo... ne znam djelujem li ja kao osoba od totalnog nepovjerenja ili u čemu je stvar, vidim kod drugih sve više opreza kad sam ja u pitanju... ma u totalnom sam nekom razdoblju, kako ja to nazivam, rana prolupalost... dođe valjda s godinama: -))... inače, baš sam se sjetio nekog svog jako ljutog posta od prije godinu dana, a bila je riječ o poslu, šefu, nekoj nagradi koja je bila ispod očekivanja i tako... moram reći da je ove godine nagrada bila daleko iznad očekivanja i da nisam mogao vjerovati... ali ipak, valjda se trud u konačnici i isplati, a i shvate ljudi da nekog vraga i vrijedim valjda: -)))... još da mi je bilo nalupati onog Nizozemca onda jednom... ehhh: -)))...... hej ljudi, ma dolazi toplo vrijeme i život postaje bolji: -))))... i na kraju jedna onako iz duše...

Za tulipanima je ludovao i francuski kralj sunca, Luj XIV.

Konacno zasto bi netko ludovao za drustvom sto ga pljacka i osiromasuje, neuvazava i ignorira, laze i vara?