Do sada dosegnuto dno Lukine jame nalazi se svega 83 m iznad morske razine, a more je udaljeno oko 10,5 km.

Otkrićem Lukine jame na Hajdučkim kukovima u NP Sjeverni Velebit, prve jame dublje od 1000 m u Hrvatskoj, počinje novo razdoblje u istraživanju dubokih jama.

Petak, 13. kolovoz 2010. Filio Trgo, Tomislav Bajo, Ivan Turčin, Danijel Krstulović-Opara i Krešimir Prskalo izlaze iz Lukine jame-Trojame s - 981 m.

U okolici Lukine jame istraženo je više jama od kojih je najdublja Jama pod dugama - G6, duboka 212 m.

Ana je i prva žena koja se spustila na dno Lukine jame, najdublje jame u Hrvatskoj

Spajanjem Lukine jame s jamom Trojamom nastao je jamski sustav dubok 1392 m, tada deveti po dubini u svijetu, s izrazito vertikalnom morfologijom (horizontalna duljina istraženog sustava iznosi svega 350 m), a ostvaren je uron u sifon na tada najvećoj dubini mjereći od ulaza u jamu u svijetu (- 1349 m).

Društvo je utemeljilo nekoliko aktivnih karlovačkih speleologa koji su prije toga sudjelovali i u istraživanju najdublje jame Hrvatske Lukine jame dubine 1392 m.

Aktivno sudjeluje u svim akcijama unutar odsjeka, od kojih bi istaknuli: Kitu Gaćešinu (500 m), Mokre noge (400 m) i spuštanje na samo dno Lukine jame na Velebitu.

Danijel Frleta nakon raspremanja Lukine jame postavlja Trojamu do - 90 m.

Jama je dobila ime u čast speleologu Zoranu Stipetiću - Patku, koji je 1994. godine ronio u sifonu na dnu Lukine jame.

Najdublji takav kanal koji je i preronjen nalazi se na dnu najdublje hrvatske jame, Lukine jame, na dubini od 1392 metra i dugačak je 57 metara.

Ime je dobila po nadimku pokojnog speleologa Zorana Stipetića koji je 1994. godine ronio u sifonu Lukine jame.

Otkrićem Lukine jame počinje novo razdoblje u istraživanju dubokih jama na Velebitu koje se nastavlja otkrićem i treće hrvatske jame dublje od tisuću metara, jamskog sustava Velebita (- 1026 m) otkrivenog 2003. godine u kojem istraživanja još traju.

Rupe poput Lukine jame, jame Velebita, poput ogromnog otvora Mamet pokraj Obrovca širokog 50 metara, a dubokog 150 metara u koju je skočio i poznati Felix Baumgartner prije nekoliko godina.

Geološki profil Lukine jame s glavnim litološkim cjelinama izradio je Damir Lacković (Lacković 1994).

Pružanje Lukine jame predisponirano je uglavnom jakom vertikalnom pukotinom dinarskog pravca pružanja (SZ-JI), te u manjoj mjeri brojnim drugim lomovima od kojih je izmjerena samo nekolicina.

Ulazni dio Lukine jame do - 200 m grade karbonatne Jelar breče, a prostori su vertikalni i široki.

Biološka istraživanja koja smo proveli sigurno su nedovoljna da bi mogli potpuno upoznati faunu Lukine jame.

Za razliku od Lukine jame ima izrazitu razgranatost kanala, izmjene horizontalnih i vertikalnih djelova (najveća vertikala je dubine 213 m), koljenastu te djelomično i etažnu morfologiju.

Kao i kod Lukine jame, najdublji dijelovi jame su horizontalni kanali od kojih su neki hidrološki aktivni.

Za razliku od Lukine jame, ima izrazitu razgranatost kanala, dok je veći dio jame nastao korozijom procjedne vode u vadoznim uvjetima.

OPIS LUKINE JAME (MORFOLOGIJA) Darko Bakšić

Otvor Lukine jame su 1991. godine otkrili speleolozi iz Slovačke koji su istraživali na tom području.

U razdoblju od 1984. pa do 1988. g. speleolozi iz Speleoloških odsjeka planinarskih društava Biokovo iz Makarske, Mosor iz Splita, te Željezničar iz Zagreba, istražuju jamu Stara škola (Gabrić i dr. 1991), koja dubinom od 576 m postaje 1985. g. najdublja jama Hrvatske sve do otkrića Lukine jame 1993. godine.

Gotovo sve jame pronađene na potezu između Lubuške jame i Lukine jame završavaju snijegom i ledom pa se može očekivati da bi se topljenjem mogli otvoriti prolazi koji bi vodili do meandra Lubuške jame.

Tako su se 1993. godine speleolozi spustili do dna Lukine jame na 1392 m dubine, koja je bila tada među prvih deset po dubini u svijetu, da bi se nekoliko godina kasnije otkrila Slovačka jama u kojoj se tijekom više godina istraživanja došlo do dubine 1320 metara.

U vrijeme istraživanja Lukine jame (1993. i 1994. godine), kada je i Ledena jama u Lomskoj dulibi postajala sve aktualnija, većina ju je speleologa nazivala jednostavno Ledenica ili Ledenica u Lomskoj dulibi.

Tako je: 1993. godine istražena Ledena jama u Lomskoj dulibi do - 451 m, 1994. godine povećana je dubina Lukine jame pronalaskom višeg ulaza, te rojenjem sifona na dnu jame (Jamski sustav Lukina jama - Trojama - 1392 m), 1995. godine obavljena su biološka istraživanja u Lukinoj jami kao i fotografiranje, te je istražena Slovačka jama do - 516 m, 1996. godine nastavljeno je istraživanje Slovačke jame gdje je dosegnuta dubina od - 1000 m, a dubina Ledene jame u Lomskoj dulibi povećana je na - 514 m, 1997. godine istražena je jama Patkov gušt duboka - 553 m - još uvijek i deset godina poslije druga po veličini vertikala na svijetu.

Od 14 - 19.8. biti će organizirana predekspedicija Lukine jame u kojoj se namjerava postaviti jamu do bivka na 980 metara.

Do prvog spuštanja na dno Lukine jame imao je vrlo malo iskustva u istraživanju dubokih jama.