Mislim, kao da nije dovoljno to što se ujutro sramotim pred ljudima jer se često uhvatim da lupkam prstima po štangi u ritmu glazbe koja mi izlazi iz slušalica, a ponekad primijetim i da mi noga pocupkuje, kao da, u najmanju ruku, slušam drmeš za razbuđivanje (nemam ništa protiv drmeša, da se zna).

A ja u uredu po tastaturi lupkam nervozu suzbijam i lagano cupkam..

meni ce sutra biti tjedan dana kako ga nosim, i ja IMAM POMAK: DDDD 100 %, slikala sam zube dan prije postavljanja, i jucer mi nesto cudno u zubima kad lupkam gornjima o donje, i nije mi jasno u cemu je stvar.. i pogledam na ogledalo, a ono kako se pomaklo, sad mi gornji zub lupa na drugom mjestu doljnji zub nego prije.. uglavnom, uslikala sam, usporedila slike, i viiidiiii se bas di su se pomakli i koji zubici:)

Obično u takvim situacijama nervozno lupkam nogom u ritmu pjesme koju slušam preko MP3-ja.

Prijatelji iz razloga što su postali svijesni da sam ih možda malo zapostavio u odnosu na računalo po kojem stalno nešto« lupkam ».

Mene boli samo donja trećina zuba i to kad lupkam noktom ili trenutno na zagriz ali kad već zagrizem nema boli.

Lupkam nogom o tijelo nestabilnog stola na terasi jednog bara, u mokasinkama bez čarapa, osjećam laganu studen u kasno zagrebačko popodne.

Dam joj da osjeti zube, nežni gumbić lupkam s tvrdim jezikom i opet joj guram prst u usku, vruću pičkicu.

Ovo je ulaz na brod »A ja lupkam bijelim štapom po zidu mostića i pokušavam prodrijeti između dvaju ubirača karata.« Ajte k vragu, pustite me da slušam valove kako jedu mol »« Gospodine, vi ste se uputili na brod »« Koji crni brod? »Ne, ne ide to tako.

Mašem, razmahala se ko budala, lupkam, dapače, lupam onim jadnim štapičem.. alo orkestar, ne slušati bubnjara, mene slušat..

Krećem ja, lupkam svaki kamen kako bi izbjegao subotnje iskustvo, dolazim do štanda, uštandavam, Vanja se počinje penjati kad ono, pogađate, poskok, ovaj put manji ženkica cca 25 cm.

Malo me boli zapešće kojim lupkam po tipkovnici jer se sada na njemu nalazi moja prva tetovaža, simbol završetka i početka jednog novog ciklusa u životu.

Lupkam je nogicama kad sam budan, a svaki moj pokret izaziva radovanje mame i tate.

Nije ljeto.Nije toplo, ali nije ni hladno.Sjećam se da sam kao mala često osluškivala cvrčke.Pokušavala ih ugledati.Bila uporna, a oni tako vješto skriveni pjevali bi po cijeli dan, svoj ditiramb.Onda bih nakon nekog vrimena našla njihova tijela ili ono šta na njih sliči na grani.Izgledalo bi da su se raspukli od velike pjesme, a bili su tu na dohvat ruke.Pitam se samo kako ih žive ne bih uspjela vidjeti.Nisu to bili cvrčci u borovima.Bili su to cvrčci na dračama i drugom raslinju.Mene cvrčci uvijek vrate u ditinjstvo.Osluškujem ja njih i kada je jesen i zimsko vrime.Cvrče oni meni.Donose slike nas troje u šetnji do mora, ja brat i ćaća.Žurimo.Udišemo miris prirode, a cvrčci cvrče li cvrče.Pa i sada dok lupkam slova po tastaturi, ispijam popodnevnu kavicu, lagana glazba svira, pred očima mi slap ljetnje žege, a cvrčci cvrče najljepšu pjesmu.

Na njemu je ploča s crnim tipkama, slična ovoj po kojoj ja sada lupkam kod Hećaka.

Kružim prstom po njemu, pa lupkam, pa trzam, i gledam kako se to odražava na tebe, na tvoje tijelo, na svaki tvoj mišić, kako se izvijaš, uživaš, kakve glasove ispuštaš, kako čvrsto zažmiriš, pa širom otvoriš oči, kako rukom grabiš jastuk, kako grčiš noge.

Evo me sad sjedim i tupim u monitor te lupkam prstima po tipkovnici.

Štoviše, lupkam po usnama poput pomahnitalog pijanista, snažno ih pritišćem i cijedim kroz zube i između jagodica.

Znaš ono, imao sam osjećaj kao da si mamu lupkam, a to nije lijep osjećaj.

Lupkam joj po tanjuriću i ona odmah zna da mora na papicu

Beba hropti na nosic i kaslje, narocito kada je okrenem na trbuh i lupkam po ledjima.

Gledam te šesnaestogodišnjake i lupkam noktima po čaši.

Rečenice izlaze samo do sebe i sve nasmijavam, jako sam živčan, nervozan i stalno moram nešto raditi, ili jendostavnom lupkam nogom, rukom...

Na kraju dana provedenog u gastronomskom rašomonu konačno uspijem večerat ka čovik, prežderem se do besvijesti pa gledam SieSaJ Majami i zadovoljno lupkam po trbuju..

i moja bebe se je prvih 2 - 3 tjedna teže podrigivala, valjda dok nismo svladale tehniku - dignem je na rame, ali tako da su joj obje rukice prebačene meni preko ramena na leđa, nogice joj savijem i podignem stopala prema guzi i još je lupkam po leđima (probaj " kuckati " po leđima s dva prsta - čut ćeš da drugačije " zvoni " ako se je nagutala zraka. ključno mjesto je negdje oko sredine leđa, mrvicu dolje). ako šuplje zvuči - ima zraka i ja sam je uvijek nastojala podrignuti, makar i 15 min držala, jer bi inače stenjala u snu i slabije spavala, a predveče bi bilo plača. ako tako ne ide, polegni si je preko koljena i isto lupkaj po leđima. isto tako, ako proždrljivo jede i čuješ da je progutala zrak (moja je do 2. mjeseca zvučala kao da štene hranim - glasno gutanje, stenjanje, režanje, cviljenje) probaj je hraniti u položaju da joj je glava viša u odnosu na guzu (dok još nisam mogla sjediti kak spada, dojila sam je stoječki, tj. laganini bi se šetkala po sobi), jer tako manje zraka završi u želucu, ili prekini nakon prvih par minuta dojenja i podrigni je. moja je isto plakala ako bi je odvajala od cice, pa sam to radila ako bi baš balon zraka progutala (čitaj - par puta svega). i, povisi uzglavlje kindija za 15 - 20 cm, podmetni nešto pod noge, tako će lakše u snu zrakić izaći na manje bolan način. moja bebe je znatno smanjila stenjanje u snu, čim smo to napravili, a i izbacila sam ujedno noćno podrigivanje da je ne razbuđujem kad se unjonja

Jer gledam u PC, lupkam po tastaturi, iako se piva prolila dok sam je otvarao i smijem se

Dok ovako majstorski i lepršavo lupkam po tipkovnici, u pozadini se odvija prženje cedeja

Ne triba mi puno toga lipa ladovima u dvoru ispod odrine, čitam neke zvizdarije, svira mi Radio KL Eurodom, taman sam marenda malo murtadele i kruva pa se samozadovoljno lupkam po trbuju

Rijetko, ali ipak ponekad tokom prepričavanja tuđeg djetinjstva, mladosti i služenja vojnog roka dogodi se i da ne lupkam noktima po stolu ili još nevjerojatnije - da zašutim na više od pola sata

Sad već mašem rukama, lupkam po nogama, primam se za kosu (još je dost ima na glavi, nisam ju čupala)....