Ma izgleda da sam ja najstarija na ovom forumu imam 53 godine, a s lupusom se družim 36 godina i tako smo se uklopili da sam ga uspjela ukrotiti, a sad je na meni da smirenim načinom života on ostane u remisiji.KAD POGLEDAM UNAZAD MORAM PRIZNATI DA BILO JE TEŠKO VIDIM PO VAŠIM POSTOVIMA I VAS MUČE MANJE VIŠE SLIČNI PROBLEMI.MENI SE ČINI DA JE VAŽNO SLUŠATI DOKTORE I PITI LIJEKOVE KAD ON BUKNE I KAD NAM BUDE BOLJE DA POSTEPENO IZBACUJEMO LIJEKOVE I POKUŠAMO PROMIJENITI ISHRANU SVIĐA MI SE ONAJ POST OD Pere NA STR.125 ALKALIZIRAJTE ILI UMRITE IMA U TOJ KNJIZI DOBRIH SAVJETA.Ma nisam ni gledala pišem velikim slovima neda mi se sad ispravljati sorry.Znači prvo treba prihvatiti bolest, saznati sve o njoj ja sad kad gledam one slike na internetu i u kakvom stanju možemo biti strah me je, a s druge strane reći sebi borit ću se pa ima i gorih bolesti, a ja sam sada u boljem stanju nego u mlađim godinama i voljela bih da tako i ostane nadam se da je to nagrada za sve muke i trud koji sam prošla.Žao mi je što sam u najljepšim godinam dobila tu bolest i bila u mnogočemu uskraćena uvijek nešto skrivala nokti su mi bili uništeni, a sad imam sve nokte pomoglo mi je ovi umjetni nokti pa su moji sami počeli da rastu.Rane na licu više se ne otvaraju niti su ostali neki veći ožiljci tako da ja to uspješno prekrivam šminkom.Jedino na par mjesta mi otpala kosa, ali i to uspješno povežem špangicama pa mnogi moji i ne znaju za taj problem i tu sam svašta pokušala ali nisam uspjela, ali to je najmanji problem.Da vas ne zamaram samo hrabro izborite se za sebe kao što reče Pero osluškujte svoje tijelo i nemojte se nervirati za svaku sitnicu.Laka vam noć dragi moji