U ti Porto moran se jedanput vratit sa svojon Papučicon, pa ćemo bar deset dana lutat po pjacama i pit onu vinčugu od 20 gradi.

i želim samo lutat gradom i smijati se suncu što sije da držiš me za ruku, onako kradom da bude nam ko nikad prije

Eto sta se zove sudbina ili sta vec, jer sam otisao lutat bezveze nakon sto sam ju bezuspjesno cekao petnaest minuta.

Nikako, u ovom našem slučaju lutat ćete satima po trgovini ne znajući što vam treba za tortu i na kraju kupiti krivo, premalo ili previše.... ili ništa.

Sve mi je bilo na dohvat ruku, gušta san noću lutat kaletama zamišljajići likove prošlosti koji su čepili izlizani kamen ko i ja.

Lutat ćeš i bježat ćeš po zemlji.

I lutat ćeš, premda ti se ispružena Božja ruka nikad neće ustegnuti.

Zašto to radimo ovdeje, ZATO ŠTA SMO SE NAŠLI OVDE SA SVIH STRANA SVITA, A SA ISTOM LJUBAVI - HAJDUKOM i naravno jer imamo slobodnog vrimena, (ja ga iman jer je vani loše vrime, a odavno sam presta lutat od suknje do suknje i traženja dna u bocama) Također, duje mi je da odrišene ruke da iznesen ono šta znam, ali to neću iznosit jer JEDINO U ŠTO SAM SIGURAN DA JE POTPUNO TOČNO JE OBJAVA " GOTOVE STVARI " U SVIM MEDIJIMA (IAKO NI TADA NE TRIBA BIT TOČNO.

30.12.2005. nihao tisina neka vlada na ovim valovima, je li vas to groznica subotnje veceri lovi ovijeh dana...? i sto si zelite, judi moji, kuda se krecete, cemu nadate? svijetle li te lampice od 20 kuna i tri za 10 jos uvijek radosnim sjajem?;) ja svoje lampice od ovog tjedna nosim u skolskoj torbi. i pernicu. i citanke dvije. i biljeznicu novu. i marendu pravu, djacku. sitnis za autobus. kabanicu. rezervne carape. i kartu svijeta, jer ko ce ga znat kuda svi ti putovi.... ovih dana pocinjem se osjecati kao haski, budjenje u zoru, toplu, uvaljanu snenost para svjezina novog dana, prvi koraci, kratki, nespretni, protezanje, kosti, dlake, nokti, dobro jutro, njusim zrak, otvaram krug, krecem tokom. svaki dan novi krug, veci, sigurniji, udaljeniji od logora, izgubim trag, pronadjem ga na slijedecoj cesti. u svakom grmu novi miris.. ostavljam svoj. i nista nije tesko, osjecam.. slobodu, od sebe.. sjecate se tih davnih ranoskolskih dana kada torba od stopedest kila nije bila preteska za igru uz put, cudjenje svakom listu, puljkanje na zemlji, ili u skolskom hodniku, male sitne velike izmisljene nepromisljene igre koje pune nezadrzivom, nepotisnutom, iskrenom, unamasadatektinjajucom energijom. da, da, skinuti tu torbu s ledja i zatrcati se negdje, bilogdje... ja sada svakog jutra poslije treninga, uglavnom trcecim korakom odlazim u skolu. pa eto, odlucila sam progovoriti tim doremifasola jezikom. uglavnom, idem na satove kineskog, ucim taiji mac i qigong na univerzitetu kineske tradicionalne medicine. zvuci super, ali ispod tog super stoji ona stara mudrost ja sumom, oni drugom, opa, drumom. jer mogu ja bit sto puta haski, mogu vuc saonice ko pravi vuk, junacki, srcano, mogu slobodna lutat okolo uceci od drveca i ptica, ali ne zavijam li kao drugi, ne mirisem li kao drugi, ostajem vani, nema vatrice uz koju u sumrak mogu ugrijati promrzle sape. da vratim to malo u ljudski, hhhh, kineski svijet,.. profesori na tom faksu, od kojih bih mogla mnogo nauciti i cuti, govore engleski koji ne probija koricu, nema vrenja, jer u svakom kineskom znaku stoji smisao koji je engleskom rijecniku neuhvatljiv. prijevod nije nemoguc, ali je supalj, saft i dalje ostaje skriven. jer kako nazvati nesto sto je nepoznato? novom rijecju?.. svijet je bio tako mlad te mnoge stvari bijahu bez imena i da bi ih se spomenulo, trebalo ih je pokazati prstom... da. a ja bih naravno ono ispod korice, svidja mi se to novo i neimenovano, pa onako proceprkat malo noktom, vidjet sta se to skriva unutra, uturit cijelu ruku, uvaljat se u to s gustom, ko jezurka u lisce. zato se svakoga dana iznova ubacujem u njihov copor, njusim se s njima, guzvam ko velika, pljujem kad mi zagusti, a ni licko-senjske mi nisu strane,.. i hodam s njima, do jednog visokog brda gdje zajedno cekamo mjesec-starinu i zavijamo i zavijamo i zaviiijaamoo liii.. uuuuciimmm....... mmm.. uu.. iii... kkkkkkksoeijgbhfd i jedan nezgrapni kinesko-engleski prijevod neprevodljivog kinesko-kineskog poete, ostavljam vam za kraj, a ujedno i pocetak novog ciklusa, sretna nova, o judi moji

i uvik san volila bita sama lutat okolo, čeprkat, istraživat...

Lutat ćemo zelenim ravnicama, prašumama, papyrus-fringed jezerima i šumama, a kasnije kroz naše safari avanture u Keniji i Ugandi.

Odlučila sam nigdje ne lutat, nego baš odmarat.

Lutat ćemo svijetom i uvijek kriviti druge za loš život.

Jer od ovog dana izlazim u svijet gol i sam; i bez tvoje ruke vodstva lutat ću daleko od puta što vodi uspjehu i sreći.

Dobro jutro dragi moji... po naslovu vidite da je bila lijepa noć javio mi je da dolazi po mene u 8 sinoć i da me vodi na jedno mjesto... i došao je po mene, točno u 8, cijenim to što je došao na vrijeme, inače MRZIM kad neko kasni... i otišli smo kod njega kući... ispočetka mi je malo čudno bili što smo došli kući kod njega, ali kasnije to više nije bio problem... kad smo ušli u njegovu sobu, čekala me ruža, crvena... nisam mogla vjerovat... to mi je bilo tako slatko... prvo smo malo pričali o svojim doživljajima iz života, i smijali se kako kreteni, onda smo gledali film i jeli kokice... gledali smo neku romantičnu komediju... al ne znam kako se zove naravno, nije večer mogla proć da ne odemo malo lutat po internetu ja sam morala obić svoj msn i facebook, a i vidjet dal ima novih komentara na blogu nakon toga smo pričali, pričali, pričali, pričali... i ljubili se, ljubili, ljubili... nije bilo ništa više od poljubaca (eto da znate i to) došla sam kući negdje oko pola 6... naravno, nisam se naspavala, ali vrijedilo je... bilo mi je prekrasno sinoć...

Tu i tamo zna se falit, zna izgubit kompas, lutat, kod pojedinaca proradi sujeta.... ali eto... jos uvik jema judi ka ca je nas Vujo

Da je meni sići ponovo sa grane S čoporom lutat beskrajem savane Di nema knjige, opere ni struje Prdac na sto milja, od mamuta se čuje Strogo bi se držo najstarijeg zanata Svih pretilih žena iz matrijarhata Imo bi ji sto, ne zna im se broj Uzo bi im kroj, ja na svome svoj.

Lutat će zemljom potlačen i gladan, izgladnjela bijes će ga spopasti, proklinjat će svoga kralja i svog Boga.

Našla sam nekoliko razloga; preskup, ako kupim jednoj kčeri, druga će ostat žalosna, dva ne mogu nikako kupit i tako... Nastavila sam lutat po trgovinama; iz jedne u drugu, kupujući kao i svake godine; sitnice za sve meni drage osobe.

Izaberemo li strah, lutat ćemo izgubljeno.

Al dobro, bit će to proljeće moje, kao nitko do sada lutat ću livadama, brat listiće maslačka za salatu, pa šparogice, pa posjetit one famozne ljuljačke u Fužinama i sve će bit zeleno oko mene, u meni, za mene,.. to zbilja veseli (radit tako velike planove za godišnje doba).

U maniri maloga princa lutat ćemo velikim brojem planeta, a iste levele moći ćemo zajednički istražiti s još jednim prijateljem.

Na Marasovcu stižem Paklenog i Jagodu koji su danas ipak na planinarskoj i lijepo guštaju (blago njima), i Marka i Sunčanu koje sam u principu cijelo vrijeme i hvatao u nadi da ćemo skupa lutat noću.

Draže mu je bilo po placu trkat, fišćotat, pravdu dilit makar i bubce po seoskin igralištima vatat, nego lutat ka poeta.

Sve ostalo ok, iako san računa da će možda Caktaša odmorit. 4231 i ne triba puno lutat sada od toga, svoje ideje će donit dogodine, posli priprema.

Balakov je BIRA, SELEKTIRA, PROBRA ovu ekipu kako god oćete ima dosta sinonima i nije uspija... nije PROBLEM da se razumi rezultat... nije on mora bit prvi nego se sramoti ka Vučević i Miše sa škartom iz Lige a uz to voli lutat i miksat igrače...

Sjedit na hridi, gledat slap što pada, Sanjareć lutat rubom šumske sjene Gdje sve je nad čim ljudski stvor ne vlada, Gdje smrtnik nikad ili rijetko skrene; Peti se sam kroz neprohodne stijene Sa stadom divljim što ne pozna tor, Nagnut nad ponor gdje se vode pjene, Samoća nije to već razgovor S prirodom, pogled u njen razotkrih dvor.

A to vam spominjem zato što smo nakon predstave otišli lutat po Splitu, koji se od mojih studentski dana, nekako iz mrtvog grada pretvorio u pravo turističko misto koje živi puno bolje, lipše, ubrzanije od naše Makarske.

Tada se iz gazda Sere probudio Bruce Lee nagon te sa dva do tri udarca mokrom krpom opali jadnog Amera (koji je šest mjeseci radio u lokalnoj birtiji da može ići godinu dana lutat po Europi prije nego što upiše).

MI CEMO I DAJE PISAT OVOD, MINJAT TRENERE I MISLJENJA KA MUDANTE, LUTAT BEZ CILJA I PLAKAT