Leibniz je nastojao utjecati na ckrvene oce zavađenih luterana i katolika kako bi se ujedinili.

Preko tri četvrtine stanovnika su rimokatolici, nešto manje od desetine kalvinisti, 1,3 % luterana, 0,5 % grkokatolika te ostali.

Pojedinac sada sebe vidi stisnutim u granice svoje konfesije budući da sada može biti katolik ili evangelist. [ 9 ] Duboku doktrinarni jaz između katolika, luterana i kalvina u Njemačkoj doveo je i do teritorijalnog razgraničenja, ali i do konfesionalizacije.

Pruska vlada nastojati će riješiti vjersko pitanje stvaranjem unije kalvina i luterana 1817. godine povezivanjem u Prusku evangeličku crkvu.

Blizu 73 % stanovnika su rimokatolici, 16,4 % je luterana, 1,3 % je kalvinista, te ostali.

Nakon toga, svima umah bude jasnije zašto Ikanova praunuka ne može smislit snahu Gvozdenovog nećaka i zašto već godinama pizdi na muža, bedastog švapskog luterana, koji neće ni prstom da makne povodom toga jer ne zna šta je ni krv ni porodica.

Upravo ovih dana, točnije 5. veljače, skupina protivnika, radikalnih luterana, zaredila je i svoga biskupa.

Raskol između luterana i zvinglijevaca postao je konačan predstavljanjem Augsburške ispovijesti 1530.

Po vjeri bijaše 561 rimokatolik, 16 kalvina, 14 pravoslavnih, 8 Židova, 3 luterana i jedan nazarenac.

Rimokatolika bijaše 853, luterana 74, grkokatolika 31, pravoslavna 22, kalvina 15, a Židova 13. Mađarski su materinski jezik imala 554 žitelja, hrvatski 292, njemački 121, slovački 28, češki jedan, poljski jedan, a romski 11 žitelja.

Pruski odredio je spajanje kalvinista i luterana u jednu Crkvu, što su potom slijedile i ostale njemačke države, no onda su se odvojili tzv. staroluterani.

U proljeće 1922. kupio je od svedskih luterana crkvu, zupni stan i skolu s cetiri razreda na danasnjoj adresi za ukupno 26.900 dolara.

Na spomen sv. Brigite, zajednieke svetice švedskih katolika i luterana, 3. listopada 1938., organizirala je molitveni susret u malom oratoriju " Villino Santa Brigida " u Rimu, na kojemu su sudjelovali predstavnici devet naroda.

Rimokatolika je 43,5 %, kalvinista je 28,1 %, luterana 0,6 %, grkokatolika 0,3 % te ostalih.

Tako je luterana u Norveškoj 79.4 posto njih, ostalih protestanata i katolika ima oko 1.7 posto, a ostali su neopredijeljeni.

Rimokatolika je 79 %, kavlinista je 4,6 %, luterana je 0,6 %, grkokatolika je 0,2 % te ostalih.

God. 1248., svećenici Premonstrati su od pape Celestina IV. dobili opatiju Lorsch na upravljanje, te su ostali u njoj sve do 1556. god., kada je Lorsch, zajedno s okolicom, došao u ruke luterana i kalvinističkih prinčeva.

Po vjeri bijaše 959. kalvina, 91 rimokatolik, 6 luterana, 6 Židova i 5 pravoslavnih žitelja, a po narodnosti 1.048 Madžara, 10 Nijemaca, 7 Hrvata, jedan Slovenac I jedan Slovak.

Ključna je rečenica izjave sadržana u petnaestoj točki koja sažima zajedničko shvaćanje opravdanja kod katolika i luterana: »Zajednički ispovijedamo: Samo milošću, s vjerom u Kristovo spasenjsko djelo, a ne zbog bilo kakve zasluge s naše strane, prihvaćeni smo od Boga i primamo Duha Svetoga koji obnavlja naša srca dok nas osposobljava i zove na dobra djela.« Tom su se izjavom dvije strane usredotočile na ono što zajednički dijele, što ih spaja, a ne na ono što ih je prije 500 godina, 1517. godine, razdvojilo.

Zbog svoje privrženosti Lutherovu učenju biti će napadan i od mnogih luterana.

Rimokatolika je 74 %, kalvinista je 7 %, luterana 0,4 %, grkokatolika 0,3 % te ostalih.

Uskoro je i Crkva počela izdavati svoje, a najznačajniji takav popis izdao je papa Pavao IV. pod jednostavnim i zvučnim naslovom Index Librorum Prohibitorum (Popis zabranjenih knjiga) godine 1559. U njemu je svoje mjesto našlo više od 4 000 naslova i imena poznatih Crkvenih protivnika: ateista, heretika, luterana, pisaca astroloških i sličnih knjiga, znanstvenika koji su tumačili prirodne pojave na temelju promatranja prirode, a ne Biblije, književnika koji su obrađivali seksualnu problematiku, filozofa čija su se mišljenja kosila s Crkvenim, ali i autora koji su se tu našli iz danas nedokučivih razloga, poput La Fontainea i njegovih Basni i slični.

Drugo najpoznatije djelo autorice ' Moje Afrike ' donosi alegorijsku priču o francuskoj kuharici u svijetu aksetskih norveških luterana.

Zbog zanimljivosti izdvajam od tih mucenika i posebno spominjem franjevca Willehada iz Danske, koji bijaše 90 - godišnjak, a umakao je progonstvu luterana u svojoj domovini.

Jedno je nasljedovanje Krista i svijest o duhovnom jedinstvu i o pripadnosti jednom Ocu nebeskom, ali nešto sasvim drugo je činjenica da nema jedinstva u sakramentima, i da pod euharistijom pojedine protestantske denominacije podrazumijevaju nešto poprilično različito, zbog čega teoretski nije moguća interkomunija između, primjerice, luterana i pentekostalaca.

Vidovec svi starosjedioci katoličke vjere, ali da medu došljacima ima i luterana i kalvina.

pogresno sam napisala LOL - stuje se takodjer kod anglikanaca i luterana (inace je svetica i Istocne i Zapadne Crkve)

glede zanimljivog pitanja gore o inspriraciji Svetica: D ima ih tako puno: s ali Sveta Barbara, Sveta Dorotea, Sv Agneza, Katarina Aleksandrijska su prve koje mi padaju na pamet.: cerek: Sveta Katarina se narocito stuje kod luterana i anglikanaca recimo.

Ne moraš to prihvatiti, naravno - ali nadam se, da ćeš prihvatiti kao ishodište za dalja istraživanja, da se knjizi koju izdaje institucija koja je inkviziciju provodila i provodi i danas (Kongregacija za nauk vjere - bivši Oficij svete inkvizicije, i danas provodi " inkvizitorske " postupke u sumnji za herezu, ali samo protiv klerika), ne može bezrezervno vjerovati kao objektivnom izvoru. (Naravno - progon heretika i posebno vještica postoji i u protestantizmu, prvenstveno od strane luterana i kalvinista)

On dodaje da je primio pismo od luterana koji ide na euharistijsko klanjanje u katoličku crkvu koji je rekao da je morao ići kako bi mogao " vidjeti sveca u lice ".