U previranjima, koja je izazvala pojava Lutherove pobune protiv Rima u 16. stoljeću, javila se i radikalna struja nazvana " univerzalisti ", koja je naučavala da pakao ne postoji, jer je nemoguće ideju pakla pomiriti s Božjom milošću.

Olsona pod nazivom Matija Vlačić i opstanak Lutherove reforme.

Smatrajući da je Matija Vlačić dao izuzetan doprinos njemačkoj luteranskoj tradiciji reformacije, posebice njezinu opstanku nakon Lutherove smrti, Oliver Olson je čitav svoj znanstveni život posvetio istraživanju života i djela te pisanju biografije o Matiji Vlačiću Iliriku.

On je proti sebe imao na jednoj strani Inkviziciju koja je nerijetko postupala neljudski, eto na primjer: na lomači je spalila Louisa Berquina zato što je prevodio njegova i Lutherova djela, a na drugoj strani Lutherove pobornike koji su nepromišljeno razdirali kršćansko jedinstvo.

Hitler je samo realizirao Lutherove antisemitske ideje.

Strasbourg je jedan od prvih gradova na kojima su se vidjele ove promjene. 1518. na vratima strazburške katedrale pričvršćene su Lutherove teze.

U« vojnoj propovijedi protiv Turaka »1529. on se izjasnio:« Vjerujem da je papa zakrabuljeni, utjelovljeni vrag, zato jer je apokaliptički kršćanin. »Ili:« Protiv papinstva utemeljenog od vraga. »Tamo se mogu pročitati i sljedeće Lutherove riječi:« Jer vrag koji je uistinu utemeljio papinstvo, govori i djeluje preko pape i rimske stolice.

Italiji, gdje je na nekim učilištima djelovao snažan krug prekoalpskih studenata, koji su kao misionari širili Lutherove misli.

Messori navodi više povijesnih primjera kojima dokazuje da se Crkva ne miješa i ne smije miješati u privatni život vladara pa tako ističe slučaj Henrika VIII. koji nije izgubio titulu branitelja vjere koju je dobio od Pape zbog neprihvaćanja Lutherove reforme, i to unatoč razvrgavanju crkvenog braka i prekida odnosa s Rimom, što je dovelo do osnivanja Anglikanske crkve.

De Dominis se, dakle, javlja kao reformator Crkve; ne u smislu reformacije Lutherove, nego u svojoj originalnoj zamislit.

Zbog nedostatka središnje uprave i potpunog negiranja tradicije, te oslanjanja samo na vlastita tumačenja Biblije, među Lutherovim sljedbenicima nastavile su se podjele i nakon Lutherove smrti.

Nakon Lutherove smrti, kad su mnogi protestantski prvaci postali zagovornicima postupne borbe i kompromisa s Rimom, Vlačić je bio najgorljiviji zastupnik Lutherovih ideja i konačno začetnik nove, radikalne struje, nazvane po njemu flacijanizam.

Bez da prosuđujem Lutherove namjere, vjerujem da je pogriješio kada je iskoristio jednu istinu svećenstvo svih vjernika kako bi zanijekao drugu istinu potrebu službe apostola.

Tamo su Lutherove pristaše, pod vodstvom Philippa Melanchthona predali caru Karlu V. izjavu svojih vjerovanja (Augsburška vjeroispovijest, Confessio Augustana).

I, evo još jedan primjer koji mi pada na pamet: Luther je imao apsolutno pravo da svoje mišljenje o oprostima suprotstavi mišljenju ondašnjeg pape, no zbog svog neriješenog pitanja koji se ticao odnosa prema autoritetima (otac mu je bio jako rigidan čovjek da je nakon Lutherove mlade mise odmah otišao i ne čestitavši mu jer je zbog treme Luther učinio jednu pogrešku zavrijeme te mise) išao je dotle u svojoj pobuni da je papu nazvao antikristom, negirajući djelovanje Duha Svetog preko hijerarhije.

Priču je iznio tek njegov prijatelj i suradnik Melanchton, i to nakon Lutherove smrti.

O svim aspektima Lutherove protestantske etike još prije stotinu godina pisao je najautoritativnije Max Veber u poznatoj knjizi Protestantska etika i duh kapitalizma.

Ljubav je ispunjenje zakona navodio je često ovu poučnu izreku iz Lutherove Biblije koju je čitao sjedeći u svojem velikom kožnom naslonjaču, ljeti uz prozor, a u zimskim večerima kraj kamina. Kako ćemo doći do toga da neprestano osjećamo kako nas Gospod vodi, govorio bi. Time što ćemo pažljivo gledati u dubinu duše i živjeti mirno u okrilju našeg prebivališta; zato neka čovjek bude u svom srcu kod kuće i neka digne ruke od nespokojnog lova na vanjske stvari.

Tako su upravo kapucini, posebice u njemačkim zemljama, uz isusovce, bili i glavni nositelji Lutherove protureformacije.

Već smo u prošlom nastavku ove priče spomenuli Lutherove veze i prijateljstva s kabalistima i misticima poput Reuchlina i Melanchtona, te kontinuitet njegove duhovne filozofije još od tajanstvenog Meistera Eckharta.

I da, da se Luther rodio u Francuskoj od Lutherove Reformacije ne bi bilo ni L ni R.

" Da, ali kako se pritom grešnicima ipak gledalo kroz prste, pa i licemjerima u samoj crkvi i Vatikanu, ' ' upozori Andrea i spomine papu Sergija III. s ljubavnicom Marozijom, papu Ivana XI. s Theodorom te papu Aleksandra VI Borgiju s Vanozzom i Giulijom Farneze koje mu porodiše djecu, ' ' zabrane su postrožene tek nastupom Lutherove protestantske radikalnosti koja istovremeno dopušta smirujući svećenički brak i grmi protiv svakog neprokreativnog uživanja izvan braka i u braku, a potom i s reformiranim katoličanstvom po Tridentinskom koncilu. " " Tu je osobito poučan španjolski jezuitski teolog Thomas Sánchez, autor rasprave De Matrimonio, objavljene u Genovi 1592. godine.

Weimarsko izdanje najveće je i najbolje izdanje Lutherovih djela (prvi svezak objavljen je 1883.) i preduvjet je za mjerodavno proučavanje Lutherove teološke misli.

U sklopu ovog panela izlaganje o nedavno objavljenom hrvatskom izdanju djela Matija Vlačić i opstanak Lutherove reforme održao je autor knjige Oliver K.

Pod opsadom Vlačić će napisati Katalog svjedoka istine (Catalogus testium veritatis) kojim će hrabriti Lutherove sljedbenike da izdrže u svojoj borbi.

Naziv dolazi od toga što su tada Lutherove pristaše prosvjedovale protiv odluka Rimokatoličke crkve.

Nakon Lutherove smrti Vlačić je neke njegove rukopise objavio, dodavši im predgovore, pa se autor rada usredotočio na utjecaj tih djela na buduće generacije protestantskih teologa.

U pogledu realne prisutnosti Kristove u euharistiji tek nakon Lutherove smrti dolazi do različitosti među Lutheranima.

Nakon Lutherove smrti 1546. unutar protestantizma dolazi do određenih dogmatsko-teol. previranja i sukoba između dviju struja: umjerenije i radikalne protestantske, koja je u ime obrane čistoće protestantskih načela odbijala svaki kompromis radi približavanja protestantizma i Katoličke crkve.

Lutherove su teze nesumnjivo bile upravljene isključivo obrazovanoj javnosti.