Mjesni odbor Kaštel Sućurac uspješno je organizirao prvo Mašo šef, natjecanje u kuhanju, na kojoj je sudjelovalo 11 ekipa, a za prvog sućuračkog mašo šefa proglašena je ekipa Kampanel 2, za brujet od glavonožaca.

I posli je doša Mašo Tićov.

Svaki poziv udari po živcima i odmah bude hladno i prazno, prekine se nešto u unutrici i Mašo uzbuđeno, kao čovjek koji svaki čas očekuje pucanj, sluša kad će ga pogoditi riječi - prijekori:

Sjekira ravnomjerno udara, zasijeca duboko, cjepalo se trese, Mašo kleca pri svakom zamahu i zaboravlja pomalo.

Nije Mašo više ni umio da misli, samo ga ponekad uhvati huja na čitav svijet, na samog sebe, nešto mu nije u redu ni pravo, a nikako ne može da uhvati kraj ni početak.

Zato, Ana, dečki iz Osijeka, Gabi, Josipe, Mašo i Milena, danas mislimo na vas

Djed je ipak upozori: - Draga Mašo, drži se prijateljica.

Još jedan put, neka je svin gasiteljima sa srićon, i neka se nikome ništa ne dogodi... ova će noć bit mašo duga

Samo je teško, nevjerovatno teško, proći ispred očiju koje te gledaju, a duboko u njima čitaš pitanje, prigovor koji će sad, na, izići: »Pa, br ' te Mašo, još ti meni ne vrati ono moje« Obraz je obraz...

To su konji čiji su vlasnici Mario Šimunov Mašo i Šimeto, njegov brat.

Mašo i Šimeto preko Velebita pješice

Čačić je primjer društva.Kada bi za ovo dobio 10 godina robije Golog otoka, samo rad i batine za primjer.Pa bi vidjeli red.To isto važi za političare.Sada sve obećavaju milo za drago.A kada ne ispune obećanja, opet goli otok i batine.Niko se nebi mašo vlasti.No gamad je napravila zakone takve da se to događa, šta se događa.Balkan smo bili i tu nam je mjesto.Hrvatskoj nije mijesto u Europi.Najveći smo lopovi, lažljivci, kradljivci.Na kraju da Vam kažem.Ne spominjite božje ime uzalud.Bog sve vidi i čuje.

Nizak stas, malo povijen, sjekira preko ramena i prelomljen nos - to je Mašo.

Mašo, idi i izliječi se - poručila je Stephanie (6) svojoj novoj prijatelji ci u Zaprešiću.

- Mašo, sabalahajrosum, daj, br ' te, kad ćeš ti meni platit ' ono moje?

- Mašo, je l ' de ti meni još tri i po banke pa smo kvit

Joj jadniče viđi ga ka moj Mašo je nema ni šesnaes ljeta joj viđi nema ga pas za šta uvatiti. " Marica prilazi jednom vojniku noseći smokve u pregači " Uzmi jedi a kako ćeš taki mršo iđe stići?

sidi moja pokojna prateta Maša isprid seoske kavane i čeka autobus, kadli joj dođe pop i kaže: - ' ' Mašo moja, nije dobro, triba platit misu za pokojnike, za mater i ćaću, nikad to ne radiš ' ' kaže ona njemu - ' ' e moj pope, ako ih je đava odnija u pakal, pari da će ih nakon moje mise pustit, a ako su u raju, šta će in onda moja misa? ' '

Evo mene moji ljudi došla sam vam satrana.. ali Hvala Bogu neka je i ovo gotovo.. U našem malom gradu nastupaju promjene.. na vlast je došla mlada snaga.. nadam se samo da neće ostati samo na obećanjima i da će nova metla bolje mesti... ja sam provela dva nediljna dana u lipom druženju s biračkim odborom i svojim sugrađanima... bilo je tu šale i raznih dosjetki.. pitanja za zdravlje i općenito život.... izglasalo se je povjerenje novom gradonačelniku.. ja mu osobno čestitam od srca iako mu ja nisam dala glas... ali nikome od mojih nisam osporila pravo na drugačiji izbor.... zato mlađi naraštaj večeras fešta a mama piše post... mama je spremila u džep dvije dnevnice a kada je mali pita večeras za vani ja sam mu u šali rekla.. neka ti da Vejić.... Tko zna možda on njemu i da više nego što je meni dosadašnji gradonačelnik.. a osobno mi nije dao ništa.. zato mladi naprid.. A ja sada bez obzira na kasnu uru idem poklopati komad svadbene torte... SRETNO MLADENCI.. SRETNO MAŠO I DRAGANE... vama dragi prijatelji ostavljam dio ambijenta u kojem sam provela današnji dan.. svako dobro želi vama sjena...

Radosav sin Pavlice, Vukša sin Vladice, Vukmir sin Radojina, Radoje sin Bane, Ivan sin Mariše, Dušoje sin Vukoja, Mašo sin Mišlje, Dragiša sin Vlajića, Radoje sin Stopice,

Današnji umirovljenik Mario Šimunov Mašo ima zanimljivu priču o konjima.

Mašo je malo zastao, obrisao suze.

Župnik Crnegore don Antun Tvrdeić, župnik Kune don Niko Violić i kapelan Trstenika don Mašo Krstelj, taj dan dođoše.

Mašo i dalje govori o konjima.

Posle završene niže gimnazije u Bihaću, Mašo je pošao u banjalučku učiteljsku školu.

Mašo se već posle prvih borbi istakao kao hrabar borac, pa je početkom 1942. godine primljen u Komunističku partiju Jugoslavije (KPJ) i izabran za političkog komesara Omladinske čete.

U prvoj žestokoj borbi koju je bataljon vodio na Lipi, za vreme neprijateljske ofanzive na Grmeč, januara 1943. godine, Mašo se istakao ličnim primerom prilikom juriša na mitraljesko gnezdo.

Mašo nije hteo da ostavi mrtvog komandanta, već je s bombašima izvukao telo poginulog druga.

U ovoj borbi Mašo je poginuo 19. oktobra 1944. godine.

Mahmut Ibrahimpašić Mašo sahranjen je na Groblju oslobodilaca Beograda 1944., između Branka Neradića i Momčila Milanovića, koji su poginuli zajedno s njim.