Maštanja su ok, i ja maštam svaki dan, samo sam ti prije napisala da nema smisla zamarati se što bi i kako bilo...

Svjesna sam da bi u Zagrebu puno više napredovala jer tamo ima više ljudi i mogućnosti, ali iskreno, Zagreba sam se zasitila i maštam o nekom gradu izvan granice...

Ja često maštam da nešto radim... i eto uspijeva mi, zaspem.

Kad nemam nikoga u vidu onda mislim da bi bila zadovoljna samo sa dobrim kurcem u životu, a kada se on napokon pojavi onda stvari odlepršaju u drugom pravcu i ja opet samo maštam o kurcu, pored njega živoga ja kontempliram nad istim, ko Rodinov Mislilac nadvijem se nad univerzalnim značenjem života, napravim od penetracije svjetski problem umjesto da se opustim i uživam.

TZ - mašta, kondicija, gornje granice, dobro i ja maštam, kondicija mi ne treba, granice nemam, ali konkretno, npr. postojeće stanje (pro 13.02.2008., 13:55:49)

Znam da to zvuči razumno i svjesna sam toga, ali ja barem maštam o nekom zajedničkom životu.

Upijam svu ljepotu buđenja prirode i maštam o Firenci.

Gledam polugola ženska tjelesa na plaži.. i maštam..

Maštam o dosta stvari, jer mi je žena konzerva...: D

A osim toga sam maštala (to je neizostavni dio dana, kad ležim na krevetu i maštam kako imam 10 godina više i kako sam sa ______), gledala sam telku, ali je u kući bilo vruće pa ništa nebi odgledala do kraja.

Ponekad samo maštam i " trpam u košaricu " bez imalo grižnje savjesti, jer...

.. ma kužim, potpuno si u pravu, o čem ja maštam... al znaš šta, evo ovak pojednostavljeno da ne trtljam predugo: ja ne kužim ak je sve čisto, jel, ja bih na njegovom mjestu se očitovala (iz poštovanja prema plebsu... a zapraff to mu je i dužnost); a ako nije sve čisto.... uf, sad nisam pametna: da li da ipak pojasni i kaže: ok. event. su tu bile neke kontroverze ali ja nisam direktno involved (čak nekak mislim da i nije... di bi on to sve hendlal, pogotovo sad kad je predsjednik i ima druge stvari na kičmi) i molim da DORH, USKOK, NASKOK i POSKOK pretresu sve to, želim i ja znati šta je na stvari pa i to da nisam slučajno i ja nešto kriv; ako jesam, snosit ću legal consequences, naravno. tak nekak bi ja da sam predsjednik (ajd dobro, zato valjda i nisam?)

I tako sam došao do zaključka da si neodoljivo želim kupiti igračku o kojoj maštam sve ove godine.

Iz nekog razloga nikad ne maštam o seksu sa svojim mužem u bračnom krevetu koji sam uredno složila s bolnički nategnutim uglovima, ili s muškarcem koji je upravo promijenio pelene našoj bebi ili ispraznio perilicu posuđa.

Kad se ne ševimo gledam porniće, a kad ne gledam por niće maštam kako jebem razne komade.

I o svojoj ljubavi maštam samo onda, kad mogu maštati naglas, da me čuju.

Maštam o tušu, o tišini u zatamnjenom stanu.

Kao što svaka žena mašta o savršenoj crnoj haljini, tako ja maštam o bijeloj.

Maštam o konzerviranoj hrani i izostanku tog žutog sranja.

Maštam da se prežderana elita nagurava oko pape, a on raširi ruke i pakosno otkrije paklenu napravu pod svojom mantijom.

Zapravo, kad već razmišljam i maštam, nekakav krajnji cilj bi bio pustolovna utrka s elementima preživljavanja.

Smijem se, gledam u budućnost, maštam, sretna sam - ma slobodna sam.

Naime, ako se ispovidim popu ili odvjetniku da planiram počiniti neki zločin recimo da maštam o unajmljivanju ubojice da mi smakne zna se koga moji ispovjednici imaju obvezu moje maštarije prijaviti panduriji.

probajte zamisliti svijet glazbe bez dueta, grupa (pogotovo), zborova, big bendova, filharmonija prazno, jelda? puklo me pa maštam kako će jednog dana glazbeni pojmovi remiksiranje i obrada biti najnormalniji u literaturi, ali o tome jednom drugom prilikom.

eto samo da apdejtiram ukratko. život se malko poboljšao. crnilo je ošlo, a duboka rupa se popunila. zgrade su se nastavile graditi i rijeke teči. katkad me snađe koji dan tuge, bediranja i živciranja, ali to tako mora biti. sad me uglavnom para neka neispavana euforija. sve mi je smiješno, iako sam skontala da mjenjam raspoloženja ko klimakterična baba. stara se prijateljstva se ponovno obnavljaju (bar se tako nadam). naravno sklapaju se i nova. ali neka dobra stara se i raspadaju jer više ne postoji uvijek da opstaju. možda i za to staro prijateljstvo dođe vrijeme da se ponovno obnovi. vidjet ćemo sve neću ništa nagađati jer nikad ne znaš što te čeka iz ugla. eto tako ja u zadnje vrijeme razmišljam o raznim prijateljstvima... i trošim živce, smijem se na nešto prijašnje. i smišljam, maštam, ma šta sve ne radim. i eto tako, dani prolaze, prebrzo, kao da je juče bilo ljeto, a 12 mjesec se jako brzo približava. ti dani su ponekad loši, ponekad dobri, zavisi kako kad i tko ga pokvari ili što.... ugl. zapravo sam imala par postova pripremljenih da ih objavim, zapravo 3 posta, ali trenutačno se ne osjećam da ih objavim. jedan od njih najvjerojatnije neće uopće biti objavljen, jer vjerujem da bi unjeo puno kaosa... a to trenutačno ne želim nitkome. samo vam želim da uživate, odmorite se tijekom ovog štrajka vikenda.... evo objavim jedan moj refereat iz sociologije koji sam napisala i dobila 5,5, ah ma bitna sam. samo da naglasim da se radi o STRATIFIKACIJI, a to je nejednakost među ljudima, tj. njihov različit vertikalni položaj. da prevedemo na lakši jezik, to vam je zapravo kao neka ljestiva tko bi po nama trebao biti gore, a tko dolje, tko po nama JE gore, a tko dolje i tko općenito je gore, a tko dolje... eto, ako vam se ne da čitati, nemojte..... novi post sljedi ubrzo.....

Iskreno maštam o danu kad ću autocestom voziti na premijere u Zadar ili Šibenik, na kojima ću otkrivati nova glumačka imena.

uspravila sam se u krevetu, pogledala na kalendar i shvatila da je opet nedjelja. prevrnem se natrag i odlučim tako ležati još malo. jebeš nedjelju. popodne dođe prije nego se uopće razbudim i onda se ugnjezdim uz nes u svoju učenje-stolicu i maštam o nekom piću uvečer. u ponedjeljak smo sjedili kavi i čekali subotu. tjedan je prošao u blagom obliku preživljavanja dana po dan. a svi smo bili napola ludi. malo se to razgrće izlgeda mi tako. isuse, imam osjećaj da ću praznike provest spavajući. a imam onako baš primamljivu sličicu kako bi to izgledalo. jutro u pidžami pred monitorom ili nad zgodnom literaturom, poslijepodneva na prosinačkim kavama sa super božićnom atmosferom i večeri u zadimljenim disko klubovima u kojima uvijek trešti house ili mtv cure u usponu.

Političare volim, štoviše čak maštam o njima. =)

zašto bi se uopće trudila ispraviti valsatite greške zbog kojih se uistinu kajem... svim srcem.. kad se ne isplalti... toliko bi mu toga rekla.što zbilja mislim, o čemu zbilja maštam i što me muči.. ali kako kad ne smijem.. ne usudim se jer.. ubija me sve to ubija me prošlost.. ne tako daleka sječanja koja su mogla biti uistinu puno-puno ljepša.. sad sam mogla biti sretna..

- Zasad ne maštam o velikim međunarodnim natjecanjima, o dugoročnijim ćemo planovima još vidjeti.