U ovo krizno vrijeme teško je prodati bilo što, pa i fotografiju, no ipak razmišljam o profesionalizaciji i to je moguća opcija u budućnosti.

Vidite da sam se skorom privikno na vas sve i na ukuse pojedinih komentatora, a to ne može biti, ipak sam jedan iz iseljeništva da ne govorim neprekidno ono politički dijaspora te razmišljam i djelojem opet u mnogo čemu drugačije.

Imam viziju i rad, razmišljam o radu i proizvodnji domaćih igrača, praviti selekciju za košarku koja ima budućnost.

Baš razmišljam danas, o razgovoru koji se dogodio neki dan.

anice, dobar dan (mislim općenito na forum) razmišljam: zašto nisi regulirana? mora postojati neka " kvaka ", u medicini nema čudesa (zapravo ima, ali to je opet neka druga, posebna tema: -) dakle, je li moguće da je nešto psihičke prirode? neka sklonost stresu, anksioznosti, depresiji, itd... svi mi imamo problema s regulacijom u stresnim životnim situacijama, i naravno, kad se " priključe " neke druge bolesti, bilo organske ili " neorganske " prirode? jer, iskreno, nije mi nikako jasno... pokušavam se dosjetiti, ali ne ide... - dobro, dakako, nisam nikakav stručnjak, ali onako, iz iskustva... što se inzulina tiče, mene su levemir i novorapid " spasili " - a vjeruj, probala sam ih sve... mislim da s ovim modernim kombinacijama inzulina teško možeš imati tako dugotrajnih problema... kakvi su ti drugi nalazi, jesi li pokušala napraviti neki sistematski na svim poljima pa da vidiš nije li to zbog nečeg drugog, a ne zbog dijabetesa?

Ali, iskreno, razmišljam samo o kvalifikacijama, samo o onomu štu me u subotu čeka.

I dok o tome razmišljam, baš se pitam, gdje su granice našem mozgu?

- Ni o jednima ni o drugima u ovom trenutku ne razmišljam.

Ozbiljno, uopće o njemu ne razmišljam.

Ovih dana puno razmišljam i u velikoj Sam neodumici.

A opet razmišljam, može li danas čovjek pošteno živjeti od, uzmimo npr., pisanja?

I onda se paranoično razmišljam kako je zanimljivo da gamad uvijek potiho digne pretplatu baš pred neke događaje koji odvlače pažnju, kao što je npr. bila ova Dora festival ubojitih nota i čobanskog blaga.

Kada danas čitam i slušam skoro sve te silne " kritičare " i takozvane " male " ljude ", opet zlonamjerne ili ne, i nehotice razmišljam o njima i dođem do zaključka da su skoro svi takvi prosječni i neuspješni ljudi, s puno predrasuda, kojih se otresti ne mogu, ali i to je dio demokracije i neka viču i dalje, ali ponekad im ipak treba dati do znanja da su takvi i takvi.

- Iskreno, o tome uopće ne razmišljam.

I onda razmišljam o svim onim mojim istomišljenicama koje pune novinske stranice i dođe mi ih žao.

Kako su prolazili sati a on priča i priča a ja razmišljam kud je baš Šime iz Zadra pa se, evo, mi vridni Dalmatinci moramo primiti organizacije.

Svaki put kada počnem razmišljati o borcima koji su stepenicu iznad njih, razmišljam o Cainu i Junioru dos Santosu.

Ja jako razmišljam o tome kako jelo izgleda.

Danas vozim s posla, zajedno s Leningrad Cowboysima pjevušim« Jupiter Calling », razmišljam o ručku i ostalim tričarijama i onda mi ispred auta naleti gomila zakrabuljenih polupijanih spodoba maštovito odjevenih u kojekakve cigane, gusare, transvestite i bogtepitaj koje sve likove ne...

To je sada prošlost. ja razmišljam o budućnosti i sigurnoj novoj borbi za mjesto u momčadi.

Užasnem se vrištećih naslova o pedofiliji, pročitam i onda doslovno dan, dva intenzivno razmišljam o tome i razbolim se

Autori molitvenika ne traže da im dopustite uvid u vaš adresar, niti u stranice koje posjećujete, niti u neke druge vaše podatke (kao što drugi traže, zbog čega svaki dan razmišljam da malo potkrešem broj aplikacija na svojem mobitelu).

Ali tako je bilo i jučer pa sam zato danas odlučila pokušati barem naznačiti nešto od onoga o čemu razmišljam.

Sinoć nisam mogla zaspati pa se razmišljam tako davnih događaja djetinstva.. Negdje 1992 godine u vrijeme Uskrsa i počinjao je rat na područima gdje sam prije živjela.Iako su svakodnevno padale granate ili nadlijetali nas neprijateljski zrakoplovi ipak smo u svojoj dječijoj naravi bili naivni i dobronamjerni.Iako su nam roditelji branili da komuniciramo sa vojnicima a bili su to dečki iz Osijeka, Vukovara i Slavonskog Broda, za mene i moju sestru bili su fascinantni, a i mi smo njima.vjerojatno jer su ti mladići ostavili svoju djecu po područjima Lijepe naše a došli su se boriti u nepoznate krajeve.Kako je bio rat i nije bilo električne energije a u mjestu gdje smo živjeli svi su već prije pobjegli mi nismo imali kuda pa smo ostali i živjeli neku ratnu svakodnevnicu.Tako bi vojska vraćajući se sa straže ili položaja prolazila pored naše kuće u oklopnim vozilims nosili su puške i odijela a za mene su to bili junaci, koje smo mi uvijek dobronamjerno zvali na ručak ili kavu jer kako napisah prije nije bilo struje i tata je rekao mami neka kuha sve što ima i neka ljudi jedu jer su gladni i da vojnička hrana nije ukusna.Uglavnom slušala sam razgovore odraslih i kako je tata govorio mami sve dok vojska tu i ne povlači se neka ostane tu jer nemamo kamo i da će sve biti dobro.Sjećam se jednog vojnika iz Vukovara zvao se Željko bio je 2 x ranjen i svejedno je bio u vojsci.Donio je mojoj majci košulju vojničku da mu prišije neke značke i taj dan bio slobodan.Idući dan tata došao i rekao da je ubijen tj poginuo je.. Svi smo plakali.. Bili su to dani vjere da će sve biti dobro i da neće biti rata iako je vojska bila tu.. Naposlijetku područje gdje smo živjeli agresor je okupirao 22.7.1992. a samo dan prije smo napustili mjesto.. čekajući u koloni na mostu na Savi kod Slavonskog Broda da prijeđemo granicu i na kraju smo prešli na kompi u Svilaju.. Sjećam se da me hrvatski vojnik nosiocijelim putem jer nisam mogla hodati i bila sam jako gladna i dao mi je svoj neki keks koji jeo.. Iako su drugi ljudi plakali naša mama nikada nije plakala iako nismo imali novaca niti kamo nije plakala rekla je samo sestri da ju drži za ruku i da pazi na mene.. Sve u svemu za mene su naši hrvatski vojnici zauvijek ostali junaci.. Ponos Hrvatske, naša prošlost koji su svojim životima zapisali povijest našeg naroda i žalosno je da se ne smije reći da su srbi izvršili agresiju nego se traži diplomatski izraz pobunjeni Srbi, kako god, dok se strvarala država nije bilo važno ništa a sada se gleda sve.. Pravo rata i mira nije isto.. i ne može biti a tko to nije preživio ne može o tome govoriti

Razmišljam o vremenima koja dolaze i šta nam ona donose.

Tak me uhvate neki momenti depre, al brzo prođu najčešće se to događa kad razmišljam

Onda stalno razmišljam o tome zašto je on baš morao umrijeti

najbolje ako želiš muža odviknut od porinića, podmetni mu (ako postoji takvo što) snimku njegovih roditelja kako se seksaju i nasnimi to usred njegove omiljene scene u omiljenom porniću. mislim da će mu se zgaditi pornići.. a moguće i seks općenito heheh, nemoj se ljutit zezam se malo samo, malo razmišljam " izvan kutije od DVDa od pornića "

Ja više nisam bio tu - bio sam nigdje i mislio da razmišljam šta mi valja raditi danas, sutra, prekosutra, ljetos...

Ne razmišljam o inozemstvu previše, koncentriran sam na Hajduk - rekao je Maloča pa potom nagovijestio kako ćemo ga po svemu sudeći i u nastavku ove sezone gledati na Poljudu.