uf... mislim da mi se ne da razmišljati o ovome više danas... lakše je samo svesti nas na neku maštariju o tome kako nam treba pola dana da dođemo od lifta do njegovog kreveta... jer smo maaalo kao zapeli usput... jednostavnije je sve sveti samo na neku privlačnost.. pri tome ne razmišljajući o tuznim i nadasve jadnim okolnostima nase ne-price... koja je imala lijepe predispozicije... njeznost, humor i smijeh... ali.. eto... ispalo je ovako.. valjda s razlogom..