Ono što mu fali na putu prema gore je ono što je Eastwood prije znao izvući i iz naoko manje zanimljive, da ne kažem obične priče; mi smo bili Maggiena publika koliko je to bila i ona filmska, dok se ovdje sve to skupa promatra sa određene udaljenosti.

Maggiena priča počinje u ranim osamdesetima na rock-sceni južne Kalifornije, u vrijeme promjene iz obilja sedamdesetih u drske temelje punka i new wave glazbe.

Ubrzo se sprijateljuje s Hopey Glass, prgavom pankericom koja mrzi autoritete te koja ubrzo postaje povremena Maggiena ljubavnica i stalna prisutnost u njezinu životu.

I dok je cijela kuća trošna i ne baš primamljiva za život, Maggiena soba skriva pravi dragulj predivan antikni krevet s baldahinom.

Jedne večeri sestra zakuca na Maggiena vrata s tek rođenom bebom i ostavlja je.

Jednog jutra Maggiena se sestra sa svojim novim suprugom.

Učiteljici se svidjela Maggiena domišljatost pa joj je dala ocjenu pet plus.

Ali kada bezobzirni zlikovac (Andy Serkis iz Gospodara prstenova) iz jedne rijetke knjige otme Maggiena oca kako bi oživio ostale likove, ona i šarolika skupina prijatelja, onih stvarnih i i onih izmišljenih, kreću u pustolovinu o kojoj je samo čitala u knjigama kako bi ga spasila i stavila stvari na svoje mjesto.

U vječitom su prepucavanju zajednički prošli kroz Joelov prekid sa zaručnicom, bizarnu smrt Maggiena dečka, jednu tučnjavu, nekoliko prijetnji sudskim tužbama, nekoliko glumatanja pred roditeljima i prijateljima te na kraju i vezu.