a Ivana je Žena, nježna. sad, recimo, ako ti je jedan od kafića Moon River... samo ime je neka misteriozna aluzija... staviš gore stropnu fresku ili platno stropno i stvoriš si u kafiću nebo-Tanga odnosno " Pejzaž sa izlaskom sunca i kraljicom Vaidehi u meditaciji ", ta je freska original iz japanskog tang razdoblja, 7. stoljeće, jer to je jedna od prvih i najboljih artistički mjesečevih rijeka. to si pogledaj. vi ostali koji imate kafiće po rh jednostavno učite iz ovog o estetici interijera, što drugo, ne? kao što ste o varijaciji okusa na pizzama. prostor možeš hermetizirat i pastelizirat u sorbetne boje, tako da ti pretežu zelene, oker, naranđasta, bjelokost, tikovina, siva, smeđa i ljubičaste nijanse. detalji ti tada mogu biti kobalt plavi. moja nećakinjica Tončica voli smeđe i crno nosit, super joj stoji, he-hi, pa da bude u skladu, hui-hai. svi okviri slika su ti u takvom interijeru zlatna boja, jer ti srebro previše hladi prostor kao i bijeli zidovi ili ako su toaleti previše svijetli, imaš osjećaj da si u nečijoj kuhinju, a ne u kafiću, što nije dobro. cure su ti u crvenom, sve nijanse, ili crveno-crno, crna-smeđa-siva-žuta. ako daješ prostoru dubinu, slike su ti zagasite, poput crnih ljiljana Maxa Beckmanna ili imaju svoju spiku unutra, " u zid ", kao " Les Amoureux " Marc Chagalla. ako ideš na salvadora dalia, a već si išla krasno na portalu vani, sjajno... to je dosta zahtjevno jer ti cijeli kafić mora biti nuklearno-kritička-surreal-metoda, a onda bi bilo ok da i koktele tome prilagodiš, čaše i ostalo. ali ja bih tu napravio inverziju, kompletnu. dakle, čajeve i kavicu poslužuješ u vrčevima koji su kao " imari ", japanski, okovano replikama nizozemske mjedi, kako i maš iz razdoblja Edo. na taj način pobuđuješ duh gostiju, za ono što imaju u interijeru. ako je kafić odličan, postaje razvikan, naravno. to ti je cilj. to je ono što barem nekad akademija u gundulićevoj nije znala pratiti, jer nisu svoje bijelo i sterilno znali pokrit za dosta dobre glazbe. nije dakle bilo ugođaja. sad moraš rulji ugođaj dat, da ti ostavljaju lovu. kak bi recimo. meni sve dala, samo da se malo naslonim na nju, ali mene se novcem nemre kupit, a i bojim se da mi praseća pamet ne pokvari kontemplaciju koja je sva Majesty. slatkiše, čokoladice za kavu, sladila, držiš na šanku u ukrasnim kutijicama, lakirana pozlata na drvu i slično. intarzirane. u moon river ti na zid zapravo najbolje idu stvari sa kojima dalia presjećeš, ali univerzalno. pogledaš si na netu Muzej za istočno-azijsku umjetnost u Koelnu, kad sam ga već spomeuo, a tamo kutiju za pisaći pribor s motivom trave i cvijeća, razdoblje Edo. dakle, opet tikovina boja, zlatna-crna, pozlata na drvu, intarzije. sve u tom stilu " odijevaš " iznutra. to prate i novi mirisi. nove kave, super-mješavine. ako ti u šalici nije jaka, gusta, a kristalna, nije prava. mora imat onu nocturnal-illuminaciju-kristalizaciju, kak bi t williams pisal u tramvaju zvanom čežnja, o imaginaciji čistoj u djevojčica čistih. i uvedi na normativ kava-kremu. kratki hladni voćni deserti. sorbeti sa likerima voća, breskva, mandarina, naranća. bečki sladoledni kup. rum-čokolada-kava. ili poires Helene - čoko-kruška sa sladoledom vanilije. dama koja ti dođe to jede i gleda onu stropnu sliku - vjeruj, vratiti će se. posebno ako ti stignu za Legendu o Picoku. (a roosteri su dobri ševci, gazde, to se zna, kokice ih vole). onda recimo cerises a la dijonaise, verzija za piće odnosno mali biskvit sa strane. probaj u zdravljaku radit male voćne kupove u želatini, na biskvitu, odlično, jednostavna priprema. u bečkom kupu svakako gledaj da se vanilla OSJETI, DA JE BUDE. i cigaretna vanilija, prirodna, ako treba, dekorativno. mandarines givrees, sladoled mandarine, punjena eko-kora i mandarina, sa marcipanom, paše ti se na opći ugođaj prostora, ako usput gledaju dekorirane vaze s biljnim motivima u ulaznom prostoru, vidi za to zbirku Munsterberg, new paltz, new york. deserti hladni od maciranih jagoda, u vinjacima, ili melona, recimo - Melone Majestic, punjena sladoledom, garnirana brandy-jagodama ili bananama i čoko-cigaretom. praline svakakve da imaš za kavu, dodat. trešnje Van Dyck, poširane u šećeru vanilije, složene na vanilla-ice, napirano sa " engleskom kremom " kojoj si dodala nešto arraka. charlotten, ne zaboravi, kreme sa biskvitima. ide ti i za klince u školi. sve reklame i normative printaš u foto papiru, posebno dizajnirano, sa specijalnim fontom, da im bude lijepo. eto tak. puse. cure, krasne ste.