Sp ecijalnu nagradu žirija ravnopravno su podijelili iranski film Takhté Siah (Crna ploča) Samire Makhmalbaf i švedski Sanger fran andra vaningen (Pjesme s drugog kata) Roya Andersona.

I tu se Makhmalbaf uhvatio u zamku vlastitoga perolakog simbolizma.

Tako je prije tri godi ne u Cannesu film Okus trešnje Abbasa Kiarostamija osvojio Zlatnu palmu; u Veneciji je prije dvije godine Mohsen Makhmalbaf nagrađen Zlatnom medaljom talijanskog senata za film Tišina, dok je prošle godine u Veneciji Grand prix osvojio Abbas Kiarostami za film Vjetar će nas ponijeti; na ovogodišnjem festivalu u Cannesu Specijalnu nagradu žirija dobio je film Crna ploča Samire Makhmalbaf inače kćeri spomenutog Mohsena Makhmalbafa dok su Hassan Yektapanah (Djomeh) i Bahman Ghobadij (Vrijeme za pijane konje) osvojili Zlatnu kameru, odnosno podijelili tu nagradu koja se dodjeljuje za najbolje debitantsko djelo

Jedna od takvih je sigurno Hana Makhmalbaf, mlađa sestra poznate iranske redateljice Samire Makhmalbaf.

Onaj najvažniji, " veliki zlatni Brundo " ostao je u njemačkoj, mladi njemački redatelj Fatih Akin zaslužio ga je, prema ocjeni žirija (u sastavu: Frances McDormand - predsjednica žirija SAD, Maji-da Abdi - Etiopija, Valeria Bruni Tedeschi - Italija, Samira Makhmalbaf - Iran, Peter Rommel - Njemačka, Gabriele Salvatores - Italija i Dan Talbot - SAD) za svoj film " Gegen die Wand " (Head on "), ljubavnoj priči koja prati dvoje mladih, tzv. druge generacije turaka u njemačkoj.

Zagreb Iako iranski film u posljednje vrijeme nailazi na izvrstan prijam diljem svijeta, osobito na zapadu, riječ je o kinematografiji duge tradicije i autora koji su uspješno djelovali prije (ili u sjeni) proslavljenih filmaša poput Abbasa Kiarostamija i obitelji Makhmalbaf.

č uda od djeteta«, u to vrijeme 18 - godišnje Samire Makhmalbaf, k ć eri proslavljenog iranskog redatelja Mohsena Makhmalbafa.

Iako je upravo Samira Makhmalbaf svojim umjetni č kim radom potvrdila da se danas u Iranu mnogo toga mijenja, »La Pomme« ostaje neizbrisivo svjedo č anstvo koliko su prava č ovjeka podru č je neprestane borbe i dokazivanja.

Među ovogodišnjim gostima su redatelji Mohsen Makhmalbaf i Urlich Seidl te kontroverzna filmsko-aktivistička skupina Fuck for forest.

Zapaženi su bili i film Iranke Samire Makhmalbaf U pet poslijepodne te Afganistanca Siddiqa Barmaka Osama, koji na potresan način prikazuju stvarnost posttalibanske situacije u Afganistanu.

Njegov postupak mnogo duguje emfatičnim i ganutljivim naracijama Hane Makhmalbaf, premda je otišao korak dalje

Zapravo, Forsterov postupak mnogo duguje emfatičnim i ganutljivim naracijama Hane Makhmalbaf, premda je otišao korak dalje u možda najjezivijem prizoru filma, onim s talibanskim kamenovanjem para na nogometnom stadionu.

Kiarostami, Majidi, Mohsen i Samira Makhmalbaf, Mehrjui, Panahi, Ghobadi tek su neka imena ovjenčana nizom nagrada na najvećim svjetskim festivalima.

Žiri na čelu s Milošom Formanom u kojem su između ostalih sjedili Claude Chabrol, Jennifer Jason Leigh i spomenuta Samira Makhmalbaf potpuno je pravedno ocijenio Panahijev film najboljim i dodijelio mu glavnu festivalsku nagradu.

Vjerujem da ipak ne treba smetnuti s uma i sociopolitičku dimenziju njegova filma, odnosno činjenicu da je predsjednik žirija bio Miloš Forman koji je nekada i sam r a dio i živio u represivnom sustavu komunističke Čehoslovačke kao i da je jedan od članova žirija bila Panahijeva sugrađanka i kolegica Samira Makhmalbaf.

Abbas Kiarostami posudio je njezinu pjesmu ' The Wind Will Carry Us ' za naslov svoga filma, Mohsen Makhmalbaf nazvao ga je " najboljim domaćim filmom koji je utjecao na suvremenu iransku kinematografiju ", Chris Marker ga je usporedio s Las Hurdes Luisa Buñuela, a po mišljenju Jonathana Rosenbauma upravo je to najbolji iranski film.

Anthonyja Hopkinsa, Salmu Hayek, Johnnyja Deppa, Sylvestera Stallonea, Woody Allena? a najzanimljivija je osoba 14 - godišnja iranska redateljica Hana Makhmalbaf

" Buda se srušio zbog srama " naziv je filma koji potpisuje 18 - godišnja iranska redateljica Hana Makhmalbaf, u kojem se prikazuje svakodnevna borba jedne djevojčice za odlaskom u školu u Bamiyanu, selu u Afganistanu u kojem su 2001. talibani uništili stoljećima stare kipove Bude.

Iako su i Tierney i Sofia Coppola i još mnogi autori s festivala podrijetlom iz filmskih obitelji, Hana Makhmalbaf jedina je prema kojoj se nepotistički postavio sam venecijanski establishment.

A mogli bismo danima razgovarati o velikoj petorci njihove suvremene kinematografije: Makhmalbaf, Kiarostami, Majidi, Ghobadi i kažnjeni Panahi.

Kada pogledam spisak autora ciji su filmovi prikazani na ovogodisnjem festivalu, ne bih rekao da je problem bio toliko u selekciji (Sokurov, Eastwood, Greenaway, Haneke, Van Sant, Makhmalbaf, Ozon...), vec jednostavno u kvalitetu ponudjenog.

Leni Riefenstahl, Maya Deren, Agnes Varda, Jane Campion (Piano), Claire Denis, Samira Makhmalbaf, Amy Heckerling, Lina Wertmüller...