Doista vjerujem, po nizu indicija, da je ona nezakonita Jankova kćerka i da njezin pseudonim ne proizlazi iz prezimena Marković (kojemu nedostaje jedno a), naime po arhitektu Josipu, tek formalnom ocu, nego po prezimenu Malinar, sukladno kratkoročnijem poočimu Mati (čiji će sin Anđelko postati Krležin tajnik), suprugu Katarine Radošević alias prethodne Kamovljeve Kitty.

Zanimljiv je podvig bio krstarenje kuterom " Vila Velebita " oko Balkanskog poluotoka koje je trajalo tri i pol mjeseca (Hrvoje, Marta i Jerko Malinar, Marijan Čepelak i Dubravka Žeželj).

U vrelu kod Golubinke u Ljubačkom zaljevu preronjen je najduži sifon (70 m), a ronioci su bili Robert Erhardt, Slaven Dobrović, Zoran Stipetić, Hrvoje Malinar i Robert Kakarigi.

Krajem 1960. godine je Hrvoje Malinar, član SO PD Javor, a istodobno i član Velebita, potaknuo prelazak speleologa iz Javora u Velebit s obrazloženjem da će u Velebitu imati bitno bolje uvjete rada.

Uprava Javora kao i većina članova prihvatili su taj prijedlog i Malinar ga iznosi na plenumu PDS Velebit u Tomislavovom domu 11. prosinca 1960. Tamo dobiva uputu da treba najprije konstituirati inicijativni odbor koji će razraditi plan rada budućeg odsjeka i sazvati osnivačku skupštinu.

Ona je održana 19. prosinca 1960. a kao osnivači su sudjelovali: Ivan Filipčić, Petar Filipčić, Ivan Kruhak i Drago Horvat iz SO PD Javor, te Hrvoje Malinar, Mladen Gortan, Ronald Knežević, Ivica Krema, Drago Matišić, Božidar Jančiković, Roman Leskošek i Kruno Cerin, svi otprije članovi Velebita.

Ronioci su bili Hrvoje Malinar i Stanko Plevnik (član SO PD Željezničar).

Broj članova se popeo 1962. godine na 25. Pročelnik je i dalje Hrvoje Malinar, a tajnik Ivan Filipčić.

Boškovićevo djelo su predstavili prof. Ivona Ajanović-Malinar i prof. Frano Baras istaknuvši kako su u knjige uvršteni tekstovi nastali u razdoblju od pedesetak godina.

Već u samom početku djelovanja Planinarskog društva Sveučilišta Velebit u Zagrebu postojala je medu članovima misao o osnivanju špiljarske sekcije, što je i razumljivo ako se zna da su osnivači " Velebita " bili nekoliko godina ranije i medu osnivačima speleološkog odsjeka PD Željezničar u Zagrebu (Ratko Čapek, Ivan Gjetvaj, Boris Mikulić, Jerko Malinar i dr.).

Prijatelj Mato Malinar je Denis Brižić.

Članovi Cefasa bili su Mijo Radošević (1884. - 1942.), Mato Malinar (1884. - 1957.), Josip Moretti Zajc (1882. - 1933.), Josip Baričević (1884. - 1919.) i Janko Polić.

Te se godine spustilo u ličke jame Balinku (do - 50 m dubine) i Čudinku te u Crveno jezero kod Imotskog. 1959. Hrvoje Malinar - Joe je zaronio s običnom baterijom i bez ronilačkog odijela u 5 m dubok sifon.

Te iste godine 1903. Janko i njegovi prijatelji Mato Malinar i Mijo Radošević već surađuju svojim književnim uradcima u omladinskom listu Pobratim (Zagreb) i drugdje, a kako su Polićevi bili obiteljski prijatelji Supila, moguća je i vjerojatna Jankova (nepotpisana) suradnja s Riječkim novim listom.

Kamov ga naziva poslanicom koju upućuje široj javnosti povodom izlaska iz tiska prvih svezaka Moderne biblioteke koju je osnovao i pokrenuo Mato Malinar, jedan od njegovih najbližih i najboljih prijatelja.

Prvo poznato speleoronjenje u Hrvatskoj izveo je 21. lipnja 1959. Hrvoje Malinar na dah, 8 m duboko.

To potvrđuje ovisnost značajki strujanja zraka o razlici između unutarnje i vanjske temperature zraka (Buzjak 2000; Cigna 1968; Malinar 2000).

Najdublja istražena jama je Podublog u Istri (- 201 m), ali je možda vredniji bio uspjeh u jami Puhaljci gdje su se Marta Sekely i Hrvoje Malinar spustili bez ičije pomoći, samo uz pomoć užadi do dubine od - 250 m i tamo pronašli nastavak jame.

Za potrebe zadarskog vodovoda, a u suradnji s mr. Božičevićem iz Geološkog zavoda, Hrvoje Malinar uspijeva preroniti i istražiti sifon podmorske špilje Pod gredom u Ljubačkom zaljevu.

Od toga pothvata pretrpio je« Velebit »novčanu štetu, ali je dnu korist, Hrvoje Malinar je napravio od fiber-glas cisternu, koju smo dopremili i koja i danas služi, mada bi je već trebalo zamijeniti.

I nikad nije bilo problema kaže Branka Malinar, američka Hrvatica koja vodi muzej u Eastlakeu.

Sa svojim pjesmama predstavili su se pjesnici skupnik Stjepana Sabljarić, poručnik Olivera Malinar, Violeta Sabljarić te razvodnik Ivica Oršolić.

Malinar biše jedan star, dali smin muž, ki hip i čas vriće ne žita, da gradov, kaštelov, selov, polač, ljudi, živin, dubov, cvitov, trav i zeljaj, hitrinje, oholosti, liposti, hrabrosti i napokom sve ča na svit moreš smislit naglo vuciše i u grot spravljaše, i jaki žrvni tudihtaj sve te stvari u prah samilahu, a malinar po druge brz teciše.

Aj, s kolikim gnivom opet jih njoj otmiše malinar i sameljiše.

Ja sam imala priliku od djetinjstva te predmete pručavati, zahvaljujući tom sam se odlučila za studij arheologije, diplomirala sam i na kraju je nastala ova knjiga, izjavila je autorica Mirna Malinar.

Izvor Tounjčice prvi puta je istraživan ronjenjem 09. lipnja 1973. od strane ekipe H. Malinar, I. Semenov i S. Macura kad se došlo do dubine od 33 metra.

U špilju se s njima često vraća jedan od speleologa - Hrvoje Malinar - ne sluteći kako će Bezdanjača utjecati na život njegove kćeri i njega.

Gordan MALINAR, dipl. ing. Novamat d. o. o., Lučko

Međutim, dokumentarac je bio uvezan koricama živog glumačkog prologa i epiloga.Šest mlađih glumaca, na čelu s Vilijem Matulom i Borisom Svrtanom, zamislilo je za uvod filmu svojevrsnu kombinaciju fragmenata iz Balada Petrice Kerempuha i panorame pojmova, kakve je Anđelko Malinar nekoć priređivao za Krležu.

U programu su sudjelovali prof. dr. sc. Marcello Marinucci i prof. Ljiljana Avirović (Scuola Superiore di Lingue Moderne per Interpreti e Traduttori, Trst), kao predavači, te mr. sc. Alessio Melchiorre (Universita ' Gabriele D ' Annunzio, Chieti-Pescara), mr. sc. Vanda Maržić Sabalić (Istituto commercio estero, Zagreb) i prof. dr. sc. Smiljka Malinar (Filozofski fakultet, Zagreb) kao mentori.