Osnov svake istinski demokratske države, je jednakost svih pred zakonom.To je sveti gral demokracije.Ovakvo rezoniranje, kako Milanovića tako i bilo kojega političara na Balkanu (mada nas treba brinuti samo Hrvatska trenutno), govori upravo o vladama koje iznjedruje ovo podneblje.Pisao sam već stotine puta ali naravno da nema efekta, o neposjedovanju osjećaja odgovornosti političara te brkanja demokracije i autokracije.Radi se o političkom primitivizmu koje je očigledno nasljeđe komunističko-socijalističkog mentaliteta i balkanskih putošestija kroz povijest.Od malograđanskog primitivizma do evolutivno zakašnjelog shvaćanja istinske demokracije, sve je to ogledalo u koje se ogledamo svi mi na ovim prostorima.Nema pomoći u napretku demokracije ni u Hrvatskoj ni bilo gdje na Balkanu, dok se ne izmjene generacijske strukture onih koji će neminovno doći.Ogromna šteta nastaje što dosadašnje strukture vlasti, udaraju katastrofalno loše temelje na kojima bi buduće generacije trebale graditi svoj dom i državu.Ne dajemo im zalet nego ih vučemo unazad takvom silinom da će trebati stoljeća a da se ispravi sve ono što u samom startu kreće od nemorala, političkog i svakog drugog smeća.To smeća zaista proizilazi iz primitivnbosti, pohlepe i egoizma.Nema tu mjesta napretku jer tako nije ni postavljeno.Zato uzaludnost svih dobrih komentara i dobronamjernih pojedinaca.Povijesna karma Hrvatske je patnja naroda i uzurpacija vlasti u cilju izrabljivanja onih koji bi trebali biti ravnopravni i jednaki.To je sumrak civilizacije a Hrvatska je upravo u totalnoj pomračini umova ovih na vlasti.Ne vidi se svjetlo na kraju tunela.I neće se skoro ni vidjeti.Milanović i ekipe iz drugih stranaka, strogo vode računa da to tako još jako dugo ostane.Barem dok su oni živi.A odrastanje njihove djece u takvom okruženju, je uvjetovano njihovom težnjom da odrastu u sigurnom okruženju materijalne zbrinutosati.Za ostale ih nije uopće briga.Misle da ispisuju povijest.Ne

Sve što se ovdje događalo od 1991. neka je vrsta malograđanskog tranzicijskog showa za te bogece bistričke kojima su mozak oprali, ali ne samo po selima, već i po gradovima.... škart.

" Godine 1968. istaknuti makedonski revolucionar i komunist je pisao ovo u listu " Komunist " " Snažan prodor malograđanskog mentaliteta u redove Saveza komunista Formiranje društvenog subjekta u komunistu-borcu trpi sve veći pritisak tendencije ka zatvaranju u privatnu egzistenciju; dosta široka pojava ravnodušnosti i pasivizacije potiskuje revolucionarnu osjetljivost i reagiranje; " strah od neposrednog ulaženja u akciju protiv pojava i njihovih nosilaca koji drže neke komandne pozicije; " filozofije nezamjeranja " itd. "

Jedan od glavnih aduta RTL-ove Ruže vjetrova svakako je splitska glumica Nives Ivanković (44) koja se odlično snašla u ulozi promućurne vlajine Nives Odak, oličenja malograđanskog snoba željnog novca i moći, kakvih je privatizacija na hrvatski način iznjedrila na tucet od 90 - ih naovamo.

ali ne mogu zamisliti Đonija da poput nekog malograđanskog paža, na Vidilici svira na privatnoj zabavi Miomira Žužula, kao što je to Crni napravio.

Tedeschi već i vizualno stječe pravo građanstva i zato neće morati pribjeći paničnom pokušaju da pridjevom u imenu kluba napravi otklon prema urbanom, kako je to nedavno učinio Dinamo, premda je najviše i samo uz iznimne napore mogao doseći tek naziv malograđanskog nogometnog kluba.

Veći dio redakcije je kažnjen i protjeran ili ušutkan, jer je list ' išao na ruku djelovanju neprijatelja SKH ', ' javile su se neprihvatljive tendencije prodora liberalizma, uz stanovite doze malograđanskog smeća '.«

Na spomen-ploči u gospićkoj palači pravde piše: U ovoj zgradi od 1900 do 1929 službovao je kao sudac vijećnik i predsjednik sudbenog stola hrvatski književnik Josip Draženović, slikar malograđanskog života naše pokrajine.

Prisjetimo se i toga da Petrovićeva praksa izrasta na tragu: Marxove kritike Hegelove filozofije, ili filozofije uopće; kritike religije kao kritike društva koje stvara potrebu za religijom; kritike filistarske njemačke stvarnosti koja je ispod razine svog vremena (osobito francuskih političkih iskustava); kritike malograđanskog morala; kritike proizvodnih odnosa koji proizvode ovisnost proletarijata, te uvida u neslobodu i otuđenost kao proizvode tadašnje građanske stvarnosti.

Dokaz za ' žensku ' teoriju je i neprekinuta nit koju Lainšček prati od početka do samog kraja, njome dokazujući kako je Ljubav, bila ona na trenutke sretna, nesretna ili pak zabranjena, pa samim tim i nemoguća, odnosno osuđena na propast, jedini put i jedini mogući način osobne borbe protiv malograđanskog morala i uskogrudnosti životne sredine, pa čak i ako mora po svim kanonima romanopisanja završiti tragično.

U toj tranziciji ovo društvo se gubi u valorizaciji vrijednosti koje se njišu na rubu između apsolutnog materijalizma, histeričnog konzumerizma, malograđanskog kiča i katoličke doktrine (koja promovira skrušenost, siromaštvo i čednost), nacionalizma (koji pred ulazak u EU opet počinje poprimati razmjere kao i 90 tih).

S formalne i sadržajne strane odbačena je potreba zaodijevanja mizernih ulomaka iz malograđanskog života u ruho sofisticirane uređene slike svijeta kakvog si predočujemo zbog lakše organizacije iskustava i potrebe da se osjećamo superiornima u odnosu na životinje.

Njihov idealizam zna ih dovesti i u sukob s okolinom, naročito ako je ova malograđanskog karaktera ili ako se nalaze u okruženju ljudi niskih, sitničavih ili egoističnih ideja, za kakve ljudi sa Suncem u Strijelcu nemaju smisla.

Dobrim dijelom ona igra na opća mjesta emocionalnog i ljudskog osjećaja u publike, često uspjelo koristi humor (posebice kroz zanatsku upotrebu vlaškog elementa i malograđanskog provincijalizama), ali do kraja ne uspijeva zadovoljiti jer je izvedba isuviše linearna i nepotrebno zaslađena glazbenim i vizualnim elementima.

Problem je i egzistencijalni, kao pitanje konkretnog životnog stava, kulture i stila življenja, malograđanskog razuma suvremenog čovjeka.

Ironična Krležina melodrama o pripadnicima malograđanskog novobogataškog društva koje iza laži, preljuba te razgovora o politici i umjetnosti skriva duboku prazninu ljudske duše pretvorena je u kokainski party koji sve više izmiče kontroli.

Stari, šarmantni no pomalo sanjivi ` Neptun ` otupjela trozupca koji nikako da nađe strateškog investitora, jer se financijsko-poličko-pretvorbeni lobiji ne mogu dogovoriti tko će prigrabiti brijunske krunske dragulje. ` Daily Telegraph ` pretvorio se u neku čudnu, neinspiriranu mješavinu tabloida i malograđanskog jutarnjeg večernjaka, otkako su ga napustili Conrad Black i Max Hastings - koje bi novine preživjele takav odljev talenta i strasti, pošto su izgubile izdavača koji je sam sebe pojeo od pohlepe i urednika koji je sagorio u veličanstvenoj pozi nepristupačne svojeglavosti i neshvaćene vrline?

U svima njima postoji neka iščašena ljubavna situacija, neki iskorak iz onoga što se doživljava kao svakodnevno unutar malograđanskog morala.

Pravu ljubav i strast karakteriše odmak od malograđanskog.

Pir malograđana jedan je od ranijih Brechtovih radova, a analizira i danas vrlo aktualnu temu malograđanskog društva potpalog pod utjecaj konzumerizma, lažnog morala i licemjerja.

Radi se o manje-više nepoznatim pjesmama poznatih pisaca, kao što su Oscar Wilde, Bertold Brecht, Friedrich Nietzsche i drugih, a sve pjesme u izboru odišu notom provokativnosti i ismijavanja lažnog malograđanskog puritanizma i rukavica su u lice licemjernom moralu, aktuelnom danas, kao i u vrijeme njihovog nastanka.

Oslobodimo se više tog malograđanskog balkanskog mentaliteta i potrudiomo se biti razumna bića koja razlikuju kulturne vrijednosti od potrošačke industrije.

Jasno je vidljivo da se nisu vinuli dalje od malograđanskog uzgoja zavidnih debila.

Suprotno Fasbinderovu i ben Salemovu slučaju, nisu nam dostupni podaci o eventualnom autobiografskom aspektu ljubavne priče Kajmaka i marmelade, no ionako je zanimljivije zamijetiti da se slikanje malograđanske atmosfere u domu Špelinih roditelja, kao i općeg malograđanskog i antijužnjačkog ozračja u Sloveniji, doima prepisanim iz brojnih Fassbinderovih filmova.

Za kratko vrijeme od jednog pospanog, mlitavog, bojažljivog, malograđanskog ne bi se štel mešat mjesta, Lijepa naša je nekako postala uzbudljiva, strastvena i prkosna, piše Ante Tomić.

Odbijajući te objede i zastupajući tezu kako " hrvatski elemenat danas znači moćan stup kulturnih stremljenja demokracije, slobode i mira ", Marinković je u odgovoru prozreo namjere " Hrvatske grude " i njezina tumačenja " pojma naroda iz aspekta slinave imitacije rasizma, zapravo političke parafraze jednog malograđanskog, jadnog, mišjeg pogleda na svijet "

Nastala prije čitavih dvadeset godina, kada smo ju otprilike imali prvi put čast gledati na domaćem programu i ničim zapamćena u povijesti televizije, ova serija ostala je kao uzor malograđanskog, diletantskog viđenja vijetnamskog, ali i bilo kojeg drugog rata.

Apsurd, groteska i paradoks karakteriziraju njegove sjajne minijature kojima je izražavao svoj odmak od sumornog staljinističkog i malograđanskog okruženja.

Tko bi odolio takvoj robi u ono nedužno doba tabloidizma, pogotovo dok je dr. Ivo još sjedio u predsoblju kod dr. Franje, malograđanskog ženskara i homofoba?« »Grgić je stari sanaderist koji je pod višim pokroviteljstvom ranije orao more u Dubrovačkom akvatoriju.« »[ ] a Novinić započeo je kao vunbacitelj u američkoj ambasadi pa se školovao kao njihov stipendist na ekonomiji, ali s obzirom na prethodnu profesiju, izgleda kao Rene Bitorajac na steroidima.« »Najviše crne love na HRT-u oprihodovalo bi se kupovinom stranih programa i licenci, što se radilo ugovorima preko off-shore i domaćih posredničkih firmi

Kada sam bila manja sanjala sam da ću biti princeza.. Doduše nikada nisam nosila haljinice niti simpa cipelice ali to su bili snovi.. Kada bi nas u školi gnjavili da crtamo što ćemo biti kada odrastemo uredno sam crtala park, drveća, klupe, i smetlare željela sam raditi u " čistoći "... To je bilo najlkše nacrtati.. Nikada nisam sanjala o nekoj karijeri niti akademskom obrazovanju... Kada sam upisivala srednju školu upisala sam jezičnu gimnaziju jer sam u 8 razredu išla na natjecanje iz engleskog i zgrada gimnazije mi se tako svidjela a bila je i blizu autobusnog kolodvora.. što je za mene bilo od velike važnosti... Kada sam upisivala fakultet htjela sam studirati pravo iz osobnih razloga... Da mi koje-kakvi službenici ne mogu " soliti " pamet kako nemam pravo na ovo ili ono... Upisala sam pravo i završila a svoju ljubav prema jezicima upotpunila što sam se aktivirala i imenovana za sudskog tumača za engleski i njemački jezik... Danas imam san ozdraviti i upisati doktorski studiji i otići na 5 godina nekud u inozemstvo najvjerojatnije Švedsku, Norvešku... vidjeti svijeta... riješiti se ovog malograđanskog razmišljanja i predrasuda... Biti slobodna u svakom pogledu... Moći živjeti onako kako želim... Hrvatska je moja domovina ali znanje i uspjeh se malo cijene i teško je uspjeti ako nemaš " dobre veze " svojim znanjem drugim ljudima stvaraš kapital jer oni imaju " ime " status bogatstvo... A mi siromasi ćemo takvi i ostati jer nas gaze i ne daju nam da uspijemo.... Lijepo je imati snove oni nas drže da se nečemu boljem nadamo... Da me izgubimo vjeru u sebe, u Boga... Laka Vam i mirna noć