Sjetimo se samo neke od fantasticnih predstava koje smo gledali u HNK Rijeka 2012. godine; Antigona, Spavace sobe, Carmina Burana, Dabogda te majka rodila, Gostionicarka Mirandolina, Guslac na krovu, Maskarada, Manon Lescaut, Figarov Pir, San Ivanjske noci, Bludi, Muškardin, Ljepotica i zvijer i mnoge ostale fantasticne predstave.

Poslije nastupa u Puccinijevoj Manon Lescaut sa Giuseppeom di Stefanom bilo je 28 poziva pred zastor.

U predstavi su zablistali Gabriela Georgieva (Manon Lescaut) i Branko Robinšak (Il cavaliere) posebno u drugome i četvrtome činu gdje su pokazali vrhunsku tehničku preciznost i emocionalnu zrelost u interpretaciji, što ih uvrštava u vrhunske operne pjevače današnjice.

Massenet je načinio pitku glazbu čija se liričnost može, baš kao i u slučaju Manon Lescaut, lako približiti Pucciniju.

Giacomo Puccini, Manon Lescaut, Arthaus Musik, 124 minute

Iako bi to djelo u tri čina bilo dovoljno za jednu večer, maestro Bareza je ipak odlučio iskoristiti prigodu i predstaviti još dvije kraće, također manje izvođene Puccinijeve skladbe: Preludij za 2. čin opere Manon Lescaut, koji autor nikada nije uvrstio u operu nego se zasebno izvodi, i nešto opsežniji Motet za bariton, zbor i orkestar u čast blagdana sv. Paolina.

A arije iz opera Tosca, Ernani, Moć sudbine, Manon Lescaut, Turandot, Mefistofele, Trubadur i mnogih drugih otpraćene su brojnim povicima« bravo ».

Nakon arije Pinkertona Addio, fiorito asil iz trećeg čina opere Madama Butterfly te intermezza iz opere Manon Lescaut na kraju koncerta izvedene su dvije arije iz trećeg čina posljednje skladateljeve opere Turandot.

Godine 1940. snima Manon Lescaut, S druge stane ljubavi u režiji Carminea Gallonea i Mali staromodni svijet Marija Soldatija, u kojima je tumačila junakinje romantičnih vizija ali i izgubljenih iluzija.

Od 1995. solist je ljubljanske Opere SNG-a, gdje je interpretirao sve veće basovske uloge: bio je Zakarija (Nabucco), Ferrando (Trubadur), Ivan Susanjin (Život za cara), Rocco (Fidelio), Don Pasquale (Don Pasquale), Gottfried (Rajnske nimfe), Kralj tref i Kuhar (Zaljubljen u tri naranče), Collin (La Bohème), Končak (Knez Igor), Geronte de Ravoir (Manon Lescaut)...

Važnost emocije pojasnila mi se i u radu na Manon Lescaut.

Važan događaj u di Stefanovoj karijeri bila je umjetnička suradnja s velikom Marijom Callas, koja je počela 1951, kad su oboje bili na vrhuncu i njihove zajedničke snimke Bellinijevih Puritanaca, Verdijeva Krabuljnog plesa i Rigoletta, Puccinijeve La Bohčme i Manon Lescaut, uz već spomenute, nezaobilazne su u zbirkama diskofila.

Puccini nije Verdi, Manon Lescaut nije Traviata.

Tražiti u Manon Lescaut neku višu dimenziju svevremenosti ideje čini mi se dosta preuzetno.

Roman Antoinea Françoisa Prevosta d ' Exilesa (1697 - 1763), poznatog kao Abbé opat Prevost, Sjećanja i pustolovine jednog čovjeka punog vrlina koji se povukao iz svijeta (Memoires et Avantures d ' un Homme de Qualité qui s ' est retirè du monde), čije je posljednje poglavlje, Manon Lescaut, tiskano 1731., vrlo je realna priča autora iz doba prosvjetiteljstva, kojoj su glazbenici poput Masseneta i Puccinija dodali mnogo romantike, Massenet joj je dodao parfema, a Puccini više strasti.

Manon Lescaut bez erotike teško može funkcionirati.

Genijalnim djelima ni loša izvedba neće oduzeti kvalitetu, ali onima koja to nisu a budimo iskreni, Manon Lescaut nije, to je ipak Puccini u začetku nedovoljno dobra izvedba istaknut će nedostatke.

Budimo do kraja iskreni i kažimo da u Puccinijevoj Manon Lescaut čekamo tri tenorske arije, dvije sopranske, eventualno ljubavni duet, a povrh svega intermezzo, koji doista jest glazbeni biser.

Jedna od najčitanijih knjiga osamnaestog stoljeća, roman Manon Lescaut Abbéa Antoinea-Françoisa Prévosta, poslužio je kao literarni predložak za operu Manon francuskoga kompozitora Julesa Masseneta, no to nije omelo Giacoma Puccinija da samo nekoliko godina kasnije posegne za istom romanom uz obrazloženje: »Massenet ima senzibilitet Francuza te više cijeni puder i menuete, dok ja kao Talijan osjećam razuzdanu strast.« Premijerna izvedba lirske drame u četiri čina Manon Lescaut početkom veljače 1893. doživjela je velik uspjeh i znači početak plodonosne suradnje Puccinija i dvojice libretista.

Program je bio sastavljen od najpoznatijih opernih arija francuskog i talijanskog klasičnog repertoara, uobičajeno dopunjen orkestralnim ulomcima: s tri preludija (Carmen, Traviata, Aida), jednim intermezzom (Manon Lescaut) i jednom uvertirom (Norma).

Program koncerta sadržavao ulomke iz opera Sicilijanska večernja, Traviata, Nabucco, Simone Boccanegra i Rigoletto Giuseppea Verdija, potom su slijedile dvije arije iz Rossinijeva Seviljskog brijača, intermezzo iz opere Manon Lescaut Giacoma Puccinija,, zatim arija iz opere La Wally Alfreda Catanija i arija iz opere Andrea Chénier Umberta Giordana.

U sezoni 2007/2008. planiramo, kao slijed, Puccinijevu Manon Lescaut sa Svetlom Vassilevom i Robertom Alagnom.

U narednoj je sezoni, pak, nastupao u Kölnu ravnajući operama Cavalleria rusticana i Pagliacci, u Hamburgu s Čarobnom frulom i ponovno u Debrecenu gdje je predstavio Puccinijevu Manon Lescaut i Donizettijevu Luciu di Lammermoor.

Puccini je pojedine dijelove koristio u nekim svojim operama, konkretno Agnus Dei u Manon Lescaut i Kyrie u operi Edgar.

Nevjerojatno, ali istinito: jedne od najomiljenijih opera Giacoma Pucci-nija Manon Lescaut nije bilo na repertoaru hrvatskih opernih kuća od sredine šezdesetih godina

U nizu velikih junakinja koje su ga proslavile, od Mimi u La Bohčme i Madame Butterfly do Toske, Manon Lescaut na prvome je mjestu skladateljeva zanimanja za istinsku melodramu.

Drugi dio koncerta počeo je arijom Leonore (Pace, pace) iz 4. čina opere Moć sudbine Giuseppea Verdija, a završio s ulomcima iz tri opere Giacoma Puccinija: arijom Madame Butterfly (Un bel di vedremo) iz 2. ćina, arijom Manon Lescaut (In quelle trine morbide) iz 2. čina i arijom Tosce (Vissi d ' arte) iz 2. čina.

Govoreći o svojoj redateljskoj viziji, Janusz Kica je istaknuo kako je njegova ambicija, u prvom redu, bila režiranje prekrasne Puccinijeve glazbe, dok je priču ispričao iz perspektive mladog zaljubljenika Des Griexa te izrazio nadu da će ova predstava dugo živjeti na riječkoj pozornici za razliku od junakinje Manon Lescaut koja u operi živi kratko i vrlo dramatično.

Ravnatelj Opere HNK Ivana pl. Zajca Ozren Prohić kazao je kako ovim projektom riječka Opera nastavlja liniju uprizoravanja vrlo zahtjevnih i vrijednih djela, koja nisu među najpopularnijima jer, kako je rekao, iako Manon Lescaut nije najpoznatija Puccinijeva opera svakako jest jedna od najljepših njegovih opera.

Inače, prvi put \ " Manon Lescaut \ " izvedena je u Rijeci davne 1895. godine u tadašnjem Teatru Comunale, samo dvije godine nakon praizvedbe u Torinu.