Stoga, nije " devijacija " marksističko-ko munističke ideologije odgovorna za preko 100 milijuna žrtava komunizma u svijetu, NEGO JE SAMA BIT MARKSISTIČKOG KOMUNIZMA IZVOR LENJINIZMA, STAL JINIZMA, MAOIZMA, POLPOTIZMA, TITOIZMA I DRUGIH POVIJESNIH POJAVNOSTI MARKSISTIČKO-KO MUNISTIČKOG TOTALITARIZMA.

Znači, dešava se logični sukob amerikanizacije, kardeljizma, maoizma i drugih stilova.

Sama je bit marksističkog komunizma uzrok lenjinizma, staljinizma, polpotizma, maoizma, titoizma i drugih zločinačkih komunističkih diktatura.

Remyjeva smrt metafora je (iz) umiranja jedne generacije, one generacije šezdesetoosmaša koja je hedonistički uživala u životu (pohotna Remyjeva narav), živjela u skladu s liberalnim i humanističkim načelima (monolog o strahotama ratova) te na kraju shvatila koliko je griješila prihvaćajući neka ortodoksna politička stanovišta (sjajna sekvenca s Kineskinjom i frankofonom obožavanju maoizma).

U vezi cjelina je možda još nezgodnije igranje podacima, ukupno sređivanje podataka je opasnost velikih razmjera, otvara vrata defetizmu koji je rak rana ne samo maoizma nego raznih izama.

Vodeći akademski gang-ovi i likovi su doslovno tako nastali, doslovno su velikih razmjera muljanja kako u društvu tako još više u svojim " dvorištima " gdje doslovno u strahu i pranju mozga (maoizma) drže potčinjenu stoku, značajno " autonomniji " od struktura " politike ", " službi presije i represije " te ostalih poslovanja (financije, pravosuđe...) s kojima su povezani, jer im inercija stvarno omogućuje tu " autonomnost " i " imunost ", nisu predmet pažnje niti najmanje zamjerke nego baš obrnuto.

Inače je glavno geslo dominatnih hrvatskih škola zadnja 4 desetljeća kardeljizma i maoizma ad toga " napredovao sam toliko da odavno nisam povukao ni crtu ", čista suprotnost vječnoj " ni jedan dan bez crte ".

U borbi za drustvenim tronom, medjusobnim smicalicama i smaknucima desetina milijuna neposlusnih proletera, i dalje jos slinite prema izgubljenoj tiraniji, udarajuci u napuklo zvono Trockizma, Staljinizma, Maoizma i posjedani na samom dnu IMF korporativne drustvene barustine, kojoj ste takodjer pridonasali, i sada nastavljate ciste savjesti u Two line strugle in the Communist Party, " koja veoma podsjeca na bajku o 44 tisuca andjela na vrhu jedne igle, naklonjene svom nepogresljivom vodji.

Jer su najbolji kardiokirurzi i najbolje suci očigledno previše pdo uticajem maoizma pa im u najmanju ruku neće biti omogućen dobar uvid niti će oni to htjeti.

Sada je to tamo i ovdje još potrebnije i nužna su dodatna angažiranja oko toga, jer su ta vodstva ipak prekomjerno bila zapostavljena, derišta ostavljena na milost i nemilost napretka udruženog rada i svega (pop kulture, maoizma...), na udaru raznog iz tih duljih pijanki, od izobilja preko religija do mračnih predmeta žudnje, tako da su blago prolupali, ili nikad nisu ni došli k sebi (ni Rupel koji budalaši dok ga supruga naganja radi novih bundi).

Taj način jeste neke vrste maoizma, masovne prakse bavljenja samim sobom i drugima, uz nebavljenje ničim konkretnim, pa ni samom svijesti.

Međutim od fundamentalizma do staljinizma/maoizma dug je put, taman onoliko dug koliko treba tihom radu naturalizacije da uspostavi konceptualni okvir koji će zaborav inicijalne geste uspostavljanja i/ili nametanja tržišnih kriterija uspješno petrificirati.

Dosad se činilo da kineski ekonomski planeri sve stavljaju na jednu kartu, na urbani, industrijalizirani istok zemlje, koji je vukao ekonomski razvoj zemlje, ali koji se istodobno bogatio na račun siromašne ruralne unutrašnjosti, gdje se u nekim područjima već neko vrijeme živjelo lošije i nesigurnije, nego što je to bilo u doba najkrućeg maoizma.

Vrhunac maoizma, duge faze " kulturne revolucije ", Mao je trebao da ga poslije smrti ne bi pljuvali kao Staljina, slično je i Tito, pa su to i uspjeli, sve to je služilo samo tome, ali se je uredno prenijelo na beskrajne divizije, ne samo elitne koje se misli, elitni su i tzv. radnici po radničkim kvartovima, nepismeni djed je prevelika elita za VSS unuka, jer je on dobio društveni stan, obnovio komad kuće u svom selu i ima vikendicu, dok unuk uz svoju otplatu stana po cijeni 2.200 EUR/m2 kamate i razno za prethodno ne stigne ni blizu kao djed.

Kao što se npr. veliki borac protiv najezde maoizma G-news javlja iz groba, što je jako velika stvar obzirom na stanje bojišnice, tako se i ja iskreno nadam da će tako nešto biti moguće te još više da će se javiti tko od mnoštva onih od kojih nema nikakvog glasa dulje vrijeme.

Da će se davež maoizma nastaviti, uključujući presiju na svijest (mozak), nema sumnje.

Obzirom ba pat pozicije, moj skromni dojam jest da bi možda izglednija karta mogla biti malo više maoizma na račun amerikanizacije i kardeljističke osnove.

Ali isto tako još puzdanije nastavljaju djelovati te jačaju " samokorekcija " i " korekcija " toga, baš zato što mi nismo na repu događaja (pa tu rade i neka, čak i bivša, znanja i umijeća, podaci naročito te ono najključnije - zrelosti i sinteza, što se IGH više širi to više pada i sve povezano, kao Čačićevo poslovanje, razno Zagreb, Split... do beskrajnih " obrazovanih " i " naprednih " i " ispravnih " i " podobnih " snaga kao kičme maoizma).

Tisuće pekinških službenika počele su redovito obavljati kolektivnu, nekad obveznu tjelovježbu uz glazbu na radnome mjestu nakon trogodišnjeg prekida, izvijestili su državni mediji Taj su ritual počeli 1951. u jeku maoizma, no prekinuli su ga prije tri godine zbog priprema za Olimpijske igre u glavnome gradu.

Pitanje na dnevnom redu jest kako to da je " veliki " biznis tako magijski beskrajno prožet sa svim društveno-političkim osnovama i praksom i u tome tako više nego dominantan u zemlji ex samoupravnog socijalizma koja je pred ulaskom u EU, puno više nego u zemlji liberalne demokracije USA i u zemljama staljinizma i maoizma Kini i Rusiji?

To, zajedno sa osalim pojavnostima, je u okviru maoizma.

Rodonačelnik maoizma u ovim krajevima je čuveni Cincar Nikola Pašić.

Sve u vezi visokog školstva, slično zdravstvu, gdje vječnost vlada jednostavno pravilo što se bolje radi gori uvjeti i obrnuto, je odličan školski primjer za jednostavno sagledavanje prijelaza kardeljizma i maoizma u posmodernistički trash te uočavanje minimalizma kao jednostavnog rješenja.

To što je uzet tehnika maoizma ne treba zbunjivati.

Molba za kakvim nastavkom o politbiroima, kapilarnim uticajima u području uprave, represije i pravosuđa, rada, obrazovanja, zdravstva i naročito bujanje u akademskim strukturama, glavnom savezniku maoizma.

Pa je samo taaj djelić odnosa maoizma i cjeline dovoljan za cca 30 mlrd kuna godišnje na bazi RH ili smetlište ili negdje drugo.

Duga i sustavna neravnoteža, prevlast maoizma, je došla do stupnja kada su nerješive zavrzlame samih snaga sa sobom, a koliko je toga još.

Ali kako vrijedi i drugo pravilo - što gore to bolje - ovakav rasplet samo pospješuje razvoj maoizma, jedino nekako slabo stojimo s biološkom raznolikošću.

Dva puta je pred očima sve javnosti maknut Vjekoslav Vidović, stvarni i širi sinonim za sudstvo na razini i obranu toga od " režima " i maoizma, zadnji put kao predsjednik Vrhovnog suda zato što je odbijao bez ičega napisati rješenje o puštanju na slobodu pritvorenog Arkana, traženog za više ubojstava, uhapšenog sa brdo nezakonitog opasnog oružja.

Dakle, jednom kad dođe do (kontingentnog) prijelaza od lenjinizma prema maoizmu, on se ne može shvatiti drukčije negoli kao " nužnost ", odnosno moguće je (re) konstruirati " unutarnju nužnost " maoizma kao idućeg " koraka " u razvoju marksizma.