Eto nije Kristijan Razapeti sam koji slavi sveto TROJSTVO i ja slavim ali ne baš sa uspjehom kao i IOR, vatikanski Zavod za religiozna djela, koji je zapravo novčarski institut vezan uz Svetu Stolicu, pod vatikanskom jurisdikcijom, stoga nedostižan talijanskom pravosuđu, a u prošlosti upleten u mnoge mutne poslove i zločine, osobito dok ga je vodio litavoamerički nadbiskup Paul Casimir Marcinkus.

Predsjednik vatikanskog odbora bio je bankar Pellegrino Capaldo, koji je svojedobno bio i predsjednikom Banca di Rome, a bio je i vatikanskoj tajnoj komisiji koja je dogovorila da IOR, kojem je na čelu bio Paul Casimir Marcinkus, nije odgovoran za propast Ambrozijanske banke.

Činjenica, tajnik kurije bio je biskup Marcinkus.

Zapravo više je financijskih skandala s vatikanskom bankom bilo prije, u vrijeme Ivana Pavla II. dok joj je na čelu bio američki svećenik poljskog podrijetla Paul Marcinkus, koji je govorio da Crkva ne može živjeti samo od Ava Marije.

Svojedobno je zbog te afere bilo i nekim potresa u vatikanskoj kuriji, a posebno je na udaru bio američki prelat Paul Marcinkus, u to vrijeme šef vatikanske banke.

To su i njegovi prethodnici činili (Ono što se pouzdano zna - i zbog čega je Talijanska Republika bila izdala nalog za uhićenje nadbiskupa Paul Casimir Marcinkus/umro 2006./- jest da se IOR/Zavoda za religijska djela/pod njegovim vodstvom našao upleten istodobno u nekoliko mračnih financijskih skandala, povezanih s desničarskim terorizmom, urotama i mafijaškim kriminalom i čiji su protagonisti - npr. financijer Sindona i bankar Calvi - likvidirani tako da nije ostalo traga ubojicama ali su preživjeli bili itekako dobro upozoreni da drže jezik za zubima.

Jedan u nizu neviđenih skandala koji je potresao Vatikan skrivio je tkz. Božji bankar nadbiskup Paul Casimir Marcinkus koji se morao povući s položaja nakon velikog financijskog skandala u kojem je Vatikan izgubio oko 560 milijuna dolara.

Marcinkus bio je jedan od najmoćnijih ljudi u Vatikanu, siguran kandidat za kardinalski naslov, međutim 1989. ga je Ivan Pavao II natjerao da se povuče.

Pod trojicom papa: Pavlom VI., Ivanom Pavlom I. i Ivanom Pavlom II. Marcinkus je obavljao osjetljive administrativne dužnosti.

BOŽJI ILI VRAŽJI BANKAR Paul Casimir Marcinkus

Pavel Kazimir Marcinkus, nadbiskup, ako me sjećanje dobro služi, za to imam pamet ali ključeve od auta svaki dan tražim, mora da je to božja kazna.

Marcinkus, šef IOR-a, bio je i direktor Banke Ambrosiano (Nassau i Bahame).

Marcinkus se o optužbama da je upravo on naručio otmicu Orlandi nije mogao očitovati preminuo je dvije godine prije nego ga je Mirandi optužila, 2006. godine, u dobi od 84 godine.

Potom se zahteva od Vatikanske banke IOR, da pokrije svoj udeo u ovim gubicima, Marcinkus to glatko odbija i poziva se na vatikanski imunitet.

Papa Jovan Pavle II.stoji iza njega, pored ostalog i jer je Marcinkus bio taj, koji je stavio poljskom sindikatu Solidarnost sumu od 100.000.000 dolara na raspolaganje, kao podršku u borbi protiv komunističkog režima u papinoj domovini

Prvi šef vatikanske banke IOR, prije spomenuti Paul Marcinkus je jednom rekao: Da li je moguće živjeti u ovom svijetu bez da se ne bi zanimali za novac?

Marcinkus postaje biskup i Papa Pavle VI. ga 1971. postavlja i zvanično na mesto predsednika Vatikanske banke, IOR.

Nadbiskup Paul Marcinkus, preminuli šef Vatikanske banke, pod sumnjom je da je naručio ubojstvo 15 - godišnje djevojke.

Ovaj dokument je u Ženevi potpisao predsednik Vatikanske banke IOR, nadbiskup Paul Marcinkus.

Ta dvojica poverenika su bili jedno svešteno lice, Paul Marcinkus, sekretar Vatikanske banke IOR i jedno svetovno lice, Mikele Sindona, šef Banca Privata Italiana.

Na temelju smušena priznanja nekadašnje De Pedisove ljubavnice Sabrine Minardi, ali i na temelju drugih indicija, sada se opet sve više piše da je naručitelj ubojstva bio američki nadbiskup litavskog porijekla Paul Casimir Marcinkus, tada glavni šef Emanuelina oca kao predsjednik vatikanske financijske ustanove (banke) IOR.

Već u avgustu sreću se Marcinkus i Kalvi u Vatikanu, i postižu jedan dogovor: Marcinkus predaje Kalviju garancije Vatikanske banke IOR u odnosu na dugove Banco Ambrosiano, sve do 30. juna 1982. a tek posle tog roka, Kalvi se obavezuje da za tu garanciju Vatikanskoj banci IOR isplati sumu od 300.000.000 lira.

Marcinkus je izjavio, da u Vatikanu niko nije znao za ovu Sindoninu kriminalnu aktivnost i odbio da istražnim organima italijanske države da bilo kakvu izjavu.

To se prije svega odnosi na slučaj Marcinkus (američki svećenik koji je bio na čelu vatikanske banke), te razdoblje financiranja poljskog sindikata Solidarnosc kojem je Vatikan pomagao.

Godinama se dvoji oko razloga iz kojih je Marcinkus od De Pedisa tražio da otme Emanuelu.

Dugo je vremena na čelu instituta stajao Paul Marcinkus, kardinal upleten u različite skandale (spominje se i u knjizi Ruperta Cornwella, Roberto Calvi Bog Bankar, zajedno sa Angelom De Bernardiem koji preko kompanija Tacana SA i Granito SA kontrolira 61,6 % Pulskog Arenaturista) koji su uprljali Talijansku financijsku povijest.

IOR je garantirao, pa je Crkva ostala kraća za 600 milijuna dolara ishlapjelih u bankrotu, a monsignor Marcinkus je nakon nekog vremena maknut u SAD.

Najeksplicitniji je u pretpostavkama Corriere di Mezzogiorno: on smatra da je Marcinkus dao ubiti curu da zataška skandal, jer da je ta maloljetnica, gotovo još dijete, bila ljubavnica nekoga visokoga vatikanskog prelata, znatnijega od Marcinkusa.

A odakle bi Marcinkus poznavao mafijaša De Pedisa.

Marcinkus nije izručen Italiji, jer je po funkciji bio državljanin Vatikana.